Ovo je bila prva mobilnost za učenike naše škole. Učenice koje su sudjelovale u mobilnosti članice su učeničke Comenius skupine koja djeluje od prošle školske godine. Odabrane su za ovu mobilnost jer su se istaknule svojim radom u skupini – izrađivanjem prezentacija, rječnika, kuhanjem i mnogim drugim aktivnostima. Ovom bismo se prilikom željeli zahvaliti Općini Koprivnički Bregi koja je financirala avionske karte za učenice naše škole.
Učenice su bile smještene u obiteljima učitelja škole domaćina. Tijekom dana zajedno smo sudjelovali u programu koji je za nas osmislio naš turski kolega, a u večernjim i jutarnjim satima djevojke su se imale prilike družiti sa svojom novom obitelji i upoznati iz prve ruke način života u Turskoj. Obitelji su se jako potrudile da se naše učenice tamo osjećaju kao kod kuće, u čemu su uspjeli jer su ih učenice već idućeg dana zvale moja mama i moj tata.
Tijekom našeg boravka u Turskoj bili smo smješteni u Adıyamanu, gradu u blizini sirijske granice. Prvi smo dan proveli u školi upoznavajući svoje kolege i učenike koji su bili jako zainteresirani za nas. Srdačno su nas pozdravljali i upoznavali se s nama na engleskom te tražili autograme od nas i naših učenica. Upoznali smo i gradonačelnika i predstavnika odjela za školstvo njihove regije. Saznali smo da turska vlada uvelike pomaže roditeljima u školovanju njihove djece osiguravajući im besplatne udžbenike i prijevoz za učenike iz ruralnih područja, a u Adıyamanu učenici viših razreda imaju mogućnost pohađati i mnogobrojne besplatne tečajeve koje financira gradska vlast. Koriste e-imenike, a učitelji su dužni raditi u nastavi samo 16 sati tjedno, sve više od toga dodatno se plaća.
Predstavnici svih zemalja pokazali su učenicima i roditeljima prezentacije svojih zemalja (Hrvatsku je predstavila Antonija Šikulec), a zatim smo imali prilike pogledati program koji su za nas priredili naši domaćini. 
Nakon što su nas pozdravili pjesmom i plesom počastili su nas raznovrsnim specijalitetima koje su za nas priredili roditelji učenika škole domaćina. Sljedećeg smo dana posjetili planinu Nemrut koja je 1988. godine proglašena nacionalnim parkom, gdje smo na visini od preko 2000 m imali prilike vidjeti svetište koje je trebalo ujediniti perzijsku i grčku mitologiju. Podigao ga je u 1. stoljeću prije Krista kralj Antioh I. Ovo je svetište uvrštenu na UNESCO-vu listu Svjetske kulturne baštine. Na zapadnoj i istočnoj terasi mogli smo vidjeti skulpture kralja Antioha u društvu perzijsko-grčkih bogova.
Nakon što su nas pozdravili pjesmom i plesom počastili su nas raznovrsnim specijalitetima koje su za nas priredili roditelji učenika škole domaćina. Sljedećeg smo dana posjetili planinu Nemrut koja je 1988. godine proglašena nacionalnim parkom, gdje smo na visini od preko 2000 m imali prilike vidjeti svetište koje je trebalo ujediniti perzijsku i grčku mitologiju. Podigao ga je u 1. stoljeću prije Krista kralj Antioh I. Ovo je svetište uvrštenu na UNESCO-vu listu Svjetske kulturne baštine. Na zapadnoj i istočnoj terasi mogli smo vidjeti skulpture kralja Antioha u društvu perzijsko-grčkih bogova.
Sljedećeg smo dana posjetili grad Şanlıurfu, glavni grad istoimene provincije. Geografski i povijesno grad spada u sjevernu Mezopotamiju, pa smo na putu do grada prešli preko rijeke Eufrat koja nas je oduševila svojom tirkizno plavom bojom, čistoćom i veličinom. Ovaj je grad od velike važnosti za muslimane jer je u njemu prema predaji rođen prorok Abraham. Posjetili smo džamiju Halil-Rahman, kompleks svetišta Abrahamovog rođenja i jezero sa šaranima koji su nastali od žara koji je padao u vodu kad je Bog spasio Abrahama koji je trebao biti spaljen na lomači pretvarajući vatru u vodu. U gradu smo također popili čaj u jednoj od palača koju je dao sagraditi sultan Sulejman, a imali smo prilike doživjeti i atmosferu pravog turskog bazara. Kruna tog prekrasnog dana bila je tradicionalna turska večera uz tursku narodnu glazbu i ples. Zadnjeg dana našeg boravka u Adıyamanu posjetili smo nekropolu Pirin u blizini grada staru preko 2000 godina gdje smo vidjeli sarkofage i lučno nadsvođene grobne niše isklesane u stijeni.
U Hrvatsku smo se vratili puni prekrasnih dojmova skupljenih s izleta u daleku prošlost i suvremenu Tursku, oduševljeni gostoljubivošću naših domaćina, zbog čega je na rastanku potekla i pokoja suza ne samo naših učenica, nego i njihovih učiteljica.
