Generacije naših roditelja imale su sjajne očeve, ali je većina muškaraca iz tog razdoblja svoju ljubav dokazivala u prvom redu marljivim radom, a ne kroz igru, zagrljaje, razgovor ili poučavanje, što su sve stvari u kojima djeca uživaju. Stoga, ako u današnje vrijeme muškarac želi pokazati očinske osjećaje i očinski se ponašati prema svojoj djeci, osjeća se čudno jer zapravo ne zna što znači biti dobar otac.
Pravi očinski odnos prema sinu zapravo se uglavnom sastoji od vrlo jednostavnih stvari. Većina dječaka voli biti tjelesno aktivna i voli se zabavljati sa svojim očevima. Vole grliti svoje očeve i hrvati se s njima. Dječaci vole pratiti očeve u pustolovinama i doživljajima u velikom, širokom svijetu , sve dok se osjećaju sigurnima jer je tata tako velik i jak. Vole slušati kad im pričate o svom životu, vole biti s vašim prijateljima i gledati kako zarađujete za život. Vole kad ih poučavate u svemu i svačemu. Ako se ne razumijete u pecanje i ručnu izradu raznih predmeta, ako ne znate popravljati bicikle ili računala i slično, možete učiti zajedno. Važno je pokušati i potruditi se.
Djeca ne uče samo iz onoga što im govorite, ona preuzimaju i vaše nazore. Djeca uče i o ljubavi gledajući vas. Uživaju kad ste nježni prema njihovoj majci, kad joj upućujete komplimente, razmjenjujete poljupce s njom ili ju grlite.
Primijećeno je da se očevi diljem svijeta ponašaju na jedinstven način. Očevi se vole hrvati i igrati divlje igre s malim dječacima. Dugo vremena svi su se pitali zašto je to tako, a posebno majke, koje obično pokušavaju smiriti situaciju, dok ih očevi stalno potiču na akciju. No, kroz takve igre dječaci uče nešto što je neophodno potrebno za njihov razvoj. Uče, naime, kako se zabavljati, praviti buku, pa i naljutiti se, a istovremeno znati kad je dosta. To je silno važna vještina kojom moraju ovladati svi muškarci jer nije lako živjeti s testosteronom.
Literatura: Biddulph, S., Odgoj dječaka, Naklada Kosinj, Zagreb, 2003.
