Različite kombinacije dugih i kratkih zvukova čine poruke kojima ulješure jedne drugima prenose informacije. Znanstvenici smatraju kako na taj način dozivaju jedni druge, ženke pozivaju mužjake na parenje ili dijele informacije o izvoru hrane u blizini.
„Otkriće kako jedinke ulješura komuniciraju individualno, novost je za znanost”, navodi Magnus Wahlberg, docent pri Institutu za biologiju Sveučilišta Southern Denmark. „Do sada se smatralo da ulješure komuniciraju kao jedna grupa, tj. kako svaka skupina ima svoj unikatni set vokalizacija koje koriste kako bi komunicirale s ostalim skupinama”. Svaka ulješura može vokalizirati brojne poruke, od kojih neke koristi češće od ostalih. Na primjer, četiri jedinke su poruku koja se sastoji od pet jednakih otkucaja ponovili čak 288 puta, dok su dvije jedinke poruku od tri jednaka otkucaja ponovile 183 puta. Znanstvenici su ukupno snimili 802 glasanja i to samo od pet jedinki, dok se dvije jedinke uopće nisu glasale.
Istraživačima je posebno zanimljiva bila jedinka koja se pokazala kao najpričljivija i snimljeno je njezinih 294 od ukupno 802 koda u cijeloj skupini koji su činili čak 21 različitu poruku. „Ova nam je jedinka vrlo zanimljiva. Jedino što znamo o njoj je kako je dugačka 9,2 metra, zbog čega je komplicirano odrediti spol. Nismo sigurni pripada li uopće skupini koju smo pratili pa je teško odrediti što zapravo „govori“. Potencijalno je glavna ženka (matrijarhat) koja određuje skupini kamo idu”.
Ljudi su se prvi puta susreli s vokalizacijom ulješura tijekom Drugog svjetskog rata kada je razvoj podmornica igrao veliku ulogu u ratu. Glavni je problem bio lociranje neprijateljskih podmornica, što je dovelo do otkrića sonara. Mornari su ponekada znali zamijeniti kuckajuće zvukove iz mora za podmornicu, no tek se kasnije doznalo kako je bila riječ o glasanju kita.
Vijest i fotografija preneseni su s internetskih stranica Biologija.com.hr.
