Napravljen je i prigodni plakat s popisom radionica i rasporedom održavanja. Radionice za prvi razred nosila je naziv „Kreativno izražavanje kroz igru riječi i slikanje“, radionica za drugi razred: „Kako osmisliti maštovitu priču o slobodi uz pomoć asocijativne igre s kartama Pričam ti priču“, radionica u trećem razredu „Vreća emocija“ i radionica za četvrti razred nosila je naziv „Misli i osjećaji slobode kroz slike lutkarskih predstava “. Radionice je vodila školska knjižničarka dr. sc. Anita Tufekčić u suradnji s učiteljicama Jasminkom Hot, Mirjanom Franić Mehičić, Slobodankom Stanić i Jelenom Cvijović.
- Obilježavanje Noći knjige u 1. a razredu
Na početku radionice, knjižničarka je učenicima pročitala priču „Dijete KNJIGA“. Priča je to o djevojčici koja dolazi iz svijeta priča i brodeći na svojoj splavi morem priča stiže do jednog dječaka, kojeg pozove da se otisne s njom u pustolovinu u svijet priča. Autori su ove slikovnice Oliver Jeffers i Sam Winston. Nakon razgovora o pročitanoj slikovnici, uslijedila je radionica izrade vlastite male knjige, gdje su svi učenici izradili svoju prvu malu knjigu. Uslijedio je zadatak osmišljavanja vlastite priče i ilustriranja prve slikovnice. Dobili smo prekrasne radove koji će biti izloženi u školskoj knjižnici. Svaki je učenik naglas pročitao svoju priču. Po izboru učiteljice Jasminke Hot i učenika najbolja priča bila je priča učenika Amsala Zunđe pod naslovom „Dan u prirodi“.
Ovo je njegova kratka priča:
“…Šetao sam kraj vodopada. Vidio sam pticu na hrastu. Pitao sam je kako se zove. Rekla mi je da se zove Roxssi. Poveo sam je kući. Nahranio sam je i stavio u kavez. Došla je noć. Zaspala je. Probudila se ujutro i htjela je da se igramo. Igrali smo se skrivača. Netko je pokucao. Čuli smo: “Zzz.” To je bila pčela. Pitali smo je: “Šta hoćeš?” Nije imala gdje spavati. Pa smo joj napravili krevet i ona je postala naša nova prijateljica za igru…”
- Obilježavanje Noći knjige u 2.a razredu
Na početku je radionice knjižničarka učenicima pročitala priču „Kralj koji je zabranio mrak“ autorice i ilustratorice Emily Haworth-Booth. Cijela je slikovnica u crno-bijelo-žutim tonovima, a autorica je, uz olovku, koristila pastele i tuš.
Kralj koji je zabranio mrak priča je o važnosti raznolikosti i kontrasta. Kad je zabranjen mrak, ljudima se to svidjelo jer su mogli cijeli dan biti budni i slaviti. Međutim, brzo su se od toga umorili, jer, naravno, ljudima je potreban mrak kako bi znali cijeniti svjetlo i da bi ga uopće znali prepoznati. Ilustrirano je to efektnom metaforom vatrometa na kraju slikovnice. Kraljevi su savjetnici narodu priredili vatromet, no golemo umjetno je sunce stvaralo tako jarko svjetlo da se vatromet uopće nije vidio! Poruka je jasna: nužan nam je mrak kako bismo mogli vidjeti svjetlo, ali i spavati i odmoriti se.
Nakon razgovara o pročitanom uslijedila je radionica gdje su učenici bili podijeljeni u četiri grupe po bojama papira za pisanje: roza, žuta, crvena i narančasta boja.
Svaka grupa dobila je pet asocijativnih ilustriranih kartica uz pomoć kojih su trebali osmisliti i napisati svoju kratku priču. Na kraju je sata svaka grupa predstavila svoju priču. Na kraju smo dobili četiri priče: „Prijatelji“, „Školski zoološki vrt“, Medeni mjesec“ i „Ivica i Marica“. Provedeno je glasanje i pobijedila je priča „Školski zoološki vrt.
Priča glasi:
“…Bila jednom učiteljica koja se zvala Mila. Ona je jako voljela životinje. U školskom je vrtu napravila mali zoološki vrt. O životinjama su brinula školska djeca, hranili su ih i čistili njihov prostor. Imali su rode, razne ptice i žirafu. Životinjama je smetala buka od automobila pa su djeca u školu dolazila pješke. Zahvaljujući učiteljici Mili djeca su zdravije živjela, svaki dan su šetali u školu i iz škole i smanjila se zagađenost zraka od automobila…“
U radionici je korištena igra „Pričam ti priču“ koja potiče govorno jezični razvoj, kreativnost i maštovitost kod djece.
- Obilježavanje Noći knjige u 3. a razredu
Na početku radionice knjižničarka je učenicima predstavila EMOSO lutke koje kroz izraze lica predstavljaju određenu emociju pa smo se tako prisjetili kakav izraz lica imamo kad smo tužni, kakav kad smo sretni, kakav kad smo iznenađeni, kakav kad smo u strahu i kakav kad smo ljuti.
Nakon toga uslijedio je prvi zadatak gdje su učenici trebali nacrtati emociju na papirnatom tanjuriću uz pomoć zadanog predloška na papiru. Svaki učenik dobio je suprotnu emociju od učenika pored sebe. Nakon toga učenici su trebali osmisliti kratak dijalog s učenikom u paru. U završnom zadatku učenici su dok su pričali priču, držali tanjur s nacrtanom emocijom na svom licu.
Primjer kratkog dijaloga između dvije emocije (npr. osjećaj straha i osjećaj tuge).
Tuga priča: „Ja sam tuga i danas sam se rastužila kad su djeca gazila cvjetove u vrtu“.
Strah odgovara: „Mogu te razumjeti jer i ja sam uplašena kad mi netko prijeti“.
- Obilježavanje Noći knjige u 4. a razredu
Na početku radionice knjižničarka je učenicima pročitala priču“ Raznobojno čudovište“, autorice Anna Llenas.
Jednog se dana raznobojno čudovište probudilo osjećajući se vrlo zbunjeno. Njegovi su osjećaji jako uzburkani; čudovište je istovremeno ljutito, sretno, smireno, tužno i uplašeno!
Kako bi mu pomogla, mala djevojčica odluči mu raznim bojama pokazati što svaki njegov osjećaj znači. Dok ovo preslatko čudovište uči prepoznavati i imenovati svoje pomiješane osjećaje, postupno počinje razvijati svijest o samome sebi i kao rezultat toga stječe vlastiti mir.
Nakon razgovora o pročitanom uslijedila je kreativna radionica izrade čudovišta od kartonske kutije za završnu predstavu koju su vodile učenice Indira Zahirović, Asya Ahmetović i Tea Kuvač, a pomagale su im učiteljica Jelena Cvijović i knjižničarka Anita Tufekčić. Izrađena čudovišta učenici su radili u paru pa smo dobili šest čudovišta čija je boja lica predstavlja određenu emociju: žuta boja lica predstavlja radost, plava boja predstavlja tugu, crvena boja ljutnju, crna boja strah, zelena boja smirenost i ružičasta boja predstavlja ljubav.
