Portal Common Sense Media objavio je rezultate istraživanja pod nazivom “Nova normala: roditelji, tinejdžeri, ekrani i san u SAD-u” (The New Normal: Parent, Teens, Screens and Sleep in the United States) koje se bavilo utjecajem korištenja ekrana na obitelj, posebno u jutarnjoj i večernjoj rutini.
U istraživanju su ispitani stavovi roditelja i djece o vremenu koje provode uz ekrane te kako korištenje raznih uređaja utječe na njihove odnose, kako ih ekrani ometaju te kako utječu na njihove svađe. Odgovore na ova pitanja dalo je ukupno tisuću ispitanika, 500 roditelja i 500 djece u dobi od 12 do 18 godina.
Utjecaj mobitela na san
San je jedna od prvih stvari koja je ozbiljno ugrožena zbog mobitela. Istraživanje je pokazalo da i roditelji i djeca drže mobitel u svojoj neposrednoj blizini tijekom spavanja, a trećina tinejdžera mobitel ima pokraj sebe na jastuku. Kad ne mogu spavati, gotovo polovina roditelja poseže za mobitelom kako bi skratili vrijeme prije nego utonu u san.
Mobiteli su u spavaćoj sobi najčešće uključeni, a nerijetko i spojeni na internet, uz upaljen ton ili barem vibraciju. Imajući to na umu, ne čudi podatak da svaki treći adolescent i svaki četvrti roditelj priznaju da ih tijekom noći znaju probuditi obavijesti s društvenih mreža, nakon čega uzimaju mobitel u ruke kako bi provjerili o čemu se radi.
U usporedbi s njima, samo 16 posto roditelja i 19 posto djece mobitele tijekom noći ostavljaju u drugoj prostoriji.
Stručnjaci smatraju kako je štetno gledati u ekrane unutar jednog sata prije odlaska na spavanje. Nažalost, ni odrasli, ni djeca ne poštuju prijedlog da 60 minuta prije spavanja provedu bez ekrana. Oko 60 posto roditelja i 70 posto djece svoje mobitele provjeravaju do pola sata prije spavanja, što ne uključuje paljenje i gašenje alarma za buđenje.
40 % djece misli da su im roditelji ovisni o mobitelima
Roditelji su skloni samokritičnosti, zato je značajan broj ispitanika u ovoj skupini potvrdio da previše vremena provode na svojim mobitelima. Sklonost takvom razmišljanju ipak nisu pokazala djeca, koja u najvećoj mjeri misle da mobitele i ostale uređaje koriste taman dovoljno, ni previše, ni premalo. Unatoč tome, svako treće dijete priznalo je da je barem jednom pokušalo ograničiti vrijeme koje provodi uz mobitel.
Djeca nisu pokazala ni veliku zabrinutost oko vlastite ovisnosti, dok je roditeljima upravo ovaj problem velika briga. Iako nisu skloni za sebe reći da su ovisnici o mobitelima, ipak gotovo 40 posto djece smatra to za svoje roditelje.
Ovisni ili ne, ispitanici su većinom bili svjesni vremena koje provode na mobitelima, ali smatraju kako korištenje pametnih telefona ne narušava njihove odnose u obitelji. Ipak, uporaba pametnih telefona uzrokuje određenu smetenost i kod odraslih i kod djece. To je prepoznala otprilike polovina ispitanih u obje skupine.
Vijest je prenesena s mrežnih stranica Medijska pismenost – abeceda za 21. stoljeće.
