Upravo ti koncepti stvaraju nove modele pristupa pojedincu koji odgovaraju njegovim individualnim potrebama. Alternativne škole su tzv. slobodne škole, eksperimentalni modeli, građanske odgojne inicijative, reformni pedagoški pokušaji, odgojni internati, zavodi i sl. Neki od danas najzastupljenijih modela alternativnih škola temelje na idejama Rudolfa Steinera, Marie Montessori, Alexandera Sutherlanda Neilla i Celestina Freineta.
U svom radu stavit ću naglasak na Montessori odgojni koncept odnosno primjenu elemenata ovog odgojnog koncepta u gimnazijskom obrazovanju i radu sa srednjoškolcima. Iako mi je ovo druga godina rada u našem odgojno-obrazovnom sustavu i druga godina rada u eksperimentalnom programu Škola za život, skupilo se već podosta iskustva iz prakse. Upravo ta iskustva pomažu mi u svakodnevnom radu i interakciji sa srednjoškolskom populacijom te pronalaženju inovativnih pedagoških rješenja za nove izazove u školskoj svakodnevnici i u nadogradnji već postojećih modela. Kroz svoj rad prikazat ću izradu didaktičkih materijala za Montessori pedagogiju i posjet učenika gimnazije dječjem vrtiću te rad s djecom pomoću unaprijed pripremljenog didaktičkog materijala. Navedene aktivnosti pod nazivom „ Gimnazijalci za najmlađe“ imale su za cilj popularizirati pedagogiju i biologiju kod učenika gimnazijske dobi te zanimanje za živi svijet i prirodu i društvo kod djece predškolske dobi. Učenici 2. i 3. razreda gimnazije imali su priliku pomoću hospitacijskog lista i izrađenog didaktičkog materijala promatrati aktivnosti djece te ih usporediti sa fazama razvoja djeteta i kritički se osvrnuti na pojedine faze. Također, u ovom radu je kroz interdisciplinaran pristup prikazan i primjer obrade teme puberteta i promjena koje se odvijaju u pubertetu s aspekta biologije i književnosti u 3. razredu gimnazije.
1.1 Posjet Montessori dječjem vrtiću
Maria Montessori bila je prva žena liječnica u Italiji, a osim medicine studirala je psihologiju, filozofiju i antropologiju – što je na prijelazu stoljeća bio zaista velik uspjeh. Svoju je odgojnu metodu razvila promatrajući djecu i uključujući znanja svih znanosti koje je studirala. Suvremeni znanstvenici sada, cijelo stoljeće poslije, svojim istraživanjima potvrđuju njezina otkrića. Maria Montessori isticala je da su rani odgoj i obrazovanje od iznimne važnosti za razvoj mozga. Također, poseban je naglask stavila na poštovanje djeteta, njegove slobode samoizražavanja te odgoja i obrazovanja putem osjetila i pokreta. Vjerovala je da je za dobar odgoj djeteta jednako važna i brižljivo pripremljena okolina, didaktički materijali i aktivnosti koje razvijaju sve dječje sposobnosti, kreativnost, neprestano istraživanje, stjecanje novih znanja i prilagođavanje promjenama. Glavni je moto Montessori pedagogije:„Pomozi mi da to učinim sam“. Kod svakog se djeteta nastoji postići da na temelju vlastitih pokušaja i pogrešaka dođe do određenih spoznaja. Maria Montessori poštovala je jedinstvene karakteristike razvoja djeteta neovisno o mjestu rođenja, jeziku, kulturi i naciji kojoj djete pripada. Potrebno je naglasiti da navedeni pedagoški koncept počiva na znanstvenom pristupu koji je nastao kao rezultat dugogodišnjeg rada i istraživanja Marie Montessori. Didaktički materijali Montessori pedagogije svrstavaju se u nekoliko kategorija, a to su :
1. Materijal za praktični život
2. Senzorički materijal
3. Materijal za jezik
4. Materijal za matematiku
5. Materijal za zemljopis i botaniku
6. Materijal za glazbu.
Učenice 2. i 3. razreda su nakon upoznavanja sa konceptom Montessori pedagogije same osmislile didaktički materijal za rad s djecom vrtićke dobi i uz pomoć predmetnog nastavnika biologije i Montessori odgajateljica provele svoju zamisao u djelo. Naime, učenice su uz pomoć unaprijed pripremljenog hospitacijskog lista koji je izradio nastavnik biologije promatrale odnos dijete-didaktički materijal i na taj način prikupile sve potrebne povratne informacije koje su im kasnije pomogle da se kritički osvrnu na vlastiti rad s djecom i kvalitetu izrađenog didaktičkog materijala.
