Svaku je rasu moguće dalje podijeliti u populacije. Općenito govoreći, kavkazoidi su svijetle puti. Među njih ubrajamo većinu autohtonih žitelja Europe, sjeverne Afrike, Srednje istoka te Indijce. Mongoloidi također imaju svijetlu kožu, ali i spljoštenija lica i nosove. Među njih ubrajamo ne samo Kineze i Inuite (Eskime), nego i prastanovnike Amerike (Indijance). Tipični australoid ima tamnu kožu. Među njih ubrajamo australske Aboridžine i mnoge otočane Tihog oceana. Negroidi imaju tamnu kožu i jaču čeljust, šire nosnice i ispupčene usne.
Kako su se naši preci postupno širili iz Afrike u Aziju, pa zatim dalje po ostatku svijeta, morali su se sve prilagođavati raznim klimama i uvjetima života: od silne hladnoće Arktika do razrijeđenog zraka u Andama. Kroz prilagođavanje raznim uvjetima razvijale su se i današnje rasne skupine.
Koža, kosa i oči
Boju kože određuju tri glavna pigmenta ili bojila: karoten (žuti), hemoglobin (crveni) i melanin (smeđi). Melanin proizvode posebne kožne stanice – melanociti. Sve rase imaju podjednak broj melanocita, ali su oni skupljeni na razne veličine i u raznim količinama. Kod negroida su, primjerice, melanociti zbijeni u skupine pa proizvode mnogo velikih granula melanina. To je posljedica adaptacije (prilagodbe) na jako sunce u vrućim i suhim predjelima. Melanin apsorbira ultraljubičaste zrake koje u velikim dozama uzrokuju rak kože. Ljudi svijetle puti reagiraju na prevelike doze ultraljubičastog zračenja pojačanom proizvodnjom melaninskih granula. Zbog toga im koža na suncu potamni.
S druge pak strane, u krajevima svijeta u kojima je Sunčeva svjetlost slabija, svijetla koža nastoji propustiti što je moguće više ultraljubičastog zračenja pojačanom proizvodnjom melaninskih granula. Zbog toga im koža na suncu potamni.
S druge pak strane, u krajevima svijeta u kojima je Sunčeva svjetlost slabija, svijetla koža nastoji propustiti što je moguće više ultraljubičastog zračenja. To je potrebno zato što ono u koži proizvodi vitamin D, nužan za normalan rast, obnavljanje tijela i očuvanje zdravlja kostiju. Tamnoputi ljudi koji žive u hladnim krajevima ponekad pate od deformacije kostiju (rahitisa) zato što im nedostaje prirodno stvoreni vitamin D.
O količini melanina što ga proizvodi tijelo ovisi i boja kose i očiju. Plava kosa i oči posljedice su slabe pigmentacije, dok crna kosa i oči nastaju u slučajevima jake pigmentacije. Hoće li kosa biti kovrčava, valovita ili ravna, ovisi o tipu proteina (bjelančevina) u njezinoj vlasi.
Većina negroida ima jaku, kovrčavu crnu kosu i crne oči; većina australoida ima valovitu crnu kosu i smeđe oči, dok mongoloidi u pravilu imaju ravnu kosu i svjetlije ili tamnije smeđe oči. Kavkazoidi su najraznovrsnija rasa: kosa im može biti ravna, valovita ili kovrčava, plava, kestenjasta ili crna, a oči plave, zelene, sivkaste, smeđe ili crne boje.
Raznovrsnost u boji očiju nastaje zato što očni pigmenti služe kao filter za suvišne ultra-ljubičaste zrake, koje bi inače mogle oštetiti osjetljive slojeve u unutrašnjosti oka i smanjiti oštrinu slike. Zbog toga su svijetle oči nastale tamo gdje nema jakih ultraljubičastih zraka.
Prilagodba vrućini
Općenito govoreći, ljudi koji žive u hladnom podneblju čvrste su građe te imaju razmjerno kratke ruke i noge. Taj kompaktni oblik tijela smanjuje njegovu površinu i povećava debljinu potkožnog masnog tkiva, što sve doprinosi očuvanju tjelesne topline. Vrijedi i obratno: ljudi koji žive u vrućoj, suhoj klimi u pravilu su viši i vitkiji, dugih nogu i ruku, što sve zajedno pospješuje gubljenje topline.
Općenito govoreći, ljudi vrućinu podnose lakše od hladnoće, što je vjerojatno našeg afričkog porijekla. To znači da se glavne razlike među rasama svode na njihovu sposobnost preživljavanju u hladnom okolišu. Tako metabolizam Laponaca proizvodi posebno velike količine tjelesne topline, a krvožilni im sustav tu toplinu osobito dobro prenosi u prste na rukama i nogama, sprječavajući nastanak ozeblina. Najneobičniji su, međutim, australski Aboridžini i Bušmani (San) iz afričke pustinje Kalahari. Oni su se iznimno dobro prilagodili i silnoj jari i velikoj hladnoći, pa tako mogu spavati sasvim goli na otvorenom i na temperaturi bliskoj ledištu.
Klima i okoliš ne određuju samo boju ljudske kože i metode očuvanja topline, nego i oblik ljudskoga lica. Lice mongoloida s vremenom se spljoštilo da bi mu površina bila što manja. Da se oteža hlađenje tijela smanjile su im se i arkade, a oči su im okružili masni zaštitni jastučići. Time je sužena i vidljiva površina oka, koje je skriveno iza uskog proreza zaštićeno od ljute zime i snježnoga bljeska. Masni jastučići oko nosa pojačavaju izolaciju sinusa i nosnih kanala, pa se i zrak prije ulaska u pluća maksimalno zagrije. Zanimljivo je da prsti i mišići šake mongoloida funkcioniraju i na velikoj studeni, dok se prsti negroida i kavkazoida sasvim ukoče.
Lubanja, mozak i pluća
Negroidi i australoidi u pravilu imaju izduženu lubanju. Žitelji srednje i istočne Europe, kao i većina mongoloida imaju široku lubanju. Većina zapadnih Europljana ima lubanju koja je negdje između toga. Najveći mozak imaju mongoloidi, a najmanji stanovnici južnopacifičkih otoka (od kojih je većina australoidnog porijekla). Veličina mozga, međutim, ne određuje visinu inteligencije. Među rasama ne postoji razlika u stupnju moguće inteligencije.
Ljudi koji žive na visokim gorama prilagodili su se manjku kisika u zraku. Peruanski Indijanci, stanovnici Anda, imaju za trećinu više crvenih krvnih zrnaca od ljudi koji žive na razini mora. Te stanice crpe kisik iz pluća i raznose ga po čitavom tijelu. Srce je u tih ljudi u pravilu nadprosječno veliko, da bi u pluća moglo dovesti više krvi, no uvećana su i pluća, da bi mogla zaprimati više zraka. Zato ti ljudi imaju širok prsni koš. To je zajedničko svojstvo brđana svih rasa.
Članak je izvorno objavljen u 10. broju časopisa Drvo znanja i nije ga dopušteno prenositi.
