Svoje najpoznatije djelo “Centurije”, Nostradamus je počeo pisati 1554. godine. Ta se njegova velika zbirka sastoji od deset dijelova. Svaki se dio sastoji od stotinu strofa s po četiri stiha. Prvih sedam dijelova tiskano je u Lyonu 1555. godine, dok su preostala tri tiskana tek 1558. godine. Zanimljivo je da su tri zadnja dijela tiskana u ograničenom broju primjeraka i da nisu bili u slobodnoj prodaji, već su podijeljeni odabranim ljudima.
Čuvši za Nostradamusa, kraljica Katarina Medici pozvala ga je na dvor. Zanimala se za dijelove Centurija u kojima se opisuje kraljeva smrt. Nakon dva tjedna ponovno ga je pozvala i zamolila da napravi horoskope za njenu djecu. 
Nedugo nakon toga Nostradamus je načuo da se pravosudni organi u Parizu raspituju o njegovim magijskim ritualima, pa se vratio u Salon. Nakon toga se razbolio i čini se da nije puno radio, osim što je izradio nekoliko horoskopa za svoje ugledne goste. Godine 1564. kraljica Katarina Medici odlučila je proputovati Francuskom. Posjetila je i Nostradamusa. Kraljičina je želja bila uzeti ga za dvorskog liječnika, no on je osjećao da mu se bliži kraj. Stoga je 17. lipnja 1566. godine napisao oporuku, a 1. srpnja pozvao mjesnog svećenika da od njega primi posljednju pomast. U noći svoje smrti rekao je svom slugi da se ujutro neće vidjeti. Naravno, bilo je kao što je prorekao.
Nostradamus je, po vlastitoj želji, sahranjen u uspravnom položaju u zidove mjesne crkve. Njegov je grob s vremenom postao mjesto hodočašća brojnih znatiželjnika. Osim toga, Francuskom se proširila priča kako je Nostradamus sa sobom u grob ponio tajni dokument u kojem je objašnjen način ispravnog čitanja njegovih Centurija. Želeći provjeriti istinitost tih nagađanja, gradski su oci 1700. godine odlučili da, prilikom preseljenja njegova tijela u drugi grob, dobro pretraže lijes u kojem je sahranjen. U njemu nije bilo ničega osim kostura i malog medaljona s natpisom 1700. Nostradamus si je očigledno priuštio i posljednju šalu, odredivši i godinu kada će njegov grob biti otvoren.
No sudbina je htjela da Nostradamusov grob bude ponovno otvoren. Za vrijeme Francuske revolucije u crkvu su 1791. godine provalili pijani vojnici. U svojoj neobuzdanosti otvorili su i Nostradamusov grob. Bacali su okolo prorokove kosti, a jedan od njih je iz njegove lubanje ispijao vino. Vojnici, međutim, nisu znali da je u svojim djelima Nostradamus upozorio da će sve one koji budu remetili njegov posmrtni mir vrlo brzo zadesiti nasilna smrt. Legenda kaže da su vojnici nekoliko dana nakon “zabave” završili kao žrtve zasjede: poginuli su svi do jednoga.
Među brojnim legendama o Nostradamusu postoji i ona po kojoj je jednom grupa franjevaca putovala cestom pored Ancone. Iznenada se pred njima pojavio Nostradamus. Fratri su mirno prolazili pored njega kad se odjednom bacio na koljena i tako pozdravio jednog od njih. Bio je to brat Felice Peretti. Svi su se začudili jer se Felice Peretti ni po čemu nije razlikovao od ostalih fratara. Nostradamus im je odgovorio kako se on bacio na koljena ispred Njegove svetosti. Nitko ga nije razumio i svi su pomislili da je vjerojatno skrenuo s uma. Ovaj se događaj najvjerojatnije zbio za vrijeme Nostradamusovih lutanja nakon tragedije njegove obitelji. Točno četrdeset godina nakon opisanog susreta s Nostradamusom, brat Peretti ustoličen je kao Papa Siksto V.
Mabus
Pogledajmo što je Nostradamus predvidio za Mabusa. U svojoj osmoj Centuriji francuski prorok nam govori sljedeće:
- Tko god bio, Mabus će prvi stradati od rata koji će započeti
- Njegova smrt izazvat će kod njegova naroda želju za osvetom
- Započet će veliki rat koji će trajati 27 godina i u koji će biti uključene brojne države. Koristit će se sve vrste nuklearnih, bioloških i kemijskih oružja. Hrana će širom svijeta postati zagađenom i Amerika, Rusija i Kina borit će se za osnovna sredstva za život.
Nakon iznenadnog terorističkog napada na New York, ponovno su se počela citirati Nostradamusova proročanstva.
Na četrdesetpetom stupnju gorit će nebo,
Vatra će zahvatiti Novi grad,
Odjednom će uvis suknuti veliki plamen,
Tada će oni željeti dobiti odobrenje od Normana.
Po njemu je ta tragedija uvod u treći svjetski rat u kojem će se voditi velika bitka između muslimana i kršćana. Krivac za sve to je treći Antikrist (prva dva su Napoleon i Hitler) koji će terorističkim napadima podijeliti svijet i izazvati velike sukobe. Nostradamus trećem Antikristu dodjeljuje ime Mabus.
Prvi Antikrist bio je Napoleon. Nostradamus ga naziva PAU NAY OLORON. Anagramiranjem slova dobije se NAPAULON ROY (Napoleon kralj). 
Na isti način dolazimo i do drugog Antikrista. Nostradamus se kod njegova imena poigrao slovima na dvije razine. Nazvavši ga HISTER, jasno je aludirao na prezime Adolfa Hitlera, uspjevši se još pritom čak i narugati njegovu histeričnom ponašanju.
No ime Hister dovodi nas i do starorimskog naziva za rijeku Dunav. Nedvojbeno, Nostradamus proziva histeričnog Hitlera koji sniva osvojiti svijet pokraj Dunava. Nakon ove dvojice dolazi još uvijek nepoznati treći Antikrist koji se skriva pod imenom MABUS. Već stoljećima različiti Nostradamusovi tumači pokušavaju otkriti o kome je uistinu riječ.
Prvo se spominjao palestinski vođa Arafat, no kako je vrijeme prolazilo polako je odlazio u drugi plan i Nostradamusovi komentatori su tražili novog junaka za rasplet priče. Tragični događaji u New Yorku dali su novog kandidata – Osamu bin Ladena. Kasniji rasplet američke hajke za bin Ladenom učinio je to malo vjerojatnim.
Kako je vrijeme prolazilo, o bin Ladenu se sve manje pričalo. Kako su se politička događanja na svjetskoj sceni sve više usmjeravala prema Iraku, Saddam Hussein je polako aktualiziran kao novi konačni Mabus. Ne treba puno mašte kako bi se naopačke pročitalo SADDAM i dobilo barem nešto slično MABUSU. No vrijeme je pokazalo da se Saddam nikako ne uklapa u priču o trećem Antikristu. Logično je pitanje tko je sljedeći Mabus i koliko će ih ukupno biti.
Članak je izvorno objavljen u 90. broju časopisa Drvo znanja i nije ga dopušteno prenositi.
