Jednostavnost gestikuliranja koja nam omogućuje da se povežemo s malim djetetom, mogao bi biti početak istraživanja kako smo napredovali od jednostavne gestikulacije i smiješenja do čudesnih zamršenosti znakovnog jezika. Saznajte više o evoluciji ovog visoko stiliziranog i izražajnog oblika komunikacije te kako se njegova prisutnost osjeti i u današnjem svijetu.
Postoji više od 300 različitih znakovnih jezika diljem svijeta
Kao različiti jezici sa svojim vlastitim gramatičkim pravilima i leksikonom koji se razvija, znakovni jezici postoje uglavnom neovisno o govornim dijalektima na istim teritorijima. Drugim riječima, američki znakovni jezik (ASL) smatra se vlastitim jezikom neovisnim o američkom engleskom, a ljudi koji koriste ASL, britanski znakovni jezik (BSL) i australski znakovni jezik Auslan često se ne mogu razumjeti na način na koji se mogu razumijeti stanovnici koji govore isti jezik. Sveukupno, postoji više od 300 znakovnih jezika koje koristi oko 72 milijuna gluhih ili nagluhih osoba diljem svijeta. Vrijedi spomenuti i globalna događanja kao što su Svjetski kongres Svjetske federacije gluhih i Olimpijske igre gluhih.
Srednjovjekovni europski redovnici razvili su vlastite znakovne jezike
Počevši oko osmog stoljeća nove ere, europski monaški redovi razvili su vlastite znakovne jezike kako bi se mogli pridržavati benediktinskog pravila o obaveznoj šutnji izvan molitvenih vježbi. Sveti Beda Časni, engleski povjesničar i teolog prvi je razvio ručne znakove za predstavljanje abecede , dok su anglosaksonski redovnici u Engleskoj oko 11. stoljeća imali popis od 127 znakova koji se odnose na redovito korištene predmete kao što su knjige, hrana, odjeća i alati. Nakon stoljeća učinkovite samostanske komunikacije, španjolski benediktinski redovnik Pedro Ponce de León zaslužan je za stvaranje prve škole za gluhe osobe u 16. stoljeću.
Američki znakovni jezik pojavio se početkom 19. stoljeća
Nakon što se zainteresirao za dobrobit mladog, gluhog susjeda u Connecticutu, diplomant sjemeništa Thomas Hopkins Gallaudet otputovao je u Europu 1815. godine kako bi naučio više o obrazovnoj metodologiji za ovaj zanemareni dio stanovništva. Proveo je oko četiri mjeseca učeći francuski znakovni jezik (FSL) u pariškoj školi za gluhe, nakon čega je uvjerio jednu od njenih učiteljica, Lauren Clerc, da se vrati s njim u Connecticut. Zajedno su otvorili Američki azil za gluhonijeme u Hartfordu 1817., a FSL se spojio sa znakovima koje su njegovi učenici donijeli u učionicu te postao osnova američkog znakovnog jezika.
Čimpanze i gorile naučile su komunicirati znakovnim jezikom
Otprilike u vrijeme kad su edukatori 1960-ih ponovno priznavali ASL, istraživači su shvatili da mogu koristiti znakovni jezik za komunikaciju s određenim primatima. Prvi je bio Washoe , čimpanza rođen u Africi koji je naučio približno 250 znakova i čak je mnogima od njih naučio i svojeg potomka. Slijedio ju je Koko, gorila koji je naučio više od 1000 znakova, a navodno je reagirao i na znatan broj izgovorenih engleskih riječi. Međutim, veliko je pitanje koliko su te životinje zaista “razumjele” ASL, pa tako neki kritičari tvrde da je Koko naučila koristiti određene znakove jednostavno zato što je za to bila nagrađena.
Govor tijela igra ključnu ulogu u znakovnom jeziku
Studenti američkog znakovnog jezika tijekom školovanja moraju svladati ručnu abecedu i što je više moguće od približno 10 000 znakova , ali savladavanje jezika je daleko više od repliciranja gesta. Neki znakovi mogu biti ili glagoli ili imenice, neke geste mogu biti izuzetno kompleksne a važno je i to da li se ponavljaju ili ne. Također, važna je i brzina i smjer gestikulacije jer to također može sasvim promijeniti značenje rečenice. Kada je riječ o izražavanju emocija, izuzetno su važni pokreti očiju, usta i tijela jer takvi pokreti uvelike doprinose da se shvati poanta i tako razumije što se želi reći.
