Svi mi koji radimo u sustavu odgoja i obrazovanja, barem smo se jednom zatekli u situaciji u kojoj smo postavili pitanje “Kako motivirati učenike, kako motivirati sebe?”. Kroz cjelokupno naše školovanje usvojili smo Maslowljevu hijerarhiju potreba (motiva) koja kreće od fizioloških potreba, potreba za sigurnošću, ljubavlju i pripadanju, potrebe za ugledom i poštovanjem pa do potrebe za samoaktualizacijom. Učili smo i naučili Glasserovu listu motiva – preživljavanje, ljubav, moć, zabava i sloboda, pa zbog čega onda u nama neprestano tinja iskra sumnje jesmo li dovoljno motivirali učenike za svladavanje gradiva, jesmo li u nekom momentu zatrpani hrpom administrativnih papira, propustili uraditi ono što najbolje znamo i najviše volimo: posvetili se učeniku i uveli ga u novi svijet spoznaja budeći u njemu znatiželju za samostalnim istraživanjem?
“Motivacija je stanje neravnoteže dok ne postignemo ono čemu se veselimo i što želimo postići ili izbjegnemo ono čega se bojimo i što nam prijeti“ (Velimir Srića). Samim time, što si uopće postavljamo pitanje pokazujemo potrebu za unapređenjem i usavršavanjem sebe i samog nastavnog procesa, odnosno iskazujemo određenu motivaciju. Zaista, svi se ovi motivi međusobno isprepliću i nalaze u međusobnoj korelaciji te su na taj način pokretači naših učenika, ali i nas nastavnika. Motivacijski procesi događaju se neprekidno i djeluju permanentno.
Svatko od nas svjestan je da bez motivacije tijekom nastave odnosno neposredne motivacije učenika, nema kvalitetnog odgojno-obrazovnog rada. Motivacija je jedna od najvažnijih komponenti koja utječe na učenje i često smo svjedoci da je za školsko postignuće važnija motivacija od samih sposobnosti .
Pogledamo li psiho-fizičku strukturu naših učenika, uočit ćemo niz karakteristika o kojima treba voditi računa: razina aspiracija, prethodna znanja, emocionalna stabinost,karakterne osobine, sve to utječe na nivo motivacije u razrednom odjeljenju. Što se može napraviti na tom planu?
Pružiti im stabilno i sigurno okruženje u kojem će moći bez straha i podcjenjivanja graditi razine znanja ovisno o svojim sposobnostima i razvijati vlastitu samouvjerenost i neovisnost. Primjerice, učenici koji ne osjećaju da su voljeni i prihvaćeni od drugih i koji nemaju dovoljnu razinu samopoštovanja i samopouzdanja, neće imati snažnu motivaciju kako bi dostigli ponekad i elementarne, ali i vrlo često neke više ciljeve učenja poput dubljeg razumijevanja i samostalnog istraživanja gradiva, iznošenja i realiziranja kreativnih ideja i sl.
Moguće je odabrati individualizarane oblike rada ili rad u malim skupinama u kojima će se moći aktivirati svaki učenik s obzirom da ga pojedinačno možemo pohvaliti, hrabriti i nagraditi. Omogućiti i dozvoliti učenicima i nama samima kretivnost. Možemo biti kreativni u svim etapama našeg nastavnog sata, uključiti učenike u sve te etape i omogućiti im da nude nova moguća rješenja i nove spoznaje. Uvodni dio odnosno, početak svakog nastavnog sata trebao bi biti usredotočen na motivaciju za učenje i rad za vrijeme nastavnog sata korištenjem različitih motivacijskih tehnika.
Kada je učenicima neko gradivo zanimljivo ili kada ga mi učinimo zanimljivim na način da od svojih učenika tražimo da što više povezuju nastavne sadržaje s njihovim životnim iskustvima i potrebama, učit će ga lakše i brže prvenstveno zbog znatiželje, a iz znatiželje proizaći će osjećaj rasta i razvoja te potreba za znanjem. “Ja nisam nešto posebno talentiran. Samo sam strastveno radoznao.” A.Einstein
Što se tiče nas nastavnika, nužna je preobrazba iz autoritarnog nastavnika u demokratskog pri čemu uz posjedovanje općeg i stručnog obrazovanja treba raditi na razvoju pedagoško-psihološkog, didaktičko-metodičkog obrazovanja ali i na emocionalnoj stabilnosti i pozitivnim osobinama ličnosti. Na tom području moguće je dobro organizirati i vladati vremenom i sadržajem uz veliku dozu pravednosti, dosljednosti, altruizma. Sve to dovodi do ozračja otvorenosti i stabilnosti. Uloga nastavnika ogleda se u postavljanju jasnih ishoda učenja za svaku lekciju i svaku aktivnost učenja češćim korištenjem aktivnog učenja nego frontalnih predavanja, nastavnik je taj koji potiče postavljanje pitanja, nastavnik aktivno pruža podršku svakom učeniku ali ne preuzima kontrolu, kreira materijale za učenje koji su oblikovani na način da omoguće učenicima učenje na aktivan način, ugrađuje mogućnosti kontinuiranog unapređenja intrapersonalnih i interpersonalnih vještina učenika, prati napredovanje i postignuća učenika i pruža konstruktivnu povratnu informaciju učenicima i njihovim roditeljima.
Kada sam pitala svoje učenike “Kakav bi po vama trebao biti dobar nastavnik?” većina je odgovorila: onaj koji ima smisla za humor, koji je nasmijan i vedar, pravedan i dosljedan, pristupačan i empatičan a tek nakon tih osobina naveli su: stručan, pametan, zanimljiv…
Monotoniju nastavnog sata možemo izbjeći raznolikim, kratkim sadržajima poput filmskog isječka na određenu temu, demonstracijama, interaktivnim kvizovima, plakatima, mentalnim mapama, referatima i slično. Kad god je moguće, nastavni sadržaj treba povezati s učenikovim iskustvom kako bi pronašao jasnu vezu zašto je to važno. Za motivaciju je učenika važna ustrajnost, odnosno trajanje. Što dulje traje, veća je mogućnost uspjeha i završavanja postavljenih zadataka.
Treba svaki dan ući u razred nasmijan, vedar, komunikativan i dobro pripremljen, zato nastavnička profesija i je izuzetno zahtjevna jer biti nastavnik nije samo profesionalna težnja ka usavršavanju nego i osobna, moralna obveza koju sa sobom taj poziv nosi.
Biti nastavnik jedno je od najizazovnijih, najljepših, ali i najodgovornijih zanimanja. Educirati i odgajati mlade generacije nije jednostavan posao. Nema mnogo prostora za pogreške, priroda nastavničkog posla to ne dozvoljava. Međutim, kada određeni broj naših učenika odabere istu ovu profesiju jer smo im mi bili uzor, jer su se identificirali sa našim pozitivnim karakteristikama, onda nas to tjera da budemo još vedriji, stručniji, bolji. Biti učitelj nije samo profesija, to je i životni odabir.
“Smijati se često i mnogo; osvojiti poštovanje inteligentnih ljudi i naklonost djece… ostaviti svijet boljim… znati da je bar jedan život lakše disao zato što ste vi živjeli. To znači uspjeti.” (Ralph Waldo Emerson).
