Manja djeca ponekad otvore ormar i pomokre se. Oči su im otvorene, pogled zastakljen i prazan, kretnje i hodanje nesigurni. Dok tako tumaraju i obavljaju radnje koje podsjećaju na budno stanje, osobe nisu budne. Ne vide kao kad su budni, u dubokome su snu, ili u stanju sličnom snu. Srećom, djeca dok se tako ponašaju, najčešće su mirna. Nakon buđenja obično se ne sjećaju što se dogodilo. Takvo se stanje ili ponašanje osoba za vrijeme sna naziva mjesečarenje, mjesečarstvo ili somnabulizam (lat. somnus – san, ambulare – šetati) ili lunambulizam (luna – mjesec na nebu), a osoba mjesečar, somnabul, lunatik, ponekad hipnobat.
Kod starijih osoba poremećaj sna zna uzrokovati nasilje, nenormalno seksualno ponašanje, mjesečar je ponekad agresivan, može ozlijediti sebe, prijatelja, nekoga od članova obitelji. Valja imati na umu da je poremećaj sna u odrasloj dobi obično povezan s ozbiljnim psihičkim tegobama. Simptomi mogu upućivati na neuroze i depresije, a mjesečarenje se može prvi put pojaviti s prvim znacima demencije ili u starosti.
Mjesečarenje djece
Mjesečarenje je najčešće u djece (učestalije negoli u odraslih) pa su roditelji mjesečara zabrinuti, strahuju je li dijete bolesno i u dvojbama su kako se u takvim prilikama ponašati. Mjesečarenje se javlja u djetinjstvu, obično počinje oko sedme i osme godine života. Češće je kod dječaka negoli kod djevojčica. Školskom liječniku ili liječniku obiteljske medicine, ako se roditelji odluče poći na pregled s djetetom, važno je ispričati sve detalje vezane uz mjesečarenje: kad se prvi put pojavilo, u kojemu vremenu, kako se dijete ponašalo, da li je mjesečarenje učestalo, je li povezano uz neki specifićan događaj, što su roditelji poduzeli, jesu li roditelji, jedan ili oboje mjesečarili i sl. Liječnik će savjetovati roditelje kako da se ponašaju, a ako postoje odgovarajuće indicije i simptomi uputit će dijete na specijalistički pregled. U svakom slučaju, ako se mjesečarenje produži na mladalaštvo, valja poći u liječnika i započeti psihijatrijski (uz psihoterapijski) tretman.
Prilikom pregleda starijih osoba liječnik mora znati uzima li mjesečar lijekove i da li koristi alkohol ili drogu. Liječnik će, zahvaljujući tim informacijama, pouzdano utvrditi uzroke poremećaja sna, posebice jesu li uzrokovani nekim drugim oboljenjima somatskog podrijetla (uvjetovanog tjelesnim pojavama) ili psihološkog (duševnog stanja i života, primjerice napadaji panike), ili nekim drugim specifičnim poremećajima. Poremećaj fiziološkoga stanja kao što su aritmija, kratkotrajan prestanak disanja tijekom sna (apneja), povišena tjelesna temperatura, noćna astma i dr mogu biti povezana s mjesečarenjem. Procjenjuje se da 0,5 do 2,5 posto odraslih osoba mjesečari.
Za sada nije poznat općeprihvaćeni učinkovit lijek za sprječavanje ili trajan prekid hodanja u snu. Mogu se, međutim, rabiti psihotropni i slični lijekovi.
Važno je ne paničariti
Mjesečarenje se događa s vremena na vrijeme. Ako je o djeci riječ, iščezava s odrastanjem, primjerice ulaskom u mladenački pubertet. Traje od 5 do 20 minuta. Prema nekim stručnim vrelima čak 4 posto Europljana, djece i odraslih, spada u kategoriju mjesečara.
Kada se tijekom noći uoči ponašanje djeteta mjesečara važno je zadržati prisebnost. Panika, naglo i grubo buđenje može izazvati golemi strah u djeteta. Ako dijete ili osoba u snu hoda najbolje je blago ga okrenuti, pažljivo usmjeriti natrag i vratiti u krevet. Ako se mora probuditi (preporuke liječnika se razlikuju, neki smatraju da je dobro probuditi mjesečara, a drugi od toga zaziru je reakcija probuđene osobe može biti agresivna), onda to valja učiniti blago i mirno. Mjesečar se ne sjeća svoga ponašanja pa će pažljivi roditelji o njegovoj šetnji noću ujutro za doručkom porazgovarati veselo i usputno, tako da dijete ne doživi duševni potres ili stres, da se ne zbuni ili uplaši. Djeca mjesečari su, inače, plahi, plašljivi, nesigurni, povišeno osjećajni, znaju imati niži krvi pritisak od normalnog.
Za roditelje (ukućane) je važno obaviti pripreme u stanu da se mjesečar za svoga lutanja ne ozlijedi. Posebice je dobro nabaviti i instalirati brave na vratima i prozorima (pogotovo ako je stan na katu) koje mjesečar ne može otvoriti. Mogu se na vratima postaviti alarmni uređaji. Valja skloniti sve predmete (posebice opasne i oštre) o koje se dijete može spotaknuti i pasti, pod ne smije biti klizav, jer je kod mjesečarenja djece najveća opasnost od samoozljeđivanja. Ako je dijete dovoljno staro za vožnju, držite ključeve od auta pod osobnim nadzorom. Napravite krevet udoban a spavaonicu urednom i bez buke. Prije spavanje smanjite djetetu unos tekućine u organizam.
Mjesečarenje je poremećaj sna
Što je zapravo mjesečarenje? U znanosti postoje brojne definicije. Čini se da je najprihvatljivija ona koja mjesečarenje naziva poremećajem sna ili parasomnia (grč. para – kod, uz, iz, kao prvi dio složenice označuje pogrešku, prekoračenje, lat. somnia – san). Obično spada u poremećaje u kojih teško započinje i održava se spavanje. Poremećaji sna (spavanja), međutim, mogu biti u skupini tegoba koje su povezane s psihičkim poremećajima (primjerice, teškom depresijom) ili u skupinama koje prate neke druge nenormalne pojave tijekom spavanja.
Medicinska struka navodi razne uzroke mjesečarenja: strah, stres, zamor, napetost, a najčešće nedostatke vezane uz spavanje i naslijeđe.
Važnost zdravog sna
Spavanje je svakodnevna potreba čovjeka. Razdoblja spavanja se dijele na dva odsjeka. Jedan je tzv. REM spavanje tijekom kojeg su brzi pokreti očiju a tijekom drugoga, tzv. NREM spavanja, nema brzih pokreta očiju. Ta se razdoblja tijekom spavanja međusobno izmjenjuju, svaki ciklus traje od 70 do 100 minuta. Noću se tako izmjeni obično od 4 do 6 REM/NREM ciklusa. Mjesečarenje se najčešće događa u prvoj trećini noćnog spavanja (obično započinje 60 minuta nakon odlaska u krevet). Roditelji su dužni brinuti da dijete ima prozračenu sobu, čistu i udobnu posteljinu, miran odlazak na počinak, prije spavanja preporuča se slušati tihu i ugodnu glazbu, a posebice je važno voditi računa da tijekom noći (i danju) dijete spava dovoljno dugo. Novorođena djeca, primjerice, tijekom dana i noći moraju spavati i do 18 sati dnevno radi pravilnog razvitka i funkcioniranja organizma. Nacionalna fondacija za spavanje Sjedinjenih Američkih Država početkom ove godine je preporučila (nakon dvogodišnjih studija) revidirane preporuke dužine spavanja sadržane u ovoj tabeli:
| Godine starosti | Potreba za snom |
| novorođenčad (0 – 3 mjeseca) | 14 do 17 sati |
| bebe (4 – 14 mjeseci) | 12 do 15 sati |
| mala djeca (1 – 2 godine) | 11 do 14 sati |
| djeca predškolske dobi (3 – 5 godina) | 10 do 13 sati |
| djeca školske dobi (6 – 13 godina) | 9 do 11 sati |
| tinejdžeri (14 – 17 godina) | 8 do 10 sati |
| odrasli | 7 do 9 sati |
Stručnjaci smatraju da upravo nedostatak sna (nesanica, umor, prekinuti san) i kaotičan raspored spavanja mogu uzrokovati poremećaje sna nazvane mjesečarenje. Roditeljima se, stoga, preporuča da razviju u djeteta naviku odlaženja na spavanje i buđenja u isto vrijeme.
Prema statističkim pokazateljima mjesečarenje je dobrim dijelom naslijeđeni poremećaj sna. Ako je jedan roditelj mjesečario, vjerojatnost je 45 postotna da će i dijete mjesečariti. Ako su oba roditelja hodala u snu, onda je vjerojatnost da će i dijete mjesečariti još veća, čak 60 posto.
Potaknuti mjesečarenje mogu i drugi čimbenici: nepoželjna iskustva i postupci koji izazivaju strah, prijetnje, roditeljske kazne, neuspjeh u školi, napuštanje djeteta, uzimanje nekih lijekova, bolest ili vrućica i sl.
Umjesto zaključka
Preporučila bih roditeljima djece koja mjesečare da ne zdvajaju, ne paničare i ne dramatiziraju ponašanje svoje djece. Mjesečarenje se najčešće samo izgubi odrastanjem, dok traje javlja se povremeno, djeca mjesečari su najčešće mirni. Prvenstvena dužnost roditelja je da tretiraju dijete s nježnošću i razumijevanjem i urede stan tako da se mjesečar prilikom hodanja ne može ozlijediti. Ako, pak, uoče pretjeranu abnormalnost u ponašanju, agresivnost ili simptome neke druge bolesti, ako mjesečarenje postane učestalo ili intenzivno, valja poći svojemu liječniku. On će obaviti pregled, naložiti pretrage i ako bude potrebito uputiti dijete specijalisti.
dr. Diana Kostanjšek,
specijalistica obiteljske medicine
Ovaj autorski članak nije dopušteno prenositi u cijelosti, već je moguće preuzeti prvi odlomak te postaviti poveznicu na izvorni tekst na ovoj stranici.
Fotografija je preuzeta s internetske stranice FreeDigitalPhotos.net (autor: yingyo)
