Učenici strastveni nogometaši koji su ostvarili zapažene rezultate na školskom malonogometnom turniru i u svojim lokalnim klubovima strastveno pišu o važnosti nogometa u svakodnevnom životu, kao i uspjehu reprezentacije:
“Nogomet je meni jedna od najvažnijih stvari trenutno u životu. Pratim nogomet od malena. O nogometu su me podučavali moj otac, djed i pokojni pradjed. Još od pete godine života me nogomet počeo zanimati, a to je primijetio i moj otac, te me je upisao u nogometni klub Virovitica. Tamo sam radio i usavršavao vještine u nogometu”.
“Zanimljivo je to što mi u niti jednom trenutku nogomet kao sport nije dosadio. Nogomet mi pomaže oko svega u životu, ponekad je potrebno očistit misli od svega, ispuhati svu mržnju i ljutnju i još dosta stvari. Isto tako po meni je nogomet dosta grub sport, a zbog toga je baš i zanimljiv”.
“Ove godine se održalo Svjetsko prvenstvo. Imam primjedbu za ovo Svjetsko prvenstvo, a primjedba je ta da su po meni dosta utakmica namještene i da se nije igrao pravi nogomet koji svi vole gledati. Iskreno, žao mi je zbog toga jer nogomet se treba igrati po pravilima koja su zapisana u pravilniku nogometa, ali opet u tomu novac igra veliku ulogu. Danas je ljudima bitnije da zarade novac, nego da priušte ljudima pravi muški sport. Po meni je hrvatska reprezentacija trebala osvojiti ovo prvenstvo, ne jer je to Hrvatska, nego zato jer dečki igraju sa srcem i voljom, ali i s trećim mjestom su pokazali koliko su moćni i uz prevare i namještanja.(D. B., 2. E)”.
“Svi vole nogomet, pa tako i ja. Još kao mali sam odlazio s ocem na razne nogometne utakmice. Naravno da to nisu bile velike i važne utakmice poput Hrvatske protiv Brazila, ali su i te seoske utakmice meni puno značile. Oduvijek sam kao mali imao želju igrati za hrvatsku reprezentaciju i za moj tadašnji omiljeni nogometni klub Barcelonu. Nogomet je važan zbog toga što spaja ljude, na primjer dok sam ja bio na utakmici Slaven Belupo – Hajduk, upoznao sam jednog čovjeka iz Splita s kojim sam se sprijateljio”.
“Najpoznatije događanje što se tiče nogometa je definitivno Svjetsko prvenstvo jer tada i oni koji ne prate nogomet gledaju utakmicu, pogotovo kada igra naša država. Hrvatska je na svakom svjetskom prvenstvu ostvarila odličan uspjeh s obzirom na ostale velike države, a nadam se da će tako i ostati. IDEMO HRVATSKA! (L. K., 2E)”.
“Nogomet je za mene nešto više od sporta. To je umjetnost, ljubav, volja i želja. Nogomet je emocija koju ništa ne može zamijeniti. U nogometu postoje klubovi i reprezentacije. Kada igra netko za koga navijam to je neopisiv osjećaj, a pogotovo kad oni i pobijede. Navijač sam Hajduka iz Splita i znam kako boli poraz. Moja ekipa od 2005. godine nije bila prvak Hrvatske, ali ljubav prema klubu je uvijek ostala ista. Tako i glasa ona poznata uzrečica ” I kad gube i kad tuku uvijek vjerni svom Hajduku”. Također postoje i reprezentativne utakmice. Kada se igra europsko ili svjetsko prvenstvo te Liga nacija, cijela Hrvatska postane jedno, bez obzira je li netko za Hajduk, Dinamo, Osijek ili Rijeku jer onda smo svi HRVATI. To je nešto najljepše što kao navijač možete doživjeti. (K. P., 2. E)”.
Roman, koji uz odrastanje problematizira i najvažniju sporednu stvar na svijetu, učenike potiče na čitanje, kritičko promišljanje i pisanje. Provedena aktivnost potvrđuje kako za izborna djela za cjelovito čitanje treba birati suvremene, zavičajne autore koji u svojim djelima aktualiziraju život. Pa, tako i najvažniju sporednu stvar na svijetu. A zavičajni autor Oliver Jukić, strastveni je navijač i vrsni književnik.
