Gledanje filma plod je suradnje između školske knjižničarke i dr. sc. Anite Tufekčić i nastavnice hrvatskog jezika Josipe Koprtla.
Mladi sve više postaju „robovima“ masovnih komunikacija, ovisnici o internetu (blogovima, videoigrama), a socijalna potištenost i izoliranost pojedinca je sveprisutna. Zbog toga je potrebno djeci i mladima pružiti osnovna znanja i vještine kako bi znali odabrati medij analizirati i ocijeniti medijske poruke. Ukoliko želite raditi s učenicima na takav način film je najbolja stvar. Dječji film idealna je dopuna nastavi – s jedne strane jer je, logično, namijenjen osnovnoškolskom uzrastu te, s druge strane, jer ga ta ista djeca promišljaju. Film je njihovo izražajno sredstvo koje spaja i tehnički i umjetnički motivirane učenike. 
Dječji film „Dragi prijatelji“ (Can Dostlar) u trajanju od 100 minuta predstavlja poznatu i problematičnu temu posljednjih godina, ali o kojoj ne brinemo previše. Riječ je o djeci koja više uopće ne izlaze van i provode svoje slobodno vrijeme pred svojim telefonima i računalima. Uz inzistiranje nove djece u susjedstvu, odlučuju ostaviti telefone sa strane, uživati na ulicama i igrati se u parkovima te glumiti zajedno i okupljati se s ciljem na dječjem igralištu. Međutim, postoji veliki problem koji moraju prevladati. Zločesti Kazim, koji živi pored parka, postao je noćna mora za sve koji se dođu igrati u park. Pokušavajući preoteti park od Kazima, koji skriva veliku tajnu, djeca se udružuju i kreću u žestoku borbu. Očekuju nas brojni obrati kada saznajemo Kazimovu tajnu.
Iako djeca u filmu ostavljaju svoje telefone sa strane, žestoke su kritike i na roditelje koji žive sa svojim telefonima te stoga ne primjećuju i ne mare gdje su i kako su im djeca. Film završava porukom glavne glumice koja se obraća svojim prezauzetim roditeljima: …„Budući je nemoguće govoriti s vama licem ulice jer ste stalno za ekranima. Ne možete mi pokazati ljubav tako da vam budem pozadina na mobitelima. Želim vidjeti vaša prava nasmijana lica, ne emotikone koje mi šaljete u porukama. Nedostaje mi kada ste u mene gledali kako sada gledate u ekran mobitela…“. Učenici su uživali u zajedničkom gledanju filma sa vršnjacima u školskoj knjižnici i izašli sa osmjesima na licu i oduševljeni pogledanim filmom.
