Zajedno s učiteljicom u nizu zanimljivih radionica, učenici su spoznali važnost medijskog opismenjavanja reflektirajući se na vlastite emocije. Neminovan je utjecaj medija na razvoj osjećaja, ali naučiti se nositi sa novonastalim situacijama veliki je izazov u svijetu malih drugaša. Pri tome su za suradnju i podršku imali školsku psihologinju.
Medijsko opismenjavanje moderna je tvorevina čije se promjene izmjenjuju brzinom svjetlosti, a spremnost obrazovnog sustava da ih prilagođava djeci pravi je izazov za svakog sudionika u ovom procesu. Stručnjaci iz područja komunikologije često upozoravaju na nedovoljnu spretnost sustava u razvoju zanimanja odgoja za medije. Kako razviti prave strategije u postupku samog odgoja, a pri tome ne gubiti osnovnu nit nužnosti ove vrste obrazovanja, izazovne su rasprave, čije rješenje još ni na vidiku nema prijedlog ujednačenja motiva, želja i stvarnih potreba. U razradu problema krenulo se vođenom idejom kako bi osnovni cilj odgoja za medije trebao biti stvaranje medijski pismenih pojedinaca. Ti bi pojedinci iz medija prikupljali potrebne podatke te nove spoznaje utopili u kvalitetni razvoj vlastitih stajališta i mišljenja. Daljnji koraci koristili bi se u kvalitetnoj komunikaciji i zato je važno pristupiti ovom procesu već od ranih dana osnovnoškolskog obrazovanja. Valja naglasiti kako samo osobe na visokom stupnju razvijenog znanja i samosvijesti o vlastitoj medijskoj pismenosti mogu kvalitetno pristupiti dijeljenju znanja mlađim naraštajima. Moći točno razumjeti, prenijeti i pojasniti medijsku poruku posebna je vještina za čije je stjecanje nužan proces učenja i spoznavanja ove važne tematike. Stalna izloženost djece različitim medijskim sadržajima za pretpostavku ima kako odgojno obrazovni plan i program posjeduje adekvatne sadržaje kojima se mogu zadovoljiti potrebe djece, kao najvažnijih primatelja medijske poruke.
Emocije i emocionalne vještine vrlo su važni čimbenici u razvoju mentalnog zdravlja pojedinca. Interakcijski odnosi kojima su djeca svakodnevno izložena traže snalaženje malih svjetova u različitim situacijama. Kako nije uvijek lako spoznati vlastite emocije, a još ih je teže artikulirati i verbalizirati javlja se nužnost vježbe prepoznavanja, suočavanja i nošenja s vlastitim emocionalnim stanjima. Obilježavanje Dana medijske pismenosti 2. c razred škole započeo je radionicom “Upoznajmo svijet različitih emocija”. Najprije su učenici kroz slobodnu formaciju, šetnjom po učionici pokretima i izrazima lica iskazivali situacije zadane uputom učiteljice (Kretanje po učionici zatvorenih očiju, Potraži svoju najdražu izgubljenu olovku, Susret s dragim prijateljem, Veži vezice svom prijatelju, Nisi poljubiti mamu prije škole, Boli te zub i moraš zubaru, Nisi donio zadaću u školu, Prijatelj te poziva na proslavu rođendana, Ne želiš pomoći prijatelju koji je pao,…). Svaka ova aktivnost za rezultat je imala stvaranje neke emocije. Učenici su na upit pokušali verbalizirati osjećaj koji je kod njih stvorila pojedina situacija. Tu su u zanimljivim igrama spoznali da su najčešće emocije sreća, tuga, ljutnja, strah, hrabrost, sram, krivnja i ljubav.
U drugoj radionici djeca su igrala igru “Tražim te pogledom”. Šetajući školskim dvorištem, bez komunikacije, promatrali su izraze lica svojih prijatelja te pokušali procijeniti tko se osjeća kao oni. Kada bi pronašli nekog učenika, uhvatili bih ga za ruku i krenuli tražiti sljedećeg. Tako su stvarani lanci s karikama istih osjećaja. Kada je i posljednji učenik bio pridružen nekom lancu, svaki je predstavnik lanca ispričao zašto je odabrao pojedinog učenika i kakve je emocije prepoznao na njegovom licu, a spomenuti učenik potvrdio bi ili opovrgnuo istinitost procjene svog prijatelja.
Treća radionica izazvala je potpuno oduševljenje. U razrednoj anketi uočeno je da svaki učenik ima neki svoj strah i da ne zna uvijek pravi način kako se s tim strahom nositi. Odlučeno je da hitno treba izraditi Strahozmaja koji će pomoći u borbi s tom negativnom emocijom. Vrlo brzo pano učionice krasili su brojni Dinozmaji, Mrakozmaji, Burozmaji, … Ovi junaci trebali bi pomoći pojedincu suočiti se sa strahovima kad se nađe u situacijama koje kod njega izaziva osjećaj straha.
Četvrta radionica bila je gledanje animiranog filma “Izvrnuto obrnuto”. Gledajući film, kroz postupke glavne junakinje, učenici su prepoznali emocije tuge, sreće, straha i ljutnje. Po završetku filma organizirana je mini parlaonica gdje su učenici podijeljeni u dvije grupe (1. Iskazuje glasno svoje emocije i 2. Nositi se sam sa svojim emocijama). Prva grupa branila je stav stalne potrebne razgovara o osjećajima i glasnog verbaliziranja postupaka nošenja s emocijama dok je druga grupa zagovarala suprotno stajalište i iskazala mišljenje važnosti samostalnog nošenja s vlastitim emocijama.
Na kraju provedenih radionica, postupak obilježavanja Dana medijske pismenosti kod učenika 2. razreda u potpunosti je realiziran. Djeca su se uspješno upoznala s cijelom paletom emocija koje svakodnevno ispunjavaju njihove male živote. Potaknuti su da svoje osjećaje prepoznaju, a potom i verbaliziraju te nakon suočavanja s njima izraze svoja mišljenja putem dijaloga, crteža ili jednostavno gestama, pokretima i mimikom lica. Spoznali su da su sve emocije važne i međusobno isprepletene ta kako ni jedna ne isključuje neku drugu. Uspostavom kontrole nad vlastitim emocijama stvaraju se predispozicije za uredan emocionalni razvoj pojedinca. Kako je proces osvješćivanja vlastitih, ali i emocionalnih stanja drugih složen i dugotrajan posao, ovim radionicama tek su otvorena vrata za nastavak rada na tome iduće školske godine. Za kraj cijele priče još je jednom naglašena važnost pravilnog odabira medijskog sadržaja te su spomenute sve opasnosti koje vrebaju iz medijskih prostranstava ako se sadržaji ne koriste planski i pod nadzorom odraslih osoba. Medijska pismenost ovim je putem dobila novu dimenziju u emocionalnom opismenjavanju radoznalih osmogodišnjaka.
