Stoga ulazak u novu 2024. godinu predstavlja izvrsnu priliku za promjenu ustaljenog obrasca i postavljanje ciljeva usmjerenih na očuvanje vlastitog mentalnog zdravlja.
Posvećeni svakodnevnom planiranju, pripremi nastavnih sadržaja, vrednovanju i ocjenjivanju, organizaciji nastave i administrativnim poslovima, nastavnici često zanemaruju vlastito mentalno zdravlje. Radno opterećenje koje podrazumijeva usklađivanje višestrukih odgovornosti, ispunjavanje kurikularnih zahtjeva, socijalnu interakciju i komunikaciju te stalno usavršavanje, odražava izazove koji se prelijevaju i na mentalno zdravlje. Vođeni željom za poučavanjem i dijeljenjem znanja, (pre)često ignoriraju vlastitu razinu stresa i umora. Zato je važno istaknuti da je nastavnik nezamjenjiv dionik obrazovnog sustava, jednako kao i njegovo mentalno zdravlje. Zanemarivanje vlastitog mentalnog zdravlja može imati štetne učinke ne samo na nastavnike već i na učenike.
Djeca oduvijek traže uzore kakvima žele postati kada odrastu, a na njihovom popisu uzora, nastavnici često zauzimaju značajno mjesto. Nastavnik kreira okolinu za učenje i izravno utječe na ozračje i međusobne odnose. U vremenu sveopće digitalne povezanosti, učenici imaju pristup neograničenoj paleti digitalnih izvora, alata i informacija. No, čak ni najnaprednija umjetna inteligencija ne može nadomjestiti ključnu ulogu i doprinos nastavnika jer nastavnik nije samo izvor informacija, on je mentor, vodič, potpora i temelj u obrazovanju i životu svojih učenika. Njegova predanost poučavanju i odgoju, bezuvjetna podrška, razumijevanje i empatija kao i posvećenost stvaranju poticajnog okruženja, vrijednosti su koje digitalna tehnologija ne može nadomjestiti. Sve spomenuto stavlja iznimnu odgovornost pred nastavnika u odgoju i obrazovanju djece i mladih. Njegova je zadaća prenijeti životne vrijednosti i sadržaje na način koji učenicima omogućava jasno i učinkovito procesuiranje informacija, i njihovu primjenu u stvarnom životu. To može postići samo onaj nastavnik koji je opušten, zadovoljan i sposoban unijeti potrebnu pozitivnu energiju u svoje učionice, rezultirajući time povećanom učinkovitošću i uspješnim učenjem.
Težnja izvrsnosti, hvale je vrijedna karakteristika ako se ne pretvori u pritisak i teret. Očekivanje iznimnih rezultata i održavanje visokih standarda ne podrazumijeva i nije sinonim za zadovoljstvo i poticajno radno okruženje. Pritisak na nastavnike, kao i pritisak na učenike, može imati negativne posljedice na mentalno zdravlje. Težnja postizanju visokih rezultata treba biti usklađena s individualnim mogućnostima, prioritetima i vrijednostima. Važno je da nastavnik, a s njim i učenik bude zadovoljan postignutim, čak i ako rezultati ne dosegnu vrhunske razine. Zadovoljstvo postignućem, usklađivanje s vlastitim ciljevima i očekivanjima ključno je za očuvanje mentalnog zdravlja i radne produktivnosti.
Roditelji također mogu imati vlastita očekivanja ne shvaćaju ograničenja i izazove s kojima se nastavnici suočavaju u ispunjavanju tih očekivanja. No, nastavnici su primarno odgovorni za obrazovanje svojih učenika, a ne za ispunjavanje svih želja i očekivanja roditelja. Komunikacija je ključna i uključuje razgovor s roditeljima o njihovim očekivanjima i potrebama, ali i o granicama koje se odnose na ono što nastavnik može i ne može učiniti za roditelje. Ako se pojave pritisci koji izazivaju stres, važno je potražiti podršku, podijeliti iskustva s kolegama i/ili vodstvom škole, zatražiti stručan savjet i stručnu podršku kako bi očuvali profesionalni integritet i ravnotežu između poslovnog i privatnog života.
Sve je učestalije suočavanje s neprimjerenim ponašanjem učenika, a stres i i emocionalna iscrpljenost među nastavnicima sve je veća. Nastavnici ulažu ogromne napore kako bi shvatili uzroke učeničkog ponašanja i sagledali situaciju iz perspektive učenika. Jasna je komunikacija temeljna u izgradnji povjerenja i razumijevanja. Postavljanje jasnih i nedvosmislenih pravila i očekivanja u razredu i njihovo redovito komuniciranje može pomoći u smanjenju nesporazuma. Otvoren dijalog nastavnika i učenika olakšava izražavanje osjećaja i potreba, stvarajući prostor za konstruktivan odnos. Razgovor i suradnja s roditeljima također može biti od pomoći. Roditelji mogu pružiti dodatne informacije o životnim okolnostima učenika, pomažući nastavnicima da bolje razumiju situaciju u kojoj se učenik nalazi i probleme s kojima se suočava. No, u situacijama kada se neprimjereno ponašanje ponavlja i postaje ozbiljan problem, potrebno je zatražiti stručnu pomoć. Školski psiholozi, pedagozi ili drugi stručni suradnici mogu i trebaju pružiti dodatnu podršku i uključiti se u rješavanje problema. Suradnja i multidisciplinarni pristup ublažavaju pritisak na nastavnika i izravno doprinose boljem razumijevanju i rješavanju problema.
U mnogim se obrazovnim okruženjima, nastavnici suočavaju s ograničenim resursima. Izazovi poput nedostatka materijala u učionicama, zastarjele tehnologije i izostanak podrške, dodatno otežavaju svakodnevne aktivnosti i iziskuju povećane napore i aktivnosti kako bi svojim učenicima pružili najbolje moguće obrazovanje unatoč nametnutim ograničenjima. U takvim situacijama, ključno je prihvatiti stvarnost i postaviti realna očekivanja. Ovo olakšava suočavanje s izazovima i istovremeno smanjuje razinu stresa. Nastavnici ne mogu djelovati izvan okvira svojih resursa, ali mogu pronaći kreativne načine kako bi prevladali prepreke. Kreativnost postaje ključna u prevazilaženju ograničenja. Nastavnici mogu istraživati alternativne resurse, koristiti inovativne metode poučavanja te surađivati s učenicima kako bi stvorili poticajno okruženje. Zajednički pristup planiranju i pronalaženju rješenja može biti od ključne važnosti u savladavanju izazova. Ovakav pristup potiče suradnju i pridonosi izgradnji održivog okruženja za učenje, čak i u uvjetima ograničenih resursa.
Mentalno zdravlje jeste osobna briga, no mentalno zdravlje nastavnika ima dubok i trajan utjecaj na cijelu školsku zajednicu. Emocionalna stabilnost i pozitivna energija, odražavaju se na sve aspekte života i rada. Odluka o brizi za vlastito mentalno zdravlje nije samo korak prema osobnom blagostanju, već je i dugoročna investicija u život. Nastavnici koji posvećuju pažnju vlastitom mentalnom zdravlju stvaraju i oblikuju pozitivno i poticajno okruženje za učenje. Ova pozitivna dinamika izravno utječe na obrazovnu zajednicu, doprinoseći prosperitetu i dugoročnom uspjehu i učenika i nastavnika.
