Svatko može motivirati sebe, ali nastavnik mora motivirati druge. Društvene promjene zahtijevaju od nastavnika drugačiji odgovor i prilagodbu ponašanja u odnosu na učenika.
Neki se nastavnici, osobito mladi zbog nesnalaženja u radu i očekivanja postaju s učenicima Facebook prijatelji, drugi nastavnici s više iskustva susreću se s učenicima samo u učionici. Učenici nam više nisu samo publika s manje ili više pozitivnog prihvaćanja, njihov odnos s nama, nastavnicima treba biti pozitivno suradnički. Promijenio se i stav roditelja prema školi. Nekad se za loš uspjeh krivilo nedovoljno učenje djeteta, dok danas često roditelji smatraju nastavnika nedovoljno sposobnim da nauči njihovu djecu. Svaka promjena promišljanja u školskom sustavu donosi stres u ogromnim količinama s kojima se nastavnici više ili manje uspješno nose.
Kad bi se učenike pitalo koji su im nastavnici najdraži onda bi čuli mnogo zahtjeva poput: da brinu o učenicima kao osobama, pomažu im u postizanju školskog uspjeha, podučavaju zanimljive stvari i jasni su u predavanjima, ugodni su i prijateljski raspoloženi, pravedni tako da ne pokazuju naklonost prema pojedinim učenicima, da ne ponižavaju, ne vrijeđaju, ne viču i ne uznemiravaju se zbog učeničkih propusta. U suštini učenici vole dosljedne nastavnike koji postavljaju jasna pravila ponašanja kako bi učenici osjećali sigurnost i zaštićenost u školskom okruženju. Nastavnik danas postaje : predstavnik društva, izvor informacija i znanja, pomagač u učenju, vođa skupine, zamjenski roditelj, prijatelj i osoba od povjerenja.
Motivirati učenika možemo s sposobnošću komuniciranja, davanju primjera, hrabrenju, pribavljanju povratnih informacija, uključivanju drugih u zadatke, razvijanju i treniranju, izvješćivanju, informiranju i pravednom nagrađivanju.
Ako je nastavnik dosljedan, pozitivan, emocionalno stabilan i učinkovite komunikacije imati će trajan i značajan učinak na učenike. Ako vole nastavnika, cijene njegovo mišljenje i smatraju da je iskren u onome što govori, te da učenicima uistinu želi dobro, bit će motiviraniji za pozitivno ponašanje i učenje. Na taj način će nastavnik usmjeriti ponašanje učenika. Kažu da prisutnost ili izostanak ohrabrenja može značiti razliku između uspjeha i tragedije. Kad god uđete u neki razred osjetiti ćete različitu atmosferu, jer različito funkcioniraju kao skupina, razred je sačinjen od posebnih i u svemu različitih pojedinaca. Najvažnija je skupna dinamika i interakcija pojedinaca u skupini. Nemojmo zaboraviti da učenici prepoznaju emocije koje nastavnici doživljavaju. Smirenost, čvrstoća i sigurnost obilježja su emocionalno zdravog i stabilnog nastavnika koji u situacijama doživljavanja negativnih emocija dominira. Tada ne treba dizati ton, imati eksplozije bijesa, niti prekidati redovite aktivnosti, a kamoli uvrstiti „petominutnu provjeru“, nego učeniku pomoći riješiti problematičnu situaciju i popraviti ponašanje tzv.“ Ja porukama“. Primjerice, „kad govoriš za vrijeme nastave to me smeta i ljuti , jer time ometaš druge i mene u radu.“ ili „žao mi je kad me prekidate dok govorim, jer to doživljavam kao da vam ono o čemu pričam nije bitno.“ U izrečenom su tri cjelovite poruke kojima opisujete ponašanje, izražavate vlastite osjećaje, navodite njihove razloge i izražavate realan zahtjev. Naravno da uvijek postoje i oni učenici koji će nakon toga izraziti provokaciju nastavniku. No, nastavnik ne bi trebao izgubiti kontrolu nad svojim osjećajima ni u trenutku kad učenik krene vrijeđati ili provocirati nastavnika.
Kada učenika možemo motivirati?
Učenika ćemo motivirati ako imamo jak utjecaj na njega, ako mu pomažemo učiti i pobijediti. Izvrstan nastavnik je onaj koji doživljava svoj posao kao poziv u kojem uživa i osjeća odgovornost za učenike. Sebi i učenicima postavljaju visoke standarde te očekuju i komuniciraju uspjeh. S učenicima grade afirmativne veze, poštuju ih i zauzvrat očekuju poštovanje, stalno uče i teže kontinuiranom unaprjeđenju samih sebe i isprobavaju nove metode kada to pokaže potreba. Kod učenika stvaraju uzbuđenje, entuzijazam i dramu, a podučavanje strukturiraju tako da učenici mogu učiti.
Kako prepoznati učenike s dobrom slikom o sebi?
Intelektualno su vrlo aktivni, istražuju i postavljaju pitanja, vole učenje novoga, motivirani su, maksimalno se trude i traže način da budu uspješni, ne boje se izraziti svoje mišljenje, ako mogu birati sjede u pravilu u prvim klupama, svoj uspjeh pripisuju radu, trudu i vlastitim sposobnostima.
Kako prepoznati one učenike koji imaju lošu sliku o sebi?
Intelektualno su vrlo pasivni, ne postavljaju puno pitanja, učenje novoga ih ne veseli, više su motivirani izbjeći lošu ocjenu i neuspjeh, manje su okrenuti postizanju uspjeha, tihi su za vrijeme diskusija, boje se izraziti svoje mišljenje ili se izražavaju negativno i ako mogu birati sjede u zadnjim klupama ,jer ih prve klupe frustriraju i stvaraju im pressing.
Nastavnik tada nužno treba dogovoriti pravila ponašanja, jasno izreći svoja očekivanja., pomoći učenicima koji pokazuju zanimanje za sadržaj istovremeno ne ignorirajući kad učenik spava na nastavnom satu, čita sadržaje iz drugog predmeta ili šalje sms -ove ili je na Facebooku ili Instagramu. U navedenim situacijama nastavnik treba: pogledati učenika (vizualni kontakt), približiti se učeniku, prozvati ga da se neprikladno ponaša i uputiti ga da se pridruži kolegama u rješavanju zadatka, pohvaliti učenike koji marljivo uče. Nastavnik se treba usredotočiti na promicanje pozitivnog ponašanja učenika.
Vidljive su i generacijske razlike u kojima sadržaj koji uče ove godine već iduće može biti zastario pa nova generacija želi odmah vidjeti mogućnost primjene znanja, biti partnerski uvažavani u procesu nastave i s nastavnikom otvoreno komunicirati, biti stimulirani i da im se olakša uz aktivnost i skupni rad. Učenici žele poveznicu sa svojim interesima i izbjeći ometanja, saznati kako upravljati vremenom, kako bolje pamtiti materijal, kako odrediti ciljeve i postići bolje rezultate.
Današnji učenici gotovo istovremeno slušaju glazbu, razgovaraju s prijateljem, surfaju internetom i rješavaju domoći uradak. To je generacija koja školu zamišlja kao mjesto gdje se susreću prijatelji, gdje im nastavnici zamjeraju što kratko zadržavaju pažnju, što su hiperaktivni, nedisciplinirani i bez poštovanja.
Pokušajte učenicima omogućiti što više iskustvenog učenja ( promatranje pojava, teme ili područja, nakon toga debatu, razgovor, kviz , raspravu u skupinama, terensku nastavu.) Refleksija o novom znanju sa preispitivanjem naučenog sa strukturirano vođenom raspravom prezentirajući im širu sliku i prikazujući im stvari u perspektivi kako bi lakše prihvatili novo. Nastavnik treba biti voditelj i mentor koji poštuje učenika bez obraćanja s visine prihvaćajući učenikove ideje, koristeći tehnologiju i nastojeći učenje učiniti zabavnim kako bi učenici uživali u njemu. Nastavnik treba ohrabriti učenika u osnivanju zajednica za učenje u kojima raspravljaju i analiziraju pročitano ili postavljene zadatke. Nužno je da bude relevantan i dobro organiziran gdje povezuje učenje sa stvarnim problemima pružajući puno povratnih informacija, koristi učenikove talente i dobre strane izvlačeći iz svakog učenika nešto dobro, dopustiti mu da izloži drugima svoja saznanja o nekoj temi ako zna više, dopustiti mu kreativnost i biti sam kreativan razmišljajući u više dimenzija, organizirati kraće aktivnosti od 15 do 20 minuta, biti pozitivan i zahtijevati poštovanje i pozitivne napore te prepoznati potrebu učenika za društvenom interakcijom.
Na kraju, razvijajte strategije učenja koje uključuju društvenu interakciju i budite stabilan, otvoren, pošten i siguran u davanju potpore učenicima. Jedino takvim pristupom možete od učenika postići visoku motiviranost u zajedničkoj interakciji.
