Učenici 8. a razreda Osnovne škole fra Pavla Vučkovića Sinj pisali su problemski članak na ovu temu. Problemski članak je kraći pisani tekst koji govori o životnom ili društvenom problemu. U uvodu su postavili problem pitanjem: “Može li nastavu u učionici zamijeniti virtualna nastava?”. U razradi su objašnjavali uzrok problema, iznosili prednosti i nedostatke navedenih oblika nastave, obrazlagali su svoje mišljenje i iznosili različita iskustva. Članak su na kraju zaključili predlaganjem rješenja problema i naveli su svoje poruke. Zajedničko mišljenje učenika je da nastavu u učionici ne može zamijeniti virtualna nastava. Nedostaju im prijatelji, druženja i živa riječ nastavnika. Svim učenicima 8. razreda žele uspješan završetak osnovnoškolskog obrazovanja i upis u željene srednje škole. U nastavku pročitajte nekoliko isječaka iz učeničkih problemskih članaka.
Matija Krolo: “Na ovaj način je mnogo teže naučiti gradivo. Iako se nastavnici trude i objašnjavaju sve što nam nije jasno, nemoguće je nadomjestiti ono što bismo naučili u školi. Dok smo u našim školskim klupama, nastavnici bolje dopru do nas, pojasne nam više stvari, spomenu i nešto što ne piše u knjizi, daju savjete za učenje”.
Karlo Cvitković: “Često se zna dogoditi da gotovo cijeli dan očekujem odgovor od nekog nastavnika da bih navečer shvatio da mi se domaća zadaća nije niti poslala. Jedina pozitivna strana virtualne nastave je ta što mi treba manje vremena da naučim gradivo zbog prezentacija koje olakšavaju učenje. Želio bih istaknuti da je i roditeljima na neki način lakše jer ne moraju voziti svoju djecu u školu i dolaziti po njih. Moje mišljenje o školi na daljinu nije baš pozitivno jer smatram da ima puno problema koji sprječavaju normalno odvijanje nastave. Želio bih da sve ovo prođe, da se vratimo u školske klupe i da sve bude kao prije”.
Laura Skejo: “Učenici su izgubili povezanost s nastavnikom. Ne opterećuju se puno s nastavom jer u virtualnoj učionici lakše dolaze do rješenja zadatka (prepisivanjem, služe se internetom i sl.). Virtualna nastava je lakša, a po mom mišljenju ne bi trebala zaživjeti u daljnjem školovanju. Zaključak je taj da se ove godine moramo pomiriti s virtualnom nastavom, ali to ne znači da u budućnosti moramo raditi na virtualan način. Čovjek je društveno biće i mora se družiti s ljudima. Ipak moramo shvatiti i svoj dio odgovornosti kako bismo se vratili normalnom životu i radu u učionici”.
Mirna Ruščić: “Mislim da je ovo danas prekretnica u našem školstvu. Vjerujem da će se polako nastava sve više održavati u virtualnoj učionici i da će djeca u budućnosti zaista na ovakav način pohađati nastavu. Nisam sretna zbog toga jer će puno izgubiti. Izgubiti će znanje jer ga nikada neće moći svladati kao u učionici, ali možda i najbitnije od svega, izgubiti će ono što mi današnja djeca imamo, a to su najljepše uspomene na druženja i prijateljstva iz školskog doba”.
Nina Botica: “Ljudi moraju ići u korak s vremenom i pratiti tehnologiju, ali ne i postati ovisni o njoj. Klasičnu školu, druženje s prijateljima i šale nastavnika nikada neće moći zamijeniti videopozivi i virtualne grupe”.
