Suvremene su pedagoške metode usmjerene na učenika, njegove potrebe, interese i motive, potiču kreativnost, komunikaciju, samostalnost i kritičko mišljenje te koriste elemente igre i zabave u poučavanju.
Nikako ne umanjujući vrijednost tradicionalnih metoda i načina rada koji su učiteljima uglavnom dobro poznati, upoznat ćemo i neke nove. To su: 1. istraživačko učenje; 2. obrnuta učionica; 3. suradničko učenje; 4. projektna nastava; 5. igrifikacija. U prvom dijelu članka predstavili smo vam istraživačko učenje i obrnutu učionicu. Sada slijedi upoznavanje sa suradničkim učenjem, projektnom nastavom i igrifikacijom.
Suradničko učenje
Suradničko učenje zajedničko je učenje učenika u parovima ili malim skupinama s ciljem rješavanja zajedničkoga problema, istraživanja zajedničke teme ili nadogradnje uzajamne spoznaje radi stvaranja novih ideja, novih kombinacija ili jedinstvene inovacije (prema Peko i dr., 2006). U procesu učenja određenog nastavnog sadržaja učenici kroz zajednički rad sami otkrivaju njegov smisao dok ih učitelj pritom usmjerava.
Suradničko je učenje bazirano na teoriji konstruktivizma čija je osnovna teza da se učenje događa samo uz aktivni angažman učenika koji se ostvaruje kroz interakciju s njegovom okolinom. Ta je interakcija među učenicima posebno naglašena u suradničkom učenju gdje se kroz sudjelovanje više učenika obogaćuje spoznaja, način gledanja na problem, osmišljavanje strategija rješavanja te evaluacija postupaka rješavanja problema. Suradničko učenje temelji se na ideji da će učenici lakše otkriti, spoznati i razumjeti složene pojmove ako međusobno razgovaraju o onome što je predmet učenja (Kadum-Bošnjak, 2012, str. 182).
Suradničko učenje obično se odvija u skupinama do 6 učenika (iako to nije strogo zadano) koji rade na zajedničkom cilju. Taj cilj može biti rješavanje problema, istraživanje problema, izrada zajedničkog uratka i slično. U suradničkom učenju često se vode rasprave, učenici slušaju jedni druge, moraju se točno i jasno izražavati, a kroz sve to razvijaju svoje komunikacijske vještine. Rad na zajedničkom cilju doprinosi boljim odnosima među učenicima te dovodi do sinergijskog efekta u kojem je učinak skupine često veći od zbroja pojedinih učinaka sudionika. U suradničkom učenju učenici uočavaju različitosti među pojedincima što ih priprema za prihvaćanje drugačijih mišljenja i drugačijih stilova učenja (prema CARNet, 2014). Suradničko učenje omogućava uključivanje svih učenika u razredu, što može pozitivno utjecati na njihovo samopouzdanje i sliku o sebi. Sve navedeno razlozi su zašto se suradničko učenje često koristi u suvremenoj nastavnoj praksi.
Projektna nastava
Pod terminom projektna nastava podrazumijevamo oblik problemske nastave u kojoj učenici kroz određeni (dulji) vremenski period samostalno istražuju dogovoreni problem i to u svim fazama, počevši od osmišljavanja istraživanja, provođenja do prezentacije rezultata. Problem je obično povezan s nekim realističnim, životnim okruženjem i pristupa mu se interdisciplinarno. Projekt najčešće započinje uočavanjem problema koji treba istražiti te postavljanjem cilja istraživanja.
U projektu obično sudjeluje više učenika pa možemo reći da je projektna nastava temeljena na suradničkom učenju. Prije samog istraživanja, učenici koji sudjeluju u projektu definiraju zadatke te na taj način određuju ulogu svakog sudionika u ostvarivanju zajedničkog cilja (prema CARNet, 2016).
U projektnoj nastavi naglašena je aktivna uloga učenika koji sami osmišljavaju, organiziraju, provode i interpretiraju istraživačke aktivnosti te kroz taj proces produbljuju i proširuju svoje znanje. Kroz projektnu nastavu učenici razvijaju brojne vještine, na primjer vještinu rješavanja problema, logičkog i kritičkog mišljenja, komunikacijske i suradničke vještine, organizacijske vještine te osjećaj odgovornosti za vlastito učenje.
Uloga učitelja u projektnoj nastavi veoma je važna, iako on sam za vrijeme provođenja projekta ne sudjeluje direktno u istraživanju. Učitelj je moderator koji treba učenike zainteresirati za problem i njegovo istraživanje te ih voditi i usmjeravati kada je potrebno.
Projektna nastava provodi se obično kroz unaprijed dogovoreni vremenski interval koji traje od nekoliko dana do nekoliko mjeseci. Vremensko trajanje projekta zadaje se unaprijed kako bi se učenici mogli pravilno organizirati, kako bi mogli raditi tempom koji im odgovara i kako bi problemu mogli pristupiti interdisciplinarno. Po završetku projekta učenici uvijek izlažu i prezentiraju projektne rezultate.
Igrifikacija
Pod pojmom igrifikacija (engleski „game-based learning“) podrazumijevamo korištenje igre ili elemenata igre u nastavnom procesu s ciljem ostvarivanja unaprijed zadanih odgojnoobrazovnih ishoda. To se može odnositi na korištenje općepoznatih igara u nastavi, na osmišljavanje igara namijenjenih učenju točno određenih sadržaja ili razvijanju određenih vještina te na uporabu edukativnih digitalnih igara.
Igra se obično vezuje uz pojam zabave, druženja i opuštenosti pa je jasno da korištenje igara u nastavi može učenike motivirati i zainteresirati za rad te im olakšati uvježbavanje određenih procedura koje su često dio nastavnog programa. Igre obično odabire učitelj, a učenici su akteri koji u igrama sudjeluju. Aktivna uloga učenika jedna je od glavnih smjernica suvremene nastave pa je jasno zbog čega se danas u nastavi potiče upotreba različitih vrsta igara (prema CARNet, 2016; Young Digital Planet, 2015)
Digitalne igre pružaju brojne mogućnosti za učenje i uvježbavanje sadržaja učenja koje suvremena nastava uočava i koristi. Bliske su učenicima koji se u njih uključuju emocionalno, zainteresirano i koncentrirano. U njima učenik odmah dobiva i povratnu informaciju o svom radu što utječe na to da se svojevoljno mijenja, dopunjuje svoje znanje i razvija kompetencije. Ove igre često omogućavaju umrežavanje s drugim učenicima što dodatno motivira na rad i ulaganje truda (Young Digital Planet, 2015). Naravno, svaka igra koju koristimo u poučavanju i učenju uvijek mora biti u funkciji ostvarivanja postavljenog odgojno-obrazovnog cilja i u dogovorenim vremenskim okvirima kako se ne bi dogodilo da se nastavni proces pretvori u „igre bez granica“. Igrifikacija može pomoći u uključivanju manje motiviranih učenika te unijeti elemente zabave u nastavu što zasigurno obogaćuje tradicionalne načine rada.
Za one koji žele znati više
Više o suvremenim metodama poučavanja potražite u „Osnove korištenja obrazovnih trendova i digitalnih alata u nastavi“ na https://libar.carnet.hr/knjiga/?derid=7349.
Izvor:
Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNet. (2017). Priručnik „Primjena scenarija poučavanja, digitalnih alata i obrazovnih trendova”. Dostupno na: https://www.e-skole.hr/wp-content/uploads/2016/12/Prirucnik_Scenarij-poucavanja.pdf, 9. 1. 2018.
