Vulkanske planine
Vulkanske planine nastaju na mjestima gdje se ploče razdvajaju na hrptovima što se pružaju kroz oceane. Kako se ploče razmiču, vruća magma ili rastaljeno stijenje izbija iz dubine i puni šupljinu pa se tako stvara novo eruptivno stijenje. Ponekad na oceanskom dnu magma izbije tako da se oblikuju podmorski vulkani koji ponekad proviruju iznad vodene površine tvoreći veće ili manje otoke.
Kad se dvije oceanske ploče sudare, jedna se ploča podvlači pod drugu duž dugih oceanskih jaraka. Ploča se pri silasku tali i dio se te magme diže na površinu gdje stvara vulkanske otoke kakvi su, primjerice, oni na Tihom oceanu: u Japanu, na Filipinima i u Indoneziji.
Magma u uzdizanju ne stiže uvijek na površinu kroz vulkane. Ona ponekad izdigne stijenje nad sobom i stvara brda u obliku kupola kakva su primjerice Black Hills u Dakoti, SAD. Prodrla magma na kraju se hladi u granit, koji kasnije biva ogoljen djelovanjem erozije.
Najduži i najveličanstveniji planinski lanci na kopnu, među koje ubrajamo i Himalaju, Ande, Stijenjak, i Alpe, sazdani su od boranih stijena, to jest od povijenih i nagnutih primarno horizontalnih slojeva sedimenta istaloženih na dnu drevnih oceana. Neke su sedimentne stijene stvaraju u plitkim morima iz mulja, pijeska i šljunka što ih donose rijeke. Dalje prema pučini, u dubokim se vodama iz ostataka uginulih organizama stvaraju vapnenačke stijene u kojima oni ostaju sačuvani kao fosili.
Borane planine
Kroz razdoblje od najmanje 100 milijuna godina, morski su talozi uspjeli stvoriti slojeve počesto debele i po desetak kilometara. Ta golema težina tlači oceansko dno te izaziva ulijeganje i izvijanje golemih površina koje zovemo geosinklinalama. Znanstvenici su nekoć vjerovali da se taložne stijene u geosinklinalama stješnjuju te da zbog toga dolazi do nabiranja. Bore se potom uzdižu i stvaraju planine. Danas, međutim, većina znanstvenika vjeruje da nabiranje planina uzrokuju pritisci stvoreni gibanjem ploča.
Ploče se godišnje pomaknu za samo nekoliko centimetara. Kad se, međutim, dvije ploče sudare s kopnenim masama, kontinentalne se stijene duž ruba ploča – zajedno sa sedimentnim slojevima na morskom dnu između kontinenata – postupno pod pritiskom uzdižu u planinske lance.
Gibanje ploča stvara toplinu i tlak koji deformiraju i mijenjaju mnoge kamene slojeve. Oni zbog toga popuštaju i postaju podatni pa stvaraju divovske bore. Drugi kameni slojevi čvršćeg sastava, kod toga pucaju, a sila ih počesto iščupa iz podloge. Za vrijeme nastajanja planina, zbog te se topline pri dnu kontinentalne kore stvara i magma. Goleme se količine magme uzdižu i skrućuju pa se ispod nabranih planina stvaraju granitne jezgre.
Stara nabrana gorja, koja su već odavno prestala rasti ali se još nisu istrošila, dokaz su o davnim sudarima kontinenata. Tako su, primjerice, planine sjeveroistočne Sjeverne Amerike, istočnog Grenlanda, zapadne Irske i Škotske, baš kao i gorja Norveške i Švedske, nastale pri stvaranju Europe i Sjeverne Amerike, kad su se one udružile u cjelovit golemi kontinent. To se silno gorje kasnije razdvojilo, pa se između njih prije otprilike 100 milijuna godina ulio Atlantski ocean.
Te se bore često mogu vidjeti na ogoljelim klisurama u planinskim i drugim krajevima. Dijelovi bore su antiklinala (ispupčeni dio) i sinklinala (udubljeni dio). Neke su se bore tijekom geološke prošlosti preokrenule i postale polegle i utonule. Druge su se opet otrgle od podloge, pa su se gornji dijelovi bore podigli i pokrenuli – ponekad i po nekoliko kilometara. Takve formacije zovemo navlakama.
Gibanje ploča izaziva pucanje stijena pri rubu ploča, pa tako u stijenama nastaju dugi rasjedi (pukotine). Ponekad geološke sile duž rasjeda podignu čitave blokove stijenja pa tako nastaju stepeničaste strukture. Jedna je od takvih Sierra Nevada u Kaliforniji. Druge pak blokove sile izdignu između dvije približno usporedne rasjedne linije. Rubovi takvih timora ili horstova počesto se uzdižu strmo iz okolnog terena.
Erozija
Čim se stijene izdignu iznad vode, oblikovane planine počinju razarati sile erozije. Erozija je osobito uspješna u planinskim predjelima jer su u njima strmine vrlo oštre pa se zbog toga pod djelovanjem gravitacije stijene obrušavaju.
Posljedica je toga da se mrazom razmrvljene stijene ruše niz padine, odakle ih odnose glečeri ili planinski brzaci koji se u kaskadama slijevaju niz strmine. Sve se te prirodne sile udružuju s tektonikom ploča u stvaranju zadivljujućeg planinskog krajolika.
Članak je izvorno objavljen u 5. broju časopisa Drvo znanja i nije ga dopušteno prenositi.
