Tema Mjeseca hrvatske knjige 2024. glasila je „Slova stvaraju riječ, a riječi priču“. Učiteljice su ovu zanimljivu temu vrlo lako uklopile u svoj plan aktivnosti. Naime, niti nakon mjesec dana provedenih u školi bile su spremne završiti pripremno razdoblje prvašića i krenuti na obradu velikih formalnih slova. Svako novo slovo donosilo je jednu novu priču. Djeca su pažljivo slušala priče o slovima, a kada bi usvojili novo slovo vješto su stvarali riječi zasićene upravo tim slovom. Te riječi bile su baza za stvaranje novih priča. S obzirom da ovako mali učenici još ne znaju sami pisati pravi je izazov bio smišljati priče i spretno ih ispripovijedati svojim prijateljima u razredu. Sve bi započelo smišljanjem što više riječi na novo slovo ( auto, avion, ananas, aplauz, antena, animator,…).
Zatim su te riječi ulančali u rečenice (Ante voli aute i avione. No boji se antene što koso na krovu stoji…). Dodavavši rečenicu po rečenicu ispripovijedali su mnogo stvarnih i nestvarnih priča, a na kraju svake priče grupnim bi dogovorom priči dali ime. Tako je u izmišljenoj priči „ Oblak odlutao“, „ Avion autu aplaudirao“, „Iskra iskočila“, „Uho urlikalo“, a „Mama Maji mahala maramom“. Na kraju su likovnim uradcima ocrtavali svoje priče te ih kući pričali svojim ukućanima ponosni što su stvorili vlastitu priču, a još ne znaju dobro čitati ni pisati. Ova aktivnost izmamila je brojne osmijehe na lica mališana, a sposobnost slušanja sugovornika nova je vještina koju su djeca spretno uvježbavala.
U Gradskoj knjižnici Solin
U ovom su razdoblju po prvi put posjetili Gradsku knjižnicu Solin. Oduševljenje je bilo ogromno. Šetajući među visokim policama s kojih su ih šarenim naslovnicama pozivale šarene slikovnice djeca su se osjećala kao u bajci. Šarenilo dječjeg odjela uz stručno vodstvo knjižničara potpuno je zaokupilo pažnju ovih mališana koji su upijali svaku novu informaciju ne skrivajući ponos što su dio nečeg tako velikog kao što je ova knjižnica. Kao znak dobrodošlice dobili su priliku besplatno se učlaniti jer su najmlađi čitatelji u svojoj školi. Sama knjižnica u najmlađem populacijskom gradu u Republici Hrvatskoj provodi veliki broj aktivnosti i događanja čime potiče djecu na čitanje te ukazuje na važnost posjeta knjižnici i posudbu knjiga. Čitateljska olimpijada koju je knjižnica provodila tijekom ljetnih mjeseci, a u kojoj je sudjelovalo preko 300 učenika razredne i predmetne nastave, pravi je pokazatelj kako se dobro osmišljenim programom može odvući djecu od ekrana i uvući u čaroban svijet čitanja.
Tajnim ključem u nove priče
Nakon posjeta knjižnici djeca su pod vodstvom svojih učiteljica sudjelovala u razrednom projektu „Tajni ključ do moje priče“. Cilj je bio predstaviti učenicima najdražu slikovnicu te osmisliti dva tajna koda kojima će navući prijatelje na odabir čitanja upravo njihove priče. Tajne kodove predstavljali su crtežima, a nevjerojatna galerija mačeva, zmajeva, princeza, vještica, dvoraca, životinja, balova i mnogih drugih crteža, a zanimljivi pokušaji odgonetanja tajnih kodova opetovano su stvarale nove zanimljive priče. Puno smijeha, zabave i dobrog raspoloženja rezultiralo je dvosatnom radionicom koja je iznjedrila top listu 5 naslova koje ćemo na Čitateljskom klubu pročitati do Božića.
Međunarodni dan knjižnica u školskoj knjižnici
Međunarodni dan knjižnica koji se diljem svijeta obilježava zadnji ponedjeljak u listopadu obilježen je posjetom školskoj knjižnici. Tu su djeca vođena školskom knjižničarkom ponovila pravila ponašanja u knjižnici te izradila bonton ponašanja u knjižnici. Usporedili su knjižaru i knjižnicu te školsku i gradsku knjižnicu. U wordwallu odigrali su nekoliko kvizova znanja čime su ponovili pravilan odnos prema knjigama. Dok je knjiga u rukama hrana i piće ne smiju biti u blizini, ako je knjiga išarana ili poderana o tome obavijestiti knjižničarku, ne raditi uši nego koristiti book markere. Ovom prilikom učenici su izradili vlastite označivače, a glavna tema bila im je „Biti čitatelj baš je fora“. Na kraju su izrazili želje koje knjige bi voljeli imati za posudbu u svojoj školskoj knjižnici, a knjižničarka je izvijestila o planu odlaska na Interliber i kupovini barem nekih od traženih naslova. Top lista želja bila je:
- Peppa u knjižnici
- Dugo putovanje maloga vuka
- Tko je dobar, a tko ne Crvenkapice?
- Koala koja može sve
- Slikopriče
Lutkica pričalica
Vrativši se učionice djeca su dobila zadatak u grupama izraditi lutkicu pričalicu. Na sljedećim satovima lutka je mijenjala svoja imena ovisno o obrađenom slovu i svaki put je njeno ime započinjalo obrađenim slovom. Učenici bi u grupi davali zadatke poput rime, riječi na slovo, riječi koja završava slovom, rečenice u kojoj sve riječi započinju istim slovom, kratke priče sa zadanom početnom riječi na slovo i mnoge druge, a lutkica pričalica, koju je svaki krug predstavljao drugi učenik vješto je odgovarala na postavljene zadatke. Ako bi koji put ponudila pogrešan odgovor djeca su je strpljivo ispravljala navodeći primjere koji mogu biti odgovor na postavljeni zadatak. Ovom aktivnošću djeca šire vokabular, kreativno mišljenje, uče pravila rada u skupini, uče se strpljenju i poštivanju pravila komunikacije, uče biti dobar slušatelj i kvalitetan govornik.
Na kraju je važno istaknuti razvoj pozitivnog iskustva s čitanjem od najranijeg djetinjstva nadalje. Usvajanje vještine čitanja kao i sam proces čitanje potiče kod djece jezični i intelektualni razvoj te razvoj mašte. Čitanje obogaćuje dječji emocionalni život i vokabular, upoznajući ih s knjigom kao izvorom informacija i znanja. Škola odnosno učitelj može puno učiniti za poticanje čitanja kod učenika ali valja naglasiti važnost podrške roditelja i cijele obitelji iz koje dijete dolazi. Smisleni razvoj kulture čitanja stvara puteve uspješnog čitatelja. Dijete uči gledajući uzor, pa je važna kultura čitanja u obitelji ali i u školi. Zajedničko, obiteljsko čitanje posebno je važno jer nudi toplu atmosferu i emocionalnu bliskost, a uvođenjem čitanja u dnevnu rutinu djeteta stvara se pretpostavka za razvoj kvalitetnog čitatelja. Treba stvoriti pretpostavke za uspješan let djeteta u čarobni svijet pisane riječi jer samo tako čitanje postaje htjenje i želja, a ne moranje i površna forma putovanja za nigdje.
