Prevoditelj Božidar Petrač napominje kako treće prekogrobno kraljevstvo “Božanstvene komedije” tvori “Raj”, boravište savršenih, to jest onih, kako piše talijanski filozof i teolog Romano Guardini, čija je sva dobrota unutarnje nakane postala ponašanje, “krepost”, bivstvo.
Raj je, naglašava Petrač, kraljevstvo duha, ono kraljevstvo u kojem se nadilazi ili pobožanstvenjenjem na višu razinu uzdiže ljudska narav. Raj je samo nebesko blaženstvo, stanje sreće, potpunosti i duhovnoga savršenstva, dodaje.
Struktura “Raja” prirodno se povezuje sa strukturom “Pakla” i “Čistilišta”, napominje prevoditelj te dodaje kako i u “Raju” postoji podjela na deset dijelova. Raj je zapravo Empirej, nepokretni pokretač koji sve pokreće, a u njemu borave blaženici koji se prema različitim stupnjevima svojih zasluga i svoga blaženstva pojavljuju u devet nebesa koja kruže oko Zemlje, piše Petrač.
Matica hrvatska ističe kako je objavljivanjem “Raja”, trećega dijela “Božanstvene komedije”, dovršila nakladnički projekt predstavljanja Danteova remek-djela današnjim čitateljima u proznom prijevodu Božidara Petrača na suvremeni hrvatski jezik. Prijevod “Pakla” objavljen je 2021., a “Čistilišta” 2022. godine.
U ovom izdanju, naglašava, prvi se put hrvatski prijevod “Komedije” objavljuje usporedno s talijanskim izvornikom, a prate ga detaljni povijesni, kulturološki i teološki komentari, kao i predgovor prevoditelja u kojemu se prikazuje povijest hrvatskih prijevoda Danteova najpoznatijega djela.
Svaki je dio “Komedije” opremljen vrhunskim likovnim djelima izrađenima posebno za ovo izdanje, napominje nakladnik i dodaje kako su za “Raj” slike izradili Kuzma Kovačić i Antun Boris Švaljek, a naslovnicu je, kao i za prva dva dijela, izradio Tomislav Buntak.
Knjiga “Raj” (686 str.) opremljena je s 32 ilustracije u koloru, prevoditeljskim uvodom i napomenama, komentarima uz tekst, pogovorom Milana Bešlića o Danteu u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti, ljetopisom Dantea Alighierija, kazalom vlastitih imena i važnih pojmova te kazalom ilustracija.
Dante Alighieri rođen je u Firenci 1265., a umro u progonstvu u Ravenni 1321. Zauzimao je visoke položaje u gradskoj upravi, no kada je u političkom sporu pristao uz gvelfe, pobjednička ga je stranka gibelina prognala. U nedovršenoj raspravi “Gozba” (Convivio) razvio je učenje o prirodnoj plemenitosti pojedinca i o važnosti talijanskog jezika, čemu je posvetio i latinski pisanu raspravu “O umijeću govorenja na pučkom jeziku” (De vulgari eloquentia). U djelu “Monarhija” (Monarchia) zalaže se za univerzalno kraljevstvo pravde, držeći da je i kraljevska vlast izravno određena Bogom, pa ne mora biti ovisna o papi.
