Nogomet

Suvremena nogometna igra razvila se u Engleskoj poslije stvaranja prvog nogometnog saveza 1863. godine. Prva pravila datiraju iz iste godine, a s manjim promjenama održala su se i do danas. Najviše je nogometno tijelo FIFA (Fédération Internationale de Football Association). FIFA organizira Svjetsko prvenstvo u nogometu, najprestižnije natjecanje u nogometu.

U Hrvatskoj se nogomet igra od 1873. godine kada su ga zaigrali Englezi koji su došli u Rijeku radi izgradnje tvornice. Hrvati ga tada još nisu igrali, sve do 1880. godine kada su lokalni hrvatski mladići počeli igrati nogomet u Županji uz suigrače i učitelje iz Engleske koji su došli, opet ne kao nogometaši, nego kao stručnjaci za eksploataciju hrastovih šuma a radi rekreacije su pozvali lokalne dječake da im se pridruže jer su imali nedovoljno igrača za timove. Nogometna lopta s kojom su se igrale utakmice 1880. godine i kasnije na području Županje sačuvana je i danas. Postoje i zapisi o tome kako su nogomet igrali učenici u Zadru, te nešto kasnije (oko 1900.) u Istri, Slavoniji i drugim gradovima širom Hrvatske.

Pravila igre na hrvatskom jeziku tiskana su 1896. godine u Zagrebu. Da bi sačinio nova i bolja pravila igre, dr. Milovan Zoričić izravno se obratio Nogometnom savezu Engleske tražeći profesionalnu pomoć pa su nova pravila objavljena 1908. godine, zajedno s objašnjenjima i dobivenim uputama.

Na početku se nogomet igrao u okviru gimnastičke organizacije “Hrvatski sokol”. Prvi hrvatski sportski klub koji u svom imenu naglašava opredjeljenost za nogomet je Prvi nogometni i športski klub (PNIŠK) “Zagreb”, osnovan 1903. godine.

Nogometna utakmica traje 90 minuta a podijeljena je na dva poluvremena od 45 minuta između kojih igrači imaju pauzu od 15 minuta. Sudac odlučuje kolika će biti nadoknada izgubljenoga vremena koje se gubi obavljanjem zamjena, pružanja medicinske pomoći ozlijeđenom igraču, slavljenjem gola… Sudac pokazuje četvrtom sucu kolika je nadoknada, a on to igračima i gledateljima pokazuje na semaforu.

Utakmice u ligama mogu završiti i neriješeno, no u fazi ispadanja iz natjecanja neodlučena utakmica nakon odigranih 90 minuta rješava se produžecima, a ako je i tada neodlučeno izvode se jedanaesterci.

Dužina igrališta za međunarodne utakmice trebala bi biti između 100 i 110 metara a širina bi trebala biti u okviru 65 i 75 metara. Za ostale utakmice mjere više variraju – dužina između 90 i 120 metara, a širina 45 do 90 metara. Dužina igrališta mora biti veća nego njegova širina. Dulje granične linije se zovu aut-linije, a kraće linije (na kojima su postavljeni golovi) su gol-linije. Središnja linija dijeli igralište na dvije polovice a na sredini linije, tj. na samom centru igrališta nalazi se točka na koju se stavlja lopta na početku svakog poluvremena ili nakon postizanja gola. Središnji krug ima promjer od 9.15 metara a služi za određivanje minimalne udaljenosti protivnika tijekom početnog udarca te za udaljenost živog zida prilikom svakog slobodnog udarca.

U svakom od četiri kuta igrališta nalazi se korner-luk, kojeg čini jedna četvrtina kruga promjera jednog metra, a unutar njega se postavlja lopta za izvođenje kornera. Korner-zastavice su prema pravilima predviđene u svakom kutu.

Priroda igre

Dvije bitne stavke u svakoj nogometnoj utakmici su nogometne formacije i pozicije.

Formacija u nogometu opisuje kako će se igrači (svi osim vratara) u momčadi posložiti na terenu. Postoje različite formacije ovisno o tome želi li momčad igrati napadački ili obrambeno a opisane su u obliku brojeva za svaki dio terena (npr. formacija 4-4-2 označava da se u momčadi nalaze 4 braniča, 4 vezna igrača i 2 napadača). Formacije se mogu mijenjati tijekom utakmice radi obrane rezultata ili napada na rezultat, ili čak gubitak igrača (isključenje) a neke formacije mogu se mijenjati i tijekom akcije.

Pozicija je uloga igrača na određenom dijelu terena, u veznom redu, obrani ili napadu, ovisno koja je formacija izabrana. Osnovne pozicije su:

• vratar kojemu je primarna uloga obrana gola
• branič koji ima ulogu sprečavanje protivničke ekipe da zabije gol
• vezni igrač čija je uloga oduzimanje lopte protivniku te upošljavanje napadača kvalitetnim loptama
• napadač čija je glavna uloga zabijanje golova.

Ove pozicije imaju svoje varijante koje se očituju u postavljanju igrača na određenu stranu pa postoje centralni (središnji) braniči, te lijevi i desni vezni igrači. Iako igrači igraju na unaprijed određenoj poziciji, oni mogu bez problema prijeći na neku drugu poziciju. Određivanje pozicije na kojoj će igrači igrati zove se nogometna formacija koja je ranije definirana. Formacija ujedno definira i taktiku, a određuje je trener.

Igrači tijekom svoje karijere najčešće igraju na jednoj poziciji, jer svaka pozicija zahtijeva određene sposobnosti. Igrači koji bez problema igraju na više pozicija se, u nogometnoj terminologiji, nazivaju korisni igrači.

Pravila igre

Važno pravilo u nogometu je već spomenuto – nijedan igrač osim vratara ne smije namjerno dotaknuti loptu rukom ili dlanom (rame je dozvoljeno) osim kad izvode aut koji se izvodi objema rukama jer izvođenje auta jednom rukom znači automatsku dodjelu lopte protivničkoj ekipi.

Igrači tijekom utakmice napadaju protivnički gol, a do gola i postizanja zgoditka pokušavaju doći na razne načine – individualnom kontrolom poput driblinga, dodavanjem lopte suigraču ili udarcem prema golu kojeg protivnički vratar nastoji neutralizirati. Protivnička ekipa nastoji osvojiti loptu presijecanjem dodavanja ili uklizavanjem prema protivniku koji ima loptu u posjedu. Uklizavanje je ograničeno jer ako dođe do kontakta između igrača koji uklizava i onog koji ima loptu postoji mogućnost dosuđivanja prekršaja i dodjele lopte ekipi u čijoj je ekipi igrač s loptom u posjedu.

Dosad navedeno je samo mali dio nogometnih pravila. Službeno ih ima 17 a poznata su i kao nogometni zakoni. Donosi i nadopunjava ih International Football Association Board (IFAB) (hrv. Međunarodni odbor nogometnih saveza). Odluke IFAB-a pomažu u boljoj regulaciji nogometne igre.

Nogometnih pravila ima sedamnaest a odnose se na igralište, loptu, broj igrača na terenu, opremu igrača i sudaca, suca, pomoćnog suca, trajanje utakmice, nastavak igre nakon prekida, lopte u igri i izvan igre, način zabijanja golova, zaleđe, prekršaje, slobodne udarce, jedanaesterce, aute, gol-oute te odarce iz kuta (kornere). Opis pravila dostupan je na stranicama Wikipedie.

Nogomet na pijesku

U ljetnom periodu atraktivna varijanta nogometa je nogomet na pijesku koji se igra, kao što mu ime govori, na pijesku. Prisutne su i određene različitosti od pravila u standardnom nogometu.

Osnovne razlike su u broju igrača kojih je na terenu ukupno 5 (četiri igrača i golman); broj izmjena je neograničen (od 3 do 5 pričuvnih igrača); utakmica se dijeli na tri dijela od 12 minuta; a svaki prekršaj znači slobodan udarac prema protivničkom golu kojeg puca igrač na kojem je napravnjen prekršaj.

Razlika je i u kažnjavanju za prekršaje – sudac može igraču dodijeliti plavi karton, nakon čega taj igrač mora na dvije minute napustiti teren te njegova momčad mora igrati s igračem manje. Ubačaji sa strane izvode se rukom ili nogom, dok gol-aut golman izvodi rukom. Također nije dozvoljeno nošenje bilo kakve obuće. Ako je na kraju utamice rezultat neriješen igraju se produžeci od 3 minute, a ako i nakon toga nema pobjednika, pucaju se jedanaesterci s tim da se za razliku od nogometa pucaju dok prvi igrač ne promaši, a drugi u istoj seriji postigne gol.

Na međunarodnim natjecanjima, teren je sastavljen isključivo od pjeska, s kojeg su odstranjeni kamenčići, školjke i druge stvari koje bi mogle ozljediti igrača. Dužina terena je od 35 do 37 metara a širina terena od 26 do 28 metara.

Kazneni prostor nalazi se u prostoru od gola do 9 metara, te je označen sa žutim zastavicama na rubu terena.

Izvori: