Djeca su zbunjena preobrazbom koju proživljavaju, a roditelji moraju prihvatiti činjenicu kako njihovo dijete više nije maleno i malo po malo postajat će sve neovisnije i odraslije. Zbunjenost i neshvaćanje od strane roditelja kao i djece najbolje bi mogla opisati rečenica iz popularnog serijala Smogovci: „Oni su mali, ali su veliki, odnosno, hoću reći nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali.“.
Uz uobičajene prepreke na koje roditelji i djeca nailaze u pubertetu, važno je znati koje situacije i promjene su normalne, ali isto tako koje nisu.
Normalne promjene u pubertetu
Djevojčice se počinju razvijati između 8 i 15 godine života, dok kod dječaka započinje promjena između 10 i 15 godina života. Fizičke promjene dolaze s promjenom težine, dobivanjem akni, mirisom tijela, djevojčice dobivaju mjesečnicu itd. Važno je razgovarati s djetetom i objasniti mu fizičke promjene kroz koje će proći. Mnoga djeca imaju osjećaj srama ako se razviju prerano ili kasnije od svojih vršnjaka.
U pubertetu djeca prolaze kroz razne hormonalne, emocionalne i fizičke promjene. Podložnija su čestim promjenama raspoloženja. Neraspoloženost i sumornost samo su neka od raspoloženja koja mladi tinejdžeri proživljavaju, ponekada bez nekog posebnog povoda ili razloga.
Adolescenti traže više privatnosti što podrazumijeva puno vremena provedenog u sobi sa zatvorenim vratima. Vrijeme i interakcija s vršnjacima također je povećana, a jednako tako i dugi telefonski razgovori, tajnovita dopisivanja i češći izlasci s društvom. Bez obzira na promjene, uvijek budite oprezni s kime se vaše dijete druži, odredite granice i vrijeme vraćanja iz večernjih izlazaka i posebno pripazite kako vaše dijete ne bi palo pod utjecaj konzumacije cigareta, alkoholnih pića ili droge. Djeca su sklona nagovaranju od strane drugih, isprobavanju i oponašanju okoline u kojoj se nalaze samo kako bi se uklopili.
Vrlo je uobičajeno da djeca u pubertetu počinju dobivati slabije ocjene u školi. Potrebna im je pomoć oko bolje organizacije vremena i obveza s obzirom kako je s vremenom predviđeno da budu što više samostalni za razliku od prije kada im je roditeljski nadzor i asistencija bila prijeko potrebna. Mnoga djeca ne znaju kako organizirati svoje vrijeme. Različite promjene i raspoloženja, prve ljubavi i nova društva također mogu utjecati na gubitak koncentracije kod djece u pubertetu.
Zabrinjavajuće promjene u pubertetu
Nagli gubitak na težini, gladovanje ili prekomjerna konzumacija hrane mogu biti alarmantni pokazatelji kako nešto nije u redu. S obzirom na podložnost u ovoj osjetljivoj dobi, pogotovo kod djevojčica, ovakvi primjeri mogu ukazivati na poremećaj prehrane kod tinejdžera.
Iako su promjene raspoloženja navedene kao normalne promjene u adolescenciji, one mogu poprimiti ekstremne razmjere ako dijete dulje vrijeme prolazi kroz intenzivne osjećaje tuge i depresije. Razlozi mogu biti različitog porijekla. Prelazak iz osnovne u srednju školu može stresno djelovati na dijete, neuklapanje u društvo, fizičko i psihičko maltretiranje od strane školskih kolega (bullying), školski neuspjesi, obiteljski problemi itd.
Zabrinjavajući indikator tinejdžerske depresije može biti potpuno otuđivanje od prijatelja i obitelji i previše vremena provedeno spavajući. Ovakvo ponašanje posebno je zabrinjavajuće ako se događa djetetu koje je do nedavno sretno i zadovoljno išlo u školu, imalo dobre ocjene i krug prijatelja s kojima se rado viđalo i družilo. U takvom je slučaju poželjno razgovarati s učiteljima i školskim psihologom kako bi se što prije utvrdio razlog ovakve promjene ponašanja. Roditelji najbolje poznaju svoju djecu i na sve što im se učini kao odstupanje od normalnih promjena ponašanja i fizičkog izgleda trebali bi odmah reagirati prije nego što situacija izmakne kontroli. Ekstremne se promjene ne smiju negirati ili ignorirati. Tinejdžeri teško izražavaju svoje osjećaje i ponekada ponašanjem koje nije tipično za njih žele svojim bližnjima dati do znanja kako nešto nije u redu.
Djeca se u pubertetu često udaljuju i osamljuju od svojih roditelja najčešće iz razloga jer imaju dojam kako su neshvaćeni i neuvaženi. Ne žele da ih roditelji više doživljavaju kao malene ali isto tako moraju biti svjesni kako ne mogu raditi sve što i odrasli. Kako bi lakše prebrodili ovo osjetljivo razdoblje u kojemu više nisu djeca, ali niti odrasli, podijelite kao roditelj svoje iskustvo odrastanja sa svojim djetetom. Ispričajte im situacije koje ste vi sami prolazili, ali i vaši roditelji zajedno s vama. Djeca uvijek vole čuti kako nisu usamljeni u svojem odrastanju te kako su i njihovi roditelji na svoj način morali proći kroz sve promjene koje pubertet donosi.
