Michel de Nostradame, poznatiji kao Nostradamus, rođen je 12. prosinca 1503. godine u mjestu St. Rémy de Provence u francuskoj pokrajini Provance. Otac mu se zvao Jaume, a majka Reyniere de Saint Rémy. Otac je naslijedio uspješan obiteljski posao kao trgovac žitom. Njegovi roditelji bili su neplemenitog porijekla, iz okolice grada Avignona. Kako je doba u kojem je Nostradamus živio bilo i doba inkvizicije, njegovi su roditelji prešli sa židovske vjere na katoličanstvo. U to je vrijeme Nostradamusu bilo devet godina. 
Nostradamus je bio najstariji od petero djece (premda neki izvori navode da ih je bilo sedmero ili osmero, u svima se tvrdi da je Nostradamus bio najstarije dijete). O tri njegova brata nema opširnijih podataka. Najmlađi brat, César, postao je zastupnik u skupštini provansalskog parlamenta.
Za Nostradamusovo školovanje najviše je zaslužan djed s majčine strane Jean, liječnik koji je mnogo znao o ljekovitom bilju i koji ga je podučavao osnovama latinskog, grčkog i hebrejskog jezika, matematici te astrologiji. Kada je njegov djed preminuo, Nostradamusa su roditelji poslali na školovanje u Avignon. Pokazao je velik interes za astrologiju.
Godine 1522. roditelji ga šalju na studij medicine u Montpellier. Nakon tri godine Nostradamus dobija liječničku licencu te odlazi u seoske dijelove Francuske kako bi pomogao žrtvama kuge koja je u to doba harala Francuskom. Njegov inovativni tretman te opake bolesti zasnivao se na provođenju temeljite higijene i uzimanju velikih količina vitamina C. Kad bi došao u zaraženo selo, najprije je zahtijevao da se s ulica pokupe mrtva tijela. Svojim pacijentima je savjetovao puno svježeg zraka i čistu vodu te im davao “ružičaste tablete” koje je sam pravio. Recept je sadržavao ružine pupoljke, piljevinu zelenog čempresa, peruniku, klinčić i sok od aloje. Za razliku od ostalih liječnika, energično se suprotstavljao puštanju krvi oboljelima, što je u to vrijeme bio uobičajen postupak kod gotovo svih bolesti.
Nakon četiri godine vraća se u Montpellier kako bi obranio doktorat. Tu je ostao oko godinu dana, ali njegov posve nov pristup liječenju dovodio ga je u neugodne situacije te stoga odlazi u Toulouse gdje će se baviti liječničkim zvanjem. Negdje oko 1534. godine Nostradamus se oženio mladom djevojkom iz visokog društva, veoma lijepom. Njeno ime ostalo je nepoznato do danas. 
Ona mu je rodila sina i kćer. Uskoro slijedi serija tragedija. Kuga dolazi u Agen, mjesto u kojem je Nostradamus živio s obitelji, i unatoč svim njegovim naporima od te strašne bolesti umiru mu i supruga i djeca.
Činjenica da nije mogao pomoći vlastitoj obitelji, unatoč svom liječničkom znanju, djelovala je poražavajuće na njega. Nakon suprugine smrti njega ga je obitelj tužila tražeći povrat miraza. Na kraju svega, godine 1538. optužen je za herezu, što je u to doba bio veoma ozbiljan prijestup koji ga je mogao stajati i života.
Pogođen tužnom sudbinom, počinje sumnjati u svoje liječničke sposobnosti i sljedećih šest godina besciljno luta Europom. Prolazeći kroz najmračnije razdoblje života, počinje uočavati svoju sposobnost proricanja budućnosti. Godine 1554. Nostradamus se nastanio u Marseillesu. U studenom te iste godine Provansa je doživjela jednu od najtežih nesreća u svojoj povijesti – izbila je epidemija kuge koja se brzo širila. Nostradamus je tada požrtvovno pomagao ljudima ne bi li spasio što više života. Kada je epidemija zaustavljena, nastanio se u mjestu Salon. Odlučio je tu ostati do kraja života.
Deset godina nakon pogibije svoje žene i djece, Nostradamus se ponovo oženio. Izabranica je bila bogata Anne Ponsart Gemelle, s kojom će imati šestero djece – tri kćeri i tri sina. Gornji kat kuće preuredio je u veliki laboratorij u koji je unio svu svoju magijsku opremu: astrolab, posebna ogledala, štapove za divinaciju, mjedenu posudu i tronožac za proricanje iz vatre. Skriven noćnom tamom povlačio se u laboratorij i tu je palio vatru i pažljivo promatrao ključalu vodu u koju je stavljao različito bilje. Na taj je način budio čudesne vizije koje je pažljivo bilježio.
Njegova zanimacija je pomalo i plašila stanovnike Salona. Otvoreno su izražavali svoje neslaganje, a jednom su mu prilikom pred kućom zapalili lutku s njegovim likom. Nekoliko se godina odlučio na objavljivanje svojih vizija.
Konačno, 1550. godine objavljuje prvu knjižicu s proročanstvima. Sastojala se od dvanaest strofa s po četiri stiha. Stihovi su pisani zagonetnim, teško razumljivim stilom upotrebom francuskih, provansalskih, talijanskih, grčkih i latinskih riječi. Naime postojala je opasnost da bude proglašen vješcem. Također je želio da tajne proročanstva neupućenima ostanu nepoznate. Svaka je strofa sadržavala općenita proročanstva za nadolazeću godinu. Knjižica je naišla na veliko odobravanje, što mu je dalo poticaja za nastavak izdavačke avanture.
Članak je izvorno objavljen u 90. broju časopisa Drvo znanja i nije ga dopušteno prenositi.
