Površina Kaspijskog jezera, kojeg se često naziva i zatvorenim morem, iznosi 376 400 km² te je skoro 5 puta veće od drugog najvećeg jezera svijeta, Superior ili Gornjeg jezera iz skupine Velikih jezera koja se nalaze na granici SAD-a i Kanade. Kaspijsko jezero je dugo 1200 km, a široko između 210 i 436 km.
Povijest postanka seže daleko u prošlost, točnije prije 5.5 milijuna godina (otprilike u to vrijeme pojavili su se i prvi hominidi iz roda Australopithecus u Africi). Jezero je bilo dio oceana koji se zvao Tethis, a bio je povezan s Atlantskim i Tihim oceanom. Pomicanje kontinenata tijekom prošlosti uzrokovalo je prekid povezanosti s tim oceanima, kao i opadanje razine vode, te se jedan dio oceana našao zarobljen između kopnenih masa. Kaspijsko jezero danas se naziva endoreičko (što znači da voda iz jezera nikamo ne otječe). Voda u takvom jezeru se gubi isparavanjem.
Razina jezera iznosi -26,5 metara, čime je ono depresija (dio Zemljine kopnene površine ispod razine mora, dakle ispod 0 m apsolutne visine). Volumen, odnosno ukupna količina vode u jezeru, je 79 319 km³ i čini 40% volumena svih jezera svijeta. Volumen ovisi o količini vode koja dospijeva u jezero putem rijeka. Zanimljiv je i broj rijeka koje utječu u jezero, njih oko 130 od kojih je najveća i najznačajnija rijeka Volga. Važno je spomenuti i da je Kaspijsko jezero slano jezero, a u zaljevu Kara-Bogaz-Gol i do 10 puta slanije od Jadranskog mora (na tom mjestu slanost mu je 300 ‰).
Osim po veličini, Kaspijsko jezero poznat je prostor eksploatacije nafte i zemnog plina. Jezero karakterizira bogata flora i fauna, a njegova izoliranost omogućila je razvoj mnogih endemskih vrsta (najzanimljivija vrsta je kaspijski tuljan Phoca caspica – na slici desno).
