Obrazovni ciljevi – podjela prema Bloomu (engl. Blooms taxonomy)
Američki psiholog B. S. Bloom podijelio je oblike učenja u 3 kategorije: kognitivnu (znanje), afektivnu (stavovi) i psihomotoričku (vještine). U okviru kognitivne kategorije Bloom razlikuje 6 hijerarhijskih razina učenja:
1. Činjenično znanje
Usvajanje činjeničnog znanja je najniži obrazovni cilj. Znanje se definira kao sjećanje na prije naučene sadržaje.
2. Razumijevanje
Razumijevanje se definira kao sposobnost promišljanja o značenju usvojenih činjenica. Stupanj razumijevanja može se utvrditi interpretiranjem naučenih činjenica, sažimanjem, objašnjavanjem ili predviđanjem učinaka ili posljedica. Ovaj je obrazovni cilj viši od prethodnog jednostavnog prisjećanja na informacije i predstavlja najniži stupanj razumijevanja.
3. Primjena
Primjena se odnosi na sposobnost uporabe naučenih pravila, zakona, metoda ili teorija u novim, konkretnim situacijama.
4. Analiza
Na analitičkoj razini znanja student mora biti sposoban naučene sadržaje razdvojiti na sastavne dijelove i razumjeti organizacijsku strukturu. Pri tome student mora znati odrediti sastavne dijelove i odnose među njima kao i organizacijske principe. Ovaj je obrazovni cilj viši od razine razumijevanja i razine primjene jer je za tu razinu znanja potrebno združeno razumijevanje sadržaja i organizacijske strukture materijala.
5. Sinteza
Sintetizirati znači iz pojedinačnih dijelova stvoriti novu cjelinu. Obrazovni cilj u ovom slučaju ističe kreativno ponašanje s naglaskom na formuliranje novih obrazaca ili struktura.
6. Evaluacija
Evaluacija se odnosi na vrednovanje materijala (pjesme, romana, govora, istraživačkog izvještaja, projekta). Vrednovanje se mora temeljiti na točno definiranim kriterijima. Obrazovni ciljevi ovog područja su najviši u spoznajnoj hierarhiji jer sadrže elemente svih prethodnih razina uz dodatak sposobnosti prosudbe vrijednosti utemeljene na točno definiranim kriterijima.
Učenikovo postignuće provjerava se i ocjenjuje u razrednom odjelu i obrazovnoj skupini individualnim i skupnim oblicima: razgovorima i ispitivanjem, izradom kreativnih/stvaralačkih, pisanih, grafičkih, praktičnih, tehničkih i drugih zadaća, rješavanjem zadataka objektivnog tipa, višeminutnim kontrolnim provjerama znanja, nastupima i drugim odgovarajućim oblicima i postupcima.
Osnovni elementi ocjenjivanja učenika u postupcima provjeravanja:
- poznavanje i razumijevanje nastavnih sadržaja
- usmeno i pisano izražavanje
- praktična i kreativna primjena naučenog gradiva
- razvijenost vještina
- načini sudjelovanja u usvajanju nastavnih sadržaja
- napredak u razvoju njegovih ostalih psihofizičkih sposobnosti i mogućnosti.
Nakon usmene provjere učitelj/nastavnik dužan je na istom nastavnom satu upisati ocjenu u odgovarajuću rubriku u imeniku i priopćiti je učeniku.
Kod pisanih oblika provjeravanja ocjena se upisuje najkasnije sedam dana nakon provjere osim u slučaju kada je učitelj/nastavnik opravdano odsutan.
Učenik ima pravo dobiti na uvid svoj pisani rad i tražiti obrazloženje ocjene.
Pravilnik o ocjenjivanju http://public.mzos.hr/fgs.axd?id=16932
Upotreba informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT) u procjeni znanja
Informacijsko-komunikacijske tehnologije mogu nam pomoći u:
- izradi klasičnih papirnatih testova, obrada studentskih rezultata i analiza samog testa,
- testiranjem putem izravnog unošenja odgovora u računalo (samostojeće ili umreženo),
- izgradnji sustava koji podržava i jedno i drugo.
Linkove na alate za samoprocjenu i procjenu znanja pronađite na stranicama referalnog centra za samoprocjenu i procjenu znanja u e-obrazovanju http://www.carnet.hr/referalni/obrazovni/spzit/linkovi.
Ericae.net web je sjedište posvećeno provjeri znanja, evaluaciji i metodologiji istraživanja. Na stranicama ćete pronaći digitalnu knjižnicu s mnoštvom tekstova o ocjenjivanju.
