Pritom Povezanost (domena A) obuhvaća temeljna načela održivosti i međuovisnosti u ekosustavima, Djelovanje (domena B) obuhvaća potrebu aktivnoga širenja i primjene prikladnih znanja i vještina za održivo življenje, a Dobrobit (domena C) obuhvaća odgovornosti i prava u ostvarivanju željenoga cilja: dobrobiti za sve ljude, okoliš i buduće generacije.
Uloga nastavnika je motivirati učenike za aktivno učenje, za rješavanje problemskih zadataka i za praktično djelovanje. On stvara uvjete za ugodno i prijateljsko ozračje koje je preduvjet za ostvarivanje visokih razina postignuća i kompetencija.
Zbog navedenog, profesorice Komercijalno-trgovačke škole Split Ivana Prezzi, Magda Barišić i Vanja Perković su došle na ideju da šk. god. 2022./2023. pokrenu projekt kroz kojeg učenici u suradnji s učenicima drugih zemalja teoretski razrađuju poslovnu ideju otvaranja reciklažnog dvorišta u sklopu škole, pri čemu svaki učenik maturant ostvaruje ishode 5. ciklusa spomenutih A, B i C domena međupredmetne teme:
- odr A. 5. 1. Kritički promišlja o povezanosti vlastitoga načina života s utjecajem na okoliš i ljude
- odr B. 5. 1. Kritički promišlja o utjecaju našega djelovanja na Zemlju i čovječanstvo
- odr C. 5. 1. Objašnjava povezanost potrošnje resursa i pravedne raspodjele za osiguranje opće dobrobiti
Prije samog pokretanja projekta, prodeno je istraživanje anketiranjem na uzorku od 54 maturanta škole. U nastavku se prikazuje obrada osnovnih podataka iz anketnog upitnika “Osvještenost učenika o reciklažnom otpadu”. Dob ispitanika je 18 godina, a broj ispitanih osoba muškog spola iznosi 31 (odnosno 57 %), dok broj ispitanih osoba ženskog spola iznosi 23 (odnosno 43 %). Na prvo i osnovno pitanje 28 ispitanika (52 %) odgovorilo je da otpad nije isto što i smeće, dok njih 26 (48 %) smatra da je otpad isto što i smeće.
Sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom otpad je svaka tvar ili predmet koji posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti. Otpadom se smatra i svaki predmet i tvar čije su sakupljanje, prijevoz i obrada nužni u svrhu zaštite javnog interesa. Drugim riječima, otpad su tvari i predmeti koje se planiraju odbaciti jer više ne trebaju, ali se mogu ponovno iskoristiti ili reciklirati. Suprotno tome smeće je otpad s kojim se neprimjereno ili pogrešno rukuje.
Miješanjem različitih vrsta otpada nastaje smeće koje je vrlo teško i samo djelomično moguće reciklirati uz visoke troškove. Ono najčešće odlazi na odlagališta, a često završava i na divljim deponijama u prirodi. Inače, smeće kao termin se više ne upotrebljava, jer označava nešto bezvrijedno, dok to ne možemo reći za otpad. Zbog toga otpad nije isto što i smeće. Odnosno otpad, ukoliko se ne iskoristi je beskoristan, pa čak i štetan, te on kao takav zahtjeva stalan nadzor i kotrolu, zauzima prostor i sl. Čovjek je jedino biće na svijetu koje stvara otpad. Jedna osoba dnevno proizvede do 1,20 kg komunalnog otpada, a godišnje u Hrvatskoj se odloži 3.157.963 tona komunalnog otpada.
S obzirom na rezultate temeljnog pitanja o otpadu, trebali bismo se zapitati jesmo li dovoljno educirani? Edukacija je nešto što je stalno potrebno, posebno vezano za otpad, jer uvijek nastaju nove sastavnice otpada koje treba moći/znati iskoristiti. Riječ recikliranje je nastala iz riječi: RE + CYCLE = PONOVNO KRUŽENJE. To je postupak sakupljanja odbačenih proizvoda, razvrstavanje i njihovo pretvaranje u nove materijale za izradu novih proizvoda slične ili iste namjene. U recikliranje spada sve što se može ponovno iskoristiti, a da se ne baci.
Koji se od ponuđenih predmeta mogu reciklirati? Odgovor je svi osim lijekova. Kroz ovo pitanje došli su do spoznaje kako čak 39 % učenika ne zna da se većina predmeta može reciklirati uključujući papir i staklo. 43 učenika (80 %) svakodnevno odlaže pravilno otpad. Nepravilno odlaganje otpada, smatra se nedostatkom edukacije i informiranosti o posljedicama takvog odlaganja. Iz dobivenih odgovora (54 odgovora) uvidjeli su kako veliki broj ispitanika ne zna koliko ima reciklažnih dvorišta u Splitu, pa čak ni koja je njihova funkcija. U Splitu postoje dva reciklažna dvorišta i to Karepovac i Orišac, a Grad planira otvaranje još dva, Pujanke i Kopilicu.
Većina učenika navodi da je udaljenost kontejnera od njihovog doma do 100 m (dosta njih i manje). Udaljenost kontejnera od same stambene jedinice od 100 metara ukazuje na visoku gustoću razmještenosti kontejnera u našem gradu. Interesantno je i to da većina učenika radije želi selektirati otpad u vrećicama za odvojeno prikupljanje u kući, dok manji dio u za to predviđenim kantama. Razlog je nedostatak prostora za odlaganje otpada u kantama i nedostatak reciklažnih dvorišta na području grada Splita. U konačnici, 76 % učenika škole se sviđa ideja o otvaranju reciklažnog dvorišta u sklopu škole. Ideja je da kroz predmete struke se animiraju učenici i izradi Poslovni plan otvaranja reciklažnog dvorišta u sklopu škole.
