Jedan od ciljeva nastave u osnovnim školama jest pripremiti učenike za svakodnevni život. Nastava tehničke kulture te izvannastavne aktivnosti u njenoj domeni uvelike doprinose tom cilju. Ona omogućava razvoj specifičnih vještina u području tehnike i tehničkog stvaralaštva koje bi u određenoj mjeri trebala posjedovati svaka odrasla osoba. Jedan od najvećih promašaja u nastavi tehničke kulture bilo bi zapostavljanje praktičnog rada i nedostatni razvoj vještina koje se razvijaju kroz takav način rada. Sama nastava često nije dovoljna, pa je učenike potrebno uključiti u različite izvannastavne aktivnosti.
Tehničku kulturu predajem već deset godina, a u OŠ Kuršanec pet godina. Moj je osnovni cilj poticanje učenika na selektiranje otpada te recikliranje dotrajalih predmeta kroz različite projekte i aktivnosti. Škole do prije godinu dana nisu bile opremljene na adekvatan način, pogotovo radionice/učionice Tehničke kulture. Nije bilo alata i materijala za funkcionalno održavanje nastave, a nastava Tehničke kulture bez alata i materijala potrebnog za praktičan rad većini učenika nije zanimljiva, stoga sam odlučila to promijeniti. Odlučila sam nastavu učiniti zanimljivijom i zabavnijom te što bolje pripremiti učenike za život . Korak po korak. Fazu po fazu. Od lakšeg k težem.
Ideja za obnavljanjem starih stolica, koje su dugi niz godina bile u spremištu, potekla je od mojih učenika. Razradili su sve faze projekta, a moj zadatak je bio osigurati materijalna sredstva. Grad Čakovec i OŠ Kuršanec su nas podržali i tako je realizirano sve ono što smo zajednički zamslili.
Stolice su namijenili učenicima prvog razreda u svrhu opremanja kutka za čitanje, a samim time i poticanje na čitanje te listanje slikovnica. Učenici su u projektu upoznali različita zanimanja, ponovili dio nastavnog sadržaja petog i šestog razreda, naučili veliki dio nastavnog sadržaja sedmog i osmog razreda i profesionalno se informirali. Razvijali su svoju kreativnost, različite manualne vještine, sklapali su prijateljstva, međusobno se dogovarali i družili. Živjeli su projekt gotovo godinu dana. Na radionice su dolazili i za vrijeme ljetnih praznika. Možemo reći da je ovaj projekt dodatno povezao učenike i učitelje OŠ Kuršanec.
TIJEK RADA
Učenici su međusobno dogovorili tijek projekta te temu. Odlučili smo se za stolice s motivom Disney-a, neke ideje našli su na internetskim stranicama. Samostalno su izradili skice i ocrtavali materijal. Podijelili su se u timove za crtanje, ocrtavanje, rezanje, brušenje, bojanje, oslikavanje i sastavljanje. U projektu su sudjelovali gotovo svi učenici naše škole, ali i dio učitelje i pomoćnog osoblja. Projekt je na svojevrstan način obilježio 2019. godinu u našoj školi.
Učenici su upoznati sa svim opasnostima, kao i novim nastavnim sadržajem s kojim se do tada nisu upoznali, a to je korozija, metalne konstrukcije, vijci, matice, škare za lim, zakovice, vibracijska brusilica, puhalo na vrući zrak i zanimanja u metalnoj industriji. Učenici su boju skidali brusnim papirom, vibracijskom brusilicom te puhalom na vrući zrak. Nakon skidanja boje, metalnu konstrukciju su premazali zaštitinim sredstvom, a zatim bojom. Sljedila je obrada drveta, dio drveta su izrezali strojem za obradu drva, a dio laserom. Obradili su bridove i plohe te obojali sjedišta i oslikali naslone budućih stolica. Stolice su spajali vijcima koristeći aku bušilicu za izradu provrta.
Po završetku, nove stolice predali smo učenicima prvih razreda. Projekt smo predstavili učenicima i učiteljima škole te javnosti, učiteljima Tehničke kulture na Državnom skupu učitelja tehničke kulture, te na manifestacijama održanima na području Grada.
POTEŠKOĆE S KOJIMA SMO SE SUSRETALI
( Prepisano iz evaluacijskih listića )
- skidanje drvenih dijelova – bili su pričvršćeni zakovicama pa nam je pomogao domar škole kako bismo ih skinuli
- brušenje – vrlo teško, koristili smo i vibracijsku brusilicu
- bojanje – bojanje u otvorenom prostoru, vjetar nam je nanosio prljavštinu na obojane dijelove; SAVJET: izbjegavati bojanje na otvorenom
- rezanje drveta- vrlo teško zbog debljine šperploče, pa smo koristili i laser
- zaštitni sloj drveta- mislili smo da neće biti potreban, no akrilna boja se jako upijala i potrošili bismo previše boje da nismo stavili temeljni premaza, SAVJET: potrebno se više informirati o sastavu boja
- nanošenje boje kistom- kada smo nanosili akrilnu boju kistom, kist je ostavljao ružne tragove, stoga smo se dosjetili bojanja spužvicom za pranje suđa;
- različite marke boja- koristili smo boje dva proizvođača što nikako nije bilo u redu, kada su se međusobno pomiješale, pretvarale su se u gumeni materijal koji je izgledao vrlo ružno; SAVJET: suradnja s učiteljicom Kemije
- sastavljanje – stolice nisu imale provrte na metalnom dijelu, što nam je otežalo sastavljanje; SAVJET: više proučiti literaturu
- bušenje- nismo obratili pažnju na okomito bušenje pa nam vijci nisu ulazili u provrte
ZAKLJUČAK
Naporni rad na obnovi stolica trajao je više od 8 mjeseci. Učenici su kroz to razdoblje razvijali različite vještine te stekli nova iskustva u obradi drva i metala. Razvijali su radne navike, učili kako suradnički učiti te rješavati probleme. Međusobno su sklapali prijateljstva i pomagali si.
Izuzetno smo zadovoljni obavljenim radom i sretni što su stare stolice, na kojima su sjedili i roditelji učenika za vrijeme školovanja, pretvorene u prava umjetnička djela.
Na predstavljanju Projekta ravnateljica škole im je poručila:
” Dragi učenici, ovo je pravi primjer Škole za život, uvijek ću vas poticati i pomagati u realizaciji ovakvih projekata.”
Marija Tepalović, prof.
