Koristeći prostor školske kuhinje, učenici su se spremili na kulinarski pothvat prženja uštipaka.
Za početak je trebalo prepoznati i imenovati sastojke i materijale potrebne za rad: polubijelo brašno, sol, voda, jaje, drvena kuhača, karciola (zaimača), ulje, viljuška, ubrusi i tava. U uštipke Dalmatinske zagore dodaju se i dvije žlice rakije, ali danas je učenici nisu koristili.
U brašno se dodaju svi sastojci i miješaju dok tijesto ne postane glatko, bez grudica, gušće od palačinki, a rjeđe od tijesta za kruh. Dok se mijesi tijesto, na vatru se stavi tava s puno ulja. (Učenici su saznali kako se u prošlosti za prženje koristila mast.) Kad je ulje vrelo počinje se razlijevati tijesto. Jedna karciola je za jedan uštipak. Uštipak se prži sa svake strane dok ne poprimi žarko-zlatnu boju. Prženi uštipci se nabodu viljuškom i stave okomito na ubrus kako bi se cijedili. Ocijeđene se posloži na tanjur. Mogu se jesti sami, sa sirom, pršutom ili namazani džemom. U prošlosti su ih djeca znala posipati cukrom (šećerom), a i danas je nekima to omiljena kombinacija.
Svi učenici su miješali tijesto kako bi razvijali vještinu rada kuhačom. Nakon miješanja, uz pomoć učiteljice, razlijevali su tijesto i pržili svoj prvi uštipak. Ubrzo se školom širio prepoznatljivi, primamljivi miris uštipaka. Kako domaćini Dalmatinske zagore uštipke pripremaju za drage goste, tako su i učenici svoj prvi uštipak pripremili jedni za druge. Poslužili su svoj uštipak prijateljici ili prijatelju iz razreda. Svi su bili ushićeni, zadovoljni, presretni zbog svoga uspjeha.
Izjavili su kako nikad nisu pojeli ukusniji uštipak od ovog kojega su sami pržili.
Naučili su recept, postupke miješanja i prženja, a najmanji problem bio je postupak degustiranja. :) Sada su spremni ispeći uštipke i u svojem domu, ali uz malu pomoć starijih oko samog prženja jer radi se s vrelim uljem i valja biti jako oprezan.
