Škola domaćin je bila ESS- gymnasiet. Škola je smještena u samom centru glavnog grada, Stockholma. ESS- gymnasiet je srednja škola koju polaze učenici koji su migrirali iz zapadnih azijskih zemalja i Afrike. Većina učenika su iz Sirije, Afganistana, Iraka ili iz Somalije. To su djeca koja do sada nisu išla u školu zbog rata ili siromaštva, te učitelji te škole kažu da je najveći izazov objasniti im funkciju škole odnosno zašto je važno redovito dolaziti na nastavu. No, učenici ove škole imaju jaku motivaciju promijeniti svoju budućnost, jer su u Švedskoj pronašli mir koji nisu imali. Velika većina ovih učenika je iskusila rat ili siromaštvo i glad, te na Švedsku gledaju kao na obećanu zemlju. Tijekom pet dana učiteljica Katičić upoznala je sustav školovanja migranata u Švedskoj, sudjelovale u radionicama posvećenima toj problematici, te razmjenjivala znanja i iskustva s kolegama iz Rumunjske, Turske, Italije, Austrije, Njemačke, Švedske i Španjolske.
Jedna od aktivnosti ovog sastanka je bilo „A letter to an immigrant friend“ (Pismo prijatelju migrantu). Učenici Osnovne škole Ivana Mažuranića pisali su pisma s pitanjima na koja su odgovarali učenici ESS škole. Na pisma su odgovarala dva dječaka, Arash iz Irana i Guhlam iz Sirije. Kroz razgovor učenici su iznijeli svoje mišljenje o boravku u Švedskoj. I jedan i drugi su prošli težak put do „obećane zemlje“, putujući više od godinu dana. No, sretni su tamo jer kako kažu sviđa im se sigurnost i bezbrižnost jer nema rata, sviđa im se sloboda, sloboda mišljenja i svakodnevni odlazak u školu jer vole učiti. Njihova učiteljica ih hvali jer su brzo naučili švedski jezik te svoje slobodno vrijeme provode u knjižnici čitajući. Na žalost, po švedskom zakonu, zbog velikog broja migranata koji su došli u tu zemlju od 2015., neki učenici koji napune 18 godina ne dobiju azil te se moraju vratiti u svoju domovinu. To je i Guhlamov slučaj. Kako kaže, jako je nesretan zbog toga, jer se prilagodio švedskoj kulturi, tu je vidio svoju budućnost, htio je nastaviti školovanje te imati uspješnu budućnost. Sada, kako kaže, ne zna što će biti s njim, boji se da ga neće prihvatiti kad se vrati u Siriju. Na žalost, učitelji te škole tvrde da su takve sudbine česte u ESS školi, te je jako teško raditi s spoznajom da znaš patnju koju je svaki učenik prošao da bi došao u slobodnu zemlju, a nepoznanica je što će biti s njima kada navrše 18 godina.
Osim susreta s migrantima u školi, predstavnica vinkovačke škole, upoznala se i s migracijama švedskih stanovnika u povijesti posjećujući najstariji muzej na otvorenom, Skansen. U Skanseu je moguće vidjeti repliku grada iz 19. stoljeća u kojem obrtnici obučeni u tradicijsku odjeću toga doba pokazuju svoje vještine u tom razdoblju. Obzirom na hladnu klimu ove sjeverne zemlje, krajem 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća, prevladavala je glad i siromaštvo, te su mnogi šveđani morali potražiti sigurnost u drugim zemljama, te je poznat najveći val švedskih migranata između 1851. i 1929. godine, koji su najviše migrirali u Sjedinjene Američke Države.
Boravak u Stockholmu predstavnica OŠ Ivana Mažuranića ocijenila je vrlo uspješnim, aktivnosti cijelog tjedna bile su zanimljive, poučne i rado je sudjelovala u njima. Slijedeći sastanak, koji će ujedno biti i zadnji u dvogodišnjem projektu „Migracija“, bit će u Austriji u Innsbrucku u lipnju.
