Drveni lutak Albertino je putovanje u svijet svjetlosti započeo posjetom učionici Fizike na poziv nastavnice Andree Norac, ispunjen znatiželjom i spremnošću za nova otkrića. Nikada nije ni sanjao da će se tako nevjerojatne stvari dogoditi.
Prvi put se susreo s fenomenom loma svjetlosti. Upoznao je razliku između sabirnih i divergentnih leća. Iznenađenje kad je otkrio da sabirna leća prikuplja svjetlosne zrake, fokusira ih u jednu točku, dok divergentna leća razdvaja zrake koje izgledaju kao da izviru iz točke iza leće. 
Fascinantno je kako obična leća može transformirati svjetlost na tako zapanjujuće načine. Ali tu nije bio kraj pustolovnog susreta sa svjetlošću. Totalna refleksija na staklenoj prizmi i površini vode donijela je novo uzbuđenje u lutkarski svijet.
Promatrao je s oduševljenjem kako se zrake svjetlosti odbijaju i reflektiraju natrag. U posebnoj avanturi, zraka svjetlosti nije se lomila kad je naišla na površinu vode, već se odjednom odbila od površine i vratila se nazad, stvarajući prekrasan prizor u tekućini. Bio je iznenađen i očaran tom pojavom, kao da je otkrio tajnu svjetlosti koju svatko treba doživjeti. No najveće iznenađenje je čekalo prilikom susreta s nestajućom čašom. Da, dobro ste čuli.
Kada je čaša bila napunjena uljem koje ima isti indeks loma kao i staklo, činilo se kao da je čaša sama nestala pred mojim očima. Bio sam oduševljen kako svjetlost može biti zaigrana i kako može stvarati iluzije koje su na granici naše percepcije. Ovaj trenutak je bio toliko nevjerojatan da sam se gotovo zapitao je li stvarnost samo privid. Na kraju, susreo se s još jednom zagonetkom – razlikom između slika koje stvaraju sabirna i rastresna leća. Dok je sabirna leća prikazivala sliku koja je uvećana, a ponekad i obrnuta, rastresna leća je stvarala sliku u kojoj sam izgledao još manji, nego što zaista jesam. 
Bila je to igra svjetlosti koja je pokazala koliko može biti raznolika i jedinstvena. Nakon cijelog dana istraživanja, druženja s učenicima i otkrivanja fascinantnih tajni loma svjetlosti, završio jesvoju nevjerojatnu pustolovinu u učionici Fizike. Umoran, ali ispunjen znanjem i uzbuđenjem, sjedio sam u kabinetu učiteljice Andree, obasjan svjetlošću lampe.
Dok sje sjedio tamo, primijetio je nešto nevjerojatno. Na zaslonu iza sabirne leće, vidio je vlastitu sliku koja je bila realna i obrnuta. Bila je to slika koja je odražavala ne samo izgled već i iskustva tijekom cijelog dana. Bio je oduševljen jer je svjetlost koja je prošla kroz leću preobrazila moju sliku na zaslonu, stvarajući istinski čaroban trenutak.
Zato, dragi čitatelji, žele potaknuti da i vi zaronite u svijet svjetlosti. Neka znatiželja bude vaš vodič, a Albertino neka vam bude inspiracija za otkrivanje skrivenih tajni koje svjetlost krije. Ostanite otvoreni umovi, hrabri, istražujte svijet oko sebe i nikad ne prestajte tražiti odgovore.
