Nastavnik u suvremenoj školi je motivator, facilitator, moderator, koordinator, medijator, mentor…, odgajatelj u najširem smislu riječi. Nastavnik svojom osobnošću i ponašanjem sudjeluje u kreiranju ozračja u školi i razvijanju kulture škole koju je nemoguće jednodimenzionalno odrediti i shvatiti. Pozitivna kultura škole preduvjet je za kvalitetan nastavni proces te su istraživanja koja doprinose razumijevanju toga fenomena znanstveno opravdana i praktično primjenjiva.
Interpersonalno djelovanje, kao međusobno konstruktivni odnos, zahtijeva stalno promišljanje i propitivanje. Rad problematizira odgojni odnos nastavnika i učenika iz nastavničke perspektive. Cilj istraživanja bio je utvrditi nastavničku percepciju odgojnog odnosa i komunikacije s učenicima u školi i u nastavnom procesu. Problem istraživanja usmjeren je na analizu nastavničke percepcije odnosa između učenika i nastavnika kao i komparaciju međusobnih stavova o problemima komunikacije i odnosa na relaciji nastavnik-učenik s namjerom poboljšanja kvalitete međusobnog odnosa, a tme i samog nastavnog procesa.
U istraživanju je sudjelovalo 78 nastavnika srednjih škola. Rezultati istraživanja ukazali su na elemente koje nastavnici smatraju bitnima za stvaranje pozitivnog odnosa s učenicima, kao i na one koje smatraju preprekama u stvaranju takvoga odnosa te njihovu procjenu o tome kako ih učenici doživljavaju, odnosno kakve osjećaje pobuđuju u njima. Dobiveni rezultati su komparirani s odgovorima učenika koji su rezultat paralelnog istraživanja. U školama se treba razvijati kultura koja ju čini poticajnim, harmoniziranim mjestom za učenje i usvajanje vrijednosti i stavova. Rezultati provedenoga istraživanja i uz njih vezana promišljanja doprinose razumijevanju osobnih odnosa nastavnika i učenika kao jednog od čimbenika stvaranja
identiteta škole i njezine kulture.
