“Rječnik jezikoslovnoga nazivlja” višejezični je deskriptivno-normativni objasnidbeni rječnik, napominje IHJ i dodaje kako sadržava 2974 naziva iz različitih jezikoslovnih područja – dijalektologije, onomastike, etimologije, povijesti jezika, poučavanja jezika, fonetike, frazeologije, pragmalingvistike, generativne gramatike, kognitivne lingvistike, traduktologije, dodirnoga jezikoslovlja, teorije valentnosti itd.
Naglašava kako je posebna pozornost posvećena temeljnomu jezikoslovnom nazivlju koje se usvaja u školi. U sklopu projekta Jena izrađeni su Jezikoslovni korpus i Odostražni rječnik, ističe nakladnik i dodaje kako je cilj terminološkoga opisa usustavljivanje i normiranje naziva, što znači da se izborom i prikazom naziva u bazi preporučuje uporaba najprihvatljivijega naziva za određeni pojam.
Navode se i drugi potvrđeni nazivi za isti pojam (stranu istovrijednicu), no svakomu se prema terminološkim načelima dodjeljuje njegov normativni status (dopušteni, nepreporučeni, zastarjeli, žargonski i predloženi naziv).
Jezikoslovni nazivi obrađeni su u terminološkim člancima koji sadržavaju sljedeća polja: naziv na hrvatskome jeziku, definiciju, kontekst, sinonime (dopušteni naziv, nepreporučeni naziv, zastarjeli naziv, žargonizam, predloženi naziv), istovrijednice (na engleskome, njemačkome, francuskome, talijanskome, ruskome, češkome i švedskome), antonime, pokrate, podređene nazive, napomene, vrela (naziva, definicije i konteksta).
Napominje kako je pristup obradbi građe u Jeni deskriptivno-preskriptivan. Prvi je korak u analizi jezikoslovnoga nazivlja deskriptivan i utemeljen na računalnome korpusu (Jezikoslovni korpus), udžbenicima i priručnicima, rječnicima, znanstvenim člancima i monografijama, ističe nakladnik i dodaje kako se iz korpusa ispisuju nazivi te se razvrstavaju po jezičnim razinama i značenjima.
Autorski tim rječnika sastojao se od 27 suradnika iz šest institucija: Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Filozofskoga fakulteta u Rijeci, Filozofskoga fakulteta u Osijeku, Staroslavenskoga instituta, Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža i Instituta za hrvatski jezik.
Rječnik jezikoslovnoga nazivlja prvi je veliki prijevodno-objasnidbeni rječnik jezikoslovnoga nazivlja nakon Simenonova Enciklopedijskoga rječnika lingvističkih naziva iz 1969. godine.
