Na seminaru je sudjelovalo 100-tinjak dionika formalnoga i neformalnog obrazovanja iz svih zemalja Europske unije i Ujedinjenoga Kraljevstva, a prof. Opačak bila je jedna od troje predstavnika Hrvatske (uz nastavnicu iz Srednje škole Zabok i člana udruge The Rijeka Youth theatre/TRY theatre).
Namjena je seminara bila na istome mjestu, u međunarodnome ozračju, okupiti nastavnike i članove različitih udruga, dionike formalnoga i neformalnog rada s mladima u području aktivnoga građanstva, kako bi razmijenili ideje, osmislili suradničke aktivnosti i ojačali vlastite kompetencije, posebice kada je riječ o poticanju mladih da se informiraju i izađu na predstojeće Europske izbore.
Uoči seminara, u poslijepodnevnim satima u srijedu, 22. studenog 2023., održana je (izborna) radionica “The European Parliament virtual role play game” u Info Hubu Europskoga parlamenta, tijekom koje su se zainteresirani sudionici seminara okušali u ulozi zastupnika u EP-u te tako upoznali s izazovima nove simulacijske igre na platformi EU Learning corner. Prof. Opačak simulacijsku će igru odigrati s učenicima/mlađim ambasadorima EP-a tijekom procesa učenja o djelokrugu i funkcioniranju Parlamenta, klubovima zastupnika i djelovanju (hrvatskih) zastupnika u okviru ovogodišnjega programa EPAS. Igra će učenicima biti najvjerodostojniji dokaz zahtjevnosti i odgovornosti uloge EP-a i zastupnika, onih koje će mnogi (tada punoljetni) birati na sljedećim Europskim izborima. Igra je dostupna ovdje. 
U uvodnome dijelu seminara sudionici su imali priliku upoznati se i podijeliti svoja očekivanja kada je riječ o seminaru i njihovoj ulozi u jačanju participativne demokracije kod mladih. Prof. Opačak istaknula je kako je svjesna vlastite odgovornosti u radu s učenicima starosti od 14 do 19 godina. Svjesna je neinformiranosti i apolitičnosti, prisutnosti euroskepticizma (ne samo) kod mladih (i ne samo na nacionalnoj razini), ali i potrebe kontinuiranoga rada na osnaživanju građanskih kompetencija kod mladih, koji bi, kao odgovorni građani Hrvatske i Europske unije, trebali sudjelovati u oblikovanju (ne samo) vlastite budućnosti, u izgradnji snažn(ij)e Hrvatske i Europske unije.
Uslijedio je zanimljiv izazov za članove 20 peteročlanih međunarodnih timova. U tzv. inteligentnoj igri “The marshmallow challenge“ sudionici su trebali sagraditi koliko je moguće visoku samostojeću građevinu od ograničenih resursa (tjestenine, ljepljive trake i konopa za vezivanje) te na njezin vrh postaviti sljezov kolačić. Bila je to igra za najvišu građevinu, za pobjedu, ali i test suradnje. Premda skupina prof. Opačak nije bila ni blizu pobjedi, pa ni potpunome zadovoljstvu rezultatom gradnje (barem kada je o izgledu riječ), ispit je uspješno položen. Zaključak je skupine bio da su Europski izbori nalik građevini napravljenoj od ograničenih i vrlo osjetljivih materijala, da cilj izgradnje nije pobjeda pojedinca ili jedne skupine nego želja za sudjelovanjem i dovršetak gradnje, da je nemoguće sagraditi kvalitetnu građevinu bez muke i lomova, bez pomnoga planiranja i suradnje svih članova tima, da se tijekom procesa gradnje rađa ljubav prema tvorevini u nastanku i da svatko tko je mukotrpno gradio voli i čuva ono što je izgradio, unatoč nesavršenostima, baš kao što roditelj voli dijete i učitelj učenika…
Uslijedila je veoma zanimljiva metoda razmjene osobnih priča “One-two-fo(u)r-all/1-2-4-ALL“. Sudionici seminara najprije su pozvani da promisle o osobnome radu s mladima, aktivnostima koje su njih učinile ponosnima, a mlade potaknule na aktivnije sudjelovanje u demokratskim procesima (1). Potom su po jedan nastavnik i jedan dionik neformalnoga obrazovanja razmijenili svoje ideje u paru (2), nakon čega su po dva para razgovarala o svojim iznimnim iskustvima učetvero i, na “post-it” papirićima, sažela zaključke o tome što njihov posao/poziv čini iznimnim i što osobito pozitivno utječe na mlade ljude (4). Priča prof. Opačak o prvim „EPAS-koracima“ u školi, o njezinu petogodišnjem „putovanju u nepoznato“ (od posljednjih do predstojećih Europskih izbora) s učenicima/mlađim ambasadorima EP-a od kojih neki već studiraju političke znanosti i grade vlastitu političku karijeru, o nagrađenim projektima izraslim iz entuzijazma učenika, o emotivnim trenutcima osobnih ispovijesti na putovanjima s učenicima i svijesti o tome da je u srcu i umu srasla s mnogim mladim ljudima koje vjerojatno više nikada neće sresti… izmamila je i suze…
Zajednička igra “Bingo“ grupirala je “post-it” papiriće sa zaključcima svih skupina u nekoliko tematskih blokova – (Aktivno) građanstvo, Posaditi sjeme, Od-cigle-do-cigle, Suradnja, Inkluzija, Teorija u praksi, Kritičko mišljenje, Izazovi, Hrabrost, Javno priznanje, Strast, Zabava, Cjeloživotno učenje… Nije teško zaključiti što je sve važno i nastavnicima i nenastavnicima. Svi koji rade s mladima dijele iste izazove i istu ljubav (prema onome što rade i onima s kojima rade). Najljepši i najvrjedniji dio ovoga dijela seminara bio je kada su pojedinci, na preporuku članova četveročlanoga tima, naglas podijelili svoje priče sa svim sudionicima seminara (ALL). Osobito je dirljiva bila priča (na znakovnome jeziku, uz prijevod) gluhonijeme djevojke koja je, nakon što su ju tijekom godina odrastanja mnogi uvjeravali kako njezin obrazovni put ne može biti vrlo ambiciozan i uspješan, postala nadahnuće drugima gluhonijemim mladim ljudima na njihovu putu do obrazovnoga i osobnog uspjeha; dirljiv je bio i pljesak na znakovnome jeziku.
U drugome dijelu seminara koordinatorica programa “Participation & Training” u okviru “Resource Centra Support, Advanced Learning & Training Opportunities“ (SALTO), održala je prezentaciju o svojoj organizaciji, usmjerenoj na organizaciju događanja vezano za participaciju mladih u demokratskim procesima, edukaciju i stručno usavršavanje dionika (ne)formalnoga obrazovanja, digitalizaciju, strategijsku komunikaciju i diseminaciju te medijsku pismenost.
Predstavljen je i “EU Learning Corner” (europa.eu/learning-corner), digitalna riznica materijala za poučavanje i učenje o Europskoj uniji (na 24 jezika), koju nastavnica Opačak redovito koristi tijekom višegodišnje provedbe programa EPAS u školi.
Uslijedila je razmjena ideja o provedbi suradničkih projekata i školskih kampanja usmjerenih na poticanje mladih da izađu na Europske izbore 2024. Svi sudionici seminara imali su priliku navesti, ukratko obrazložiti i na „post-it“ papiriću izložiti temu o kojoj bi željeli razgovarati. 18 je pojedinaca to učinilo – u dva je kruga održano 18 (2×9) 20-minutnih radionica, tijekom kojih su ostali sudionici (u ulozi tzv. bumblebees & butterflies) mogli (aktivno ili pasivno, dijelom ili potpuno) sudjelovati u raspravama i dogovorima o odabranim temama. Zanimljivost je ovoga oblika rada da je potpuno dobrovoljan i nikoga ne primorava na (aktivno) sudjelovanje – u svakome trenutku svatko može napustiti radionicu, odustati od sudjelovanja ili odabrati novu radionicu; radionice s dva tiha sudionika jednako su vrijedne kao one u kojima 20 ljudi aktivno raspravlja; radionica koju nije odabrao nitko vrijedna je već zbog svoje ideje…
Prof. Opačak sudjelovala je na radionicama “Social media”, “EP toolkit“ i “Building blocks to the EU since childhood“. Dakako, već je znala koliko su važne društvene mreže i vidljivost tijekom organizacije i provedbe (pred)izborne kampanje; sada joj je uloga i praktična primjena društvenih mreža bliskih mladima (poput TikToka) jasnija i konkretnija. Tijekom druge radionice predstavljena je e-riznica materijala o Europskim izborima, na kojoj Parlament trenutno radi; možda će se u njoj naći i neke nove (predložene) aktivnosti. Posljednja pak radionica odlično sažima bit poučavanja o Europskoj uniji, participativnoj demokraciji i izborima, kao i bit samoga seminara – sve što radimo jest važno; nikada nije prerano početi učiti o temama od životne važnosti (to znaju i djeca vrtićke dobi); tijekom obrazovanja treba zidati „ciglicu po ciglicu“, koristiti oblike rada i metode koji će potaknuti znatiželju, interes, zabavu, poduzetnost, kritičko vrednovanje, kreativnost (jedna je od takvih osnivanje dječjih parlamenata/parlamenata mladih); djecu i mlade tijekom obrazovanja valja pripremati za ono što će uslijediti po završetku obrazovanja, život odgovorna građanina; formalno i neformalno (kao i informalno) cjeloživotno obrazovanje u korelaciji pretpostavka je akademskoga i osobnog uspjeha.
Tijekom trodnevnoga boravka prof. Opačak u Bruxellesu bilo je vremena i za neformalno druženje, kulturološku razmjenu s kolegama, uživanje u predbožićnome ugođaju, belgijskim gastro-delicijama (“Moules frites“/dagnje s pomfritom, popularni vafli s raznovrsnim premazima) i upoznavanje briselskih znamenitosti. Najpoznatije su, dakako, kraljevska palača, zgrada parlamenta, poznati središnji trg “Grand Place“ i “Manneken Pis“, simpatična figura najpoznatijega, „najstarijeg i najnižeg stanovnika Bruxellesa“, kip dječaka koji “piški”. Uzbudljivo je bilo tražiti i pronaći žensku inačicu kipa “Jeanneke-Pis”, a neki izvori navode kako postoji i pas… Za prof. Opačak najzanimljiviji je bio posjet Atomiumu, impresivnoj građevini sagrađenoj povodom održavanja Svjetske izložbe 1958., koja krije zanimljivo društveno-povijesno-umjetničko blago u stalnome izložbenom postavu, ali nudi i mogućnost uživanja/opuštanja u glazbenome spektaklu „u bojama“ te spektakularan pogled na prijestolnicu Europe, uz fotografske dokaze kako je taj pogled nekad izgledao.
