Udruga Bioteka sudjelovala je na simpoziju “Symposium on Youth Policy Cooperation in South East Europe: focus on recognition of youth work & non-formal learning” održanom u Tirani od 1. do 3. listopada 2012. Iza ovog kompliciranog naziva stoji potreba da se predstavnici organizacija koje rade s mladima i za mlade sastanu i pokušaju iznaći rješenje za napredak u formalnom i drugim oblicima priznavanja njihova rada.
Ciljevi ovog simpozija, između ostaloga, bili su bolje razumjeti koncept rada s mladima (engl. youth work) i neformalnog obrazovanja, upoznati različite dimenzije priznavanja ovakvog načina rada, ojačati sektor rada s mladima kao potencijalno neovisan sektor, informirati sudionike o novim strategijama i politikama rada s mladima na razini Europske unije te potaknuti sudionike na podizanje svijesti o važnosti neformalnog obrazovanja u svojim sredinama, posebice u zemljama jugoistočne Europe.
Za naš rad na ovome problemu, nužno je javnosti pojasniti što to neformalno obrazovanje jest, tj. koje sve kategorije obrazovanja postoje. Uz formalno obrazovanje koje se stječe u školama, višim obrazovnim institucijama te drugim formalnim ustanovama, postoje i dvije vrste obrazovanja s kojima se svatko od nas u životu barem jednom susreo (ili se barem nadamo da je tako). Kada govorimo o učenju koje se odvija izvan institucionalnog konteksta, ali ipak o strukturiranom i planiranom učenju koje pokazuje određene rezultate, govorimo o neformalnom učenju*. To je, dakle, onaj oblik učenja koji stječete polaženjem različitih radionica, seminara, studijskih posjeta i sl. na koje ste dobrovoljno pristali, ali za njih najčešće ne primate certifikate niti vam se takve aktivnost formalno priznaju. Informalno učenje čini učenje koje proizlazi iz vaše osobne angažiranosti na nekom polju – volontiranje, druženje s obitelji, prijateljima i kolegama, slobodne aktivnosti. Ovdje se, dakle, radi o manje strukturiranom i organiziranom obrazovanju te se za takvo učenje ne izdaju službene potvrde.
Simpozij u Tirani (foto: Udruga Bioteka)
Predsjednica udruge Bioteka, Jelena Likić, na Simpoziju je govorila o izazovima i rizicima formalizacije neformalnog obrazovanja
Kada ovim pojmovima pribrojimo i pojašnjenje rada s mladima i za mlade (tzv. youth work), doznajemo da je rad s mladima oblik rada koji obuvaća izvaninstitucionalno područje obrazovanja, izvanastavne aktivnosti, tj. specifične strukturirane aktivnosti slobodnog vremena koje se baziraju na neformalnom i informalnom učenju te dobrovoljnom sudjelovanju. Na razini europskih zemalja uobičajeno je da se takav rad obavlja u organizaciji više pojedinaca ili, češće, registriranih organizacija koje rade samostalno ili umreženo, pod vodstvom profesionalnih ili volonterskih radnika s mladima (tzv. youth workers).
Dopustite mi da sliku dopunim još jednom definicijom. Kada govorimo o mladima, znate li o kojoj dobnoj skupini govorimo? Prema europskom Izvješću o mladima, koje navodi da iako na europskoj razini nema jasne jedinstvene dobne skupine mladih, možemo govoriti o osobama koje se nalaze u dobi od 15 do 29 godina.
Mladi u kontekstu jugoistočne Europe
Tijekom simpozija jedan od centralnih uvida u stanje politika prema mladima i konteksta života mladih u zemljama jugoistočne Europe dao je Özgehan Şenyuva, docent sa sveučilišta Middle East Technical University u Ankari i član tima Pool of European Youth Researchers koji je proveo analizu** spomenute tematike na našim prostorima i na predavanju prikazao zanimljive rezultate.
U većini zemalja jugoistočne Europe, tvrdi Şenyuva, ne postoji velik broj studija o mladima i politikama prema mladima. Rezultat je nedostatak pouzdanih i valjanih statističkih podataka o stavovima i preferencijama te trenutačnoj situaciji u kojoj se mladi nalaze. Iz tog razloga, naglašava Şenyuva, nije znanstveno moguće izvući komparativne zaključke o zemljama uključenima u istraživanje, već je samo moguće dati općeniti pregled stanja. Uz to, službena definicija mladih u zemljama jugoistočne Europe pokriva dobni raspon od 14 do 35 godina. Kako je i sam pojam mladih definiran različito diljem zemalja jugoistočne Europe, nije moguće doznati točan broj ljudi koji čine ovu populaciju na našim prostorima. Također, manjkaju detaljni i ažurirani demografski podaci o raznim podgrupama mladih (npr. mladi u ruralnim i gradskim područjima, izbjeglice, migranti i sl.).
Ipak, vidljivi su neki zajednički trendovi:
Zbog visoke stope nezaposlenosti i ekonomskih poteškoća, mladi se, kaže Şenyuva, često druže na pasivan i neproduktivan način. Korištenje interneta i mobilnih tehnologija na vrlo je visokoj razini, ali se informacijsko-komunikacijske tehnologije većinom koriste za zabavu, a u manjoj mjeri u edukativne ili svrhe koje doprinose osobnom razvoju. Provođenje vremena u kafićima ili ispred televizije najčešća je slobodna aktivnost mladih našeg područja. Nažalost, ovi podaci pokazuju da se mladi danas vide kao konzumenti, a ne kao proizvođači ideja, sadržaja i inovacija. Sa zdravstenog aspekta, podaci ukazuju na rapidno smanjenje dobi u kojoj mladi počinju pušiti i piti.
Mobilnost mladih jedna je od stavki istraživanja koja je pokazala donekle suprotne rezultate. Naime, mladi u istraživanim zemljama pokazuju visoku razinu interesa za putovanja, pogotovo u druge zemlje. No, zbog financijskih, a ponekad i problema s vizama, mobilnost mladih je vrlo ograničena. Najdramatičnije stanje je u Bosni i Hercegovini gdje je samo 12 posto mladih putovalo iz Federacije BiH u Republiku Srpsku, a samo 33 posto mladih putovalo je iz Republike Srpske u Federaciju BiH.
S kojim se izazovima mladi iz jugoistočne Europe danas susreću?
Nezaposlenost
Ovaj problem utječe na čitavo društvo, ali su mladi strahovito zahvaćeni njime. Kao rezultat kronične nezaposlenosti, mladi prolaze kroz odgođen period tranzicije prema odrasloj dobi i uspostavi vlastite neovisnosti.
Produljen ostanak u edukacijskom sustavu
Sve više mladih ostaje u edukacijskom sustavu dulje vremena s nadom da će na taj način povećati izglede za zaposlenje. Dulji ostanak u školi predstavlja dodatan teren na ionako osjetljive edukacijske sustave kojima manjka državnih sredstava.
Dulji ostanak s roditeljima
Kao rezultat nezaposlenosti, povećanih troškova života i manjka ili potpunog izostanka vlastitih financijskih sredstava broj mladih koji žive s roditeljima ili u širem obiteljskom krugu vrlo je visok u našoj regiji. Nisu rijetki niti slučajevi da mladi bračni parovi, zbog nedostatka financijskih sredstava, odlučuju živjeti s roditeljima jednog od supružnika.
Odljev mozgova
Potaknuti trajnom nezapošljivošću, političkim nesigurnostima i negativnim ekonomskim uvjetima većina mladih ljudi u proučavanim zemljama, pogotovo ljudi s višom razinom obrazovanja i vještina, razmišljaju o selibi u drugu zemlju. Na primjer, 67 posto mladih u BiH navode da su voljni otići iz svoje zemlje zbog još barem jednog razloga, osim edukacije (npr. studiranje u inozemstvu). Još se drastičnijim čini da čak 9 posto mladih navodi kako su već napravili konkretne korake da se presele iz BiH u drugu zemlju. U Makedoniji više od 50 posto mladih navodi da svoju budućnost vidi u inozemstvu. Ovaj trend gubitka educiranih mladih ljudi dovodi do katastrofalnih rezultata za matične zemlje – gube se godine investiranja u socijalni kapital dotične zemlje, a dolazi i do poremetnje demografskih trendova. Starenje stanovništva, nastalo kao rezultat odljeva mladih mozgova, dodatno opterećuje socijalni, zdravstveni i mirovinski sustav.
Simpozij u Tirani (foto: Jelena Likić)
Na simpoziju su tijekom panel diskusije o izazovima u vezi rada na boljem priznavanju neformalnog obrazovanja i rada s mladima govorili Gisele Evrard (facilitatorica simpozija, lijevo), Nik Padisson (neovisni trener i radnik s mladima), Fabienne Metayer (Europska komisija), Özgehan Şenyuva (Pool of European Youth Researchers), Ana Dervishi (Beyond Barriers, Albanija), Danijela Jović (USAID/Chemonics, Srbija) i Simona Muršec (Savjetodavno vijeće mladih Vijeća Europe, desno).
Kako bi se ovi negativni trendovi zaustavili, Joachim Schild iz organizacije EU-CoE youth partnership, nastale kao rezultat suradnje Europske komisije i Vijeća Europe na području strategija i politika rada prema mladima, zajedno s kolegicom Ritom Bergstein iz SALTO Resursnog centra za osposobljavanje i suradnju, govorio je o silnom doprinosu i važnosti rada s mladima i za mlade na različitim područjima te je predstavio glavne dimenzije priznavanja takvoga rada. Naglasio je da one spadaju u četiri kategorije, ovisno o tome tko priznaje učenje i u koju svrhu. Političko priznanje predstavlja legitimitet koji politika daje organizacijama koje se bave radom s mladima (npr. osnivanje savjeta ili drugih tijela mladih). Sa socijalnim priznanjem neformalnog obrazovanja susrest ćete se u svojim lokalnim zajednicama i vidjeti koliko vaši bližnji podupiru to što radite – bilo da radite na neformalnom obrazovanju ili ste polaznik neke neformalne edukacije (je li vam, primjerice, poznata situacija u kojoj uviđate da se oko vas volonterstvo shvaća kao gubitak vremena?). Individualno priznanje predstavlja ono što vama neformalno obrazovanje znači u pogledu novih kompetencija, vještina i iskustava koje ste stekli. Konačno, formalno priznanje predstavlja validaciju ishoda učenja i certifikaciju procesa učenja izdavanjem potvrda ili diploma koje će formalno (npr. prilikom zapošljavanja) priznavati obrazovna postignuća pojedinca.
Zapitajmo se sada, gdje smo mi u svemu tome? Kao što i sama definicija rada s mladima nije opipljiva, tako i mjerljivost učinka ovakvog rada nije laka. Ne znamo koliko se ljudi u Hrvatskoj bavi mladima niti koliki je točan broj korisnika neformalne edukacije. No za potrebe ovog osvrta to niti nije najvažnija stvar. Pitanje priznavanja, svih dimenzija priznavanja, veoma je važno. Većina ljudi će se složiti da je neformalno obrazovanje važno, ali po pitanju njegova priznavanja neće ići dalje od toga. Na nama je stoga da vam za kraj ponudimo kratak pregled stanja u Hrvatskoj po pitanju priznavanja ove vrste edukacije.
Stanje u RH
Da si ne lažemo, formalno, Hrvatska ne priznaje neformalno obrazovanje. U našoj državi nema formalne edukacije za ljude koji rade s mladima (pa niti profesionalnih radnika s mladima), već taj posao najvećim dijelom preuzimaju organizacije civilnog društva. Iako se projekti neformalnog obrazovanja financiraju manje-više sustavno, najvećim dijelom iz državnog (MSPM, MZOS, AMPEU itd.) i proračuna Europske unije, pojam političkog i/ili formalnog prihvaćanja neformalnog obrazovanja, kako rekosmo, kod nas je još uvijek u dojenačkom stadiju.
Ipak, naznake poboljšanja postoje – u pripremi je, naime, novi Nacionalni program za mlade, koji će, kako se očekuje, djelomično pokriti i sektor neformalnog obrazovanja za mlade (nadamo se i njegovog priznavanja), a stupit će na snagu 2014., nakon isteka starog programa.
Osim toga, čini se da se i socijalni kontekst priznavanja neformalnog obrazovanja pomalo poboljšava, pri čemu je, primjerice, vidljiva zainteresiranost poslodavaca za dodatne edukacije i aktivnosti potencijalnih zaposlenika te postepeno povećanje svijesti o važnosti znanja kojim raspolaže budući zaposlenik, bez obzira na formalnost načina njegova stjecanja. Osim toga, kako se moglo čuti na Simpoziju, zamjetno je da je buduće pristupanje Europskoj uniji važna sila koja zemlje jugoistočne Europe vuče ka socijalnim i ekonomskim reformama koje bi, ako se pravilno implementiraju, mogle dovesti do povećanja priznanja rada s mladima kao profesije te neformalne edukacije kao jednog od najvrjednijih načina cjeloživotnog učenja u budućnosti.
________________
Udrugu Bioteka na simpoziju je predstavljala predsjednica Jelena Likić, kao dio hrvatskog Nacionalnog tima, koji su činili i Ivana Furlić (Ministarstvo socijalne politike i mladih), Marko Kovačić (Hrvatsko debatno društvo), Petar Puntijar (Savjet mladih Grada Zagreba), Vinko Zidarić (udruga Interkultura) te Goran Jelenić (PRONI Centar za socijalno podučavanje).
Ostale fotografije sa Simpozija možete pogledati na Facebook profilu udruge Bioteka.
________________
*Ovisno o državi, neformalno obrazovanje pokriva edukativne programe koji, primjerice, poboljšavaju pismenost, nadograđuju osnovnu naobrazbu za djecu koja su napustila školu, poboljšavaju životne i radne vještine, kulturno, znanstveno, sportsko i drugo obrazovanje itd.
**Analiza stanja obuhvaća Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Srbiju i Makedoniju. Također, u analizu je ušao samo dio izvješća Crne Gore, dok Albanija i Hrvatska nisu predale svoja izvješća na vrijeme. Prema tome, Albanija i Hrvatska nisu uključene u ovu analizu.
Izvori:
- EU-CoE youth partnership
- Pathways 2.0 towards recognition of nonformal learning/education and of youth work
- Council Resolution on youth work
- Eu Youth Report
- Coyote – magazine about important issues in and around youth work in Europe and beyond, Issue 18 – June 2012.
Članak je preuzet s internetskih stranica Bilogija.com.hr.
