Održivi razvoj podrazumijeva proces postizanja ravnoteže između gospodarskih, socijalnih i okolišnih zahtjeva kako bi se osiguralo zadovoljavanje potreba sadašnje generacije, bez ugrožavanja budućih generacija. Održivi razvoj ima 17 prioritetnih globalnih ciljeva koje planira ostvariti do 2030. godine, a oni se nadovezuju na već osam milenijskih razvojnih ciljeva – od cilja o suzbijanju siromaštva pa do svijeta bez gladi, zdravlja i blagostanja, kvalitetnog obrazovanja, rodne ravnopravnosti, čiste vode i sanitarnih uvjeta, pristupačne energije iz čistih izvora i još mnogih drugih. Napredak u ostvarenju milenijskih razvojnih ciljeva nije se ujednačeno odvijao diljem svijeta i sva očekivanja nisu ostvarena, stoga je novim Programom 2030. godine drugačije definiran koncept suradnje unutar međunarodne zajednice u pogledu globalne obveze stvaranja bolje budućnosti za ljude i planet, temeljem koje će svijet ići putem održivog razvoja. Osim 17 prioritetnih ciljeva, postoji još i 169 podciljeva koji se planiraju ostvariti do 2030. godine.
Neki od ciljeva za planetu Zemlju imaju u planu smanjiti klimatske promjene, pri čemu će suzbiti i njihove posljedice, zatim očuvati vodeni svijet i šume, sprječavajući daljnji gubitak biološke raznolikosti. Održivi razvoj nije samo jedan u nizu predloženih projekata, održivi razvoj je plan za koji svi moramo uložiti trud, plan koji će tada uspjeti i uljepšati našu budućnost i budućnost Zemlje. Operacionalizacija koncepta, a tako i njegova primjena u praksi, rezultat su teorijskih, a tako i političkih težnji usmjerenih prema osiguravanju dugoročnog razvoja ljudskog društva i očuvanju okoliša, što iz dana u dan ima sve veću važnost. Važnost održivog razvoja iz kuta učenika Gimnazije Vukovar:
“Ono što je bitno za uspješan razvoj održivosti, jest to da svaki pojedinac postane svjestan važnosti održivog razvoja i povezanosti osobnih interesa s interesima cijele zajednice. Jer, svima bi trebalo predstavljati važnost očuvanja prirode i okoliša za boljitak života”.
“Gospodarski se razvoj zasigurno ne može zaustaviti, no možemo promijeniti njegov smjer kako bi bio što manje poguban za buduće naraštaje”.
“Ja i moji kolege iz škole, športskog kluba, prijatelji,… naučimo što više o održivom razvoju i važnosti provedbe ciljeva globalnog razvoja na svjetskoj razini iz razloga što smo mi ti na kojima, na kraju svijet ostaje. Promjene poput ove su dugoročan proces u kojemu trebamo svi zajedno, zajedničkim snagama ići ka boljem, zdravijem i ljepšem okolišu”.
“Važno je da smo mi, učenici, dobro educirani o ovoj temi jer na nama svijet ostaje. Iako nam stanje okoliša i pravci u kojima se ono kreće nisu nimalo optimistični, ne trebamo zatvarati oči nego trebamo djelovati. Jer na nama svijet ostaje, jer je budućnost u našim rukama. Osvještavanjem ljudi, pogotovo mladih ljudi, mogu se očekivati i promjene”.
“Mislim da se djecu i mlade(ali i odrasle ljude) ne informira dovoljno o ovoj temi. Ako ljudi budu dovoljno informirani o samim problemima i planovima za budućnost možda se i odluče na promjene”.
Konferencija Ujedinjenih naroda o održivom razvoju koja je održana 2012. godine u Rio de Janeiru, postavila je okvir za održivi razvoj. Jedna od najznačajnijih odluka Konferencije je definiranje budućih ciljeva održivog razvoja koji će uključivati tri grane – gospodarsku, socijalnu i okolišnu. Navedeni ciljevi bi se trebali nadovezati na razvojne politike sadržane u već spomenutim Milenijskim razvojnim ciljevima i predstavljati globalni razvoj za razdoblje nakon 2015. godine. Republika Hrvatska sudjelovala je na Konferenciji UN-a o održivom razvoju 2012. godine i podržala je zaključni dokument Konferencije „Budućnost kakvu želimo“. Dana 25. rujna 2015. godine u New Yorku usvojena je UN-ova Agenda 2030 za održivi razvoj. Riječ je o ključnoj globalnoj političkoj platformi za rješavanje brojnih izazova današnjice u njihovoj međusobno povezanoj gospodarskoj, socijalnoj, okolišnoj i političko-sigurnosnoj dimenziji. Sve države članice UN-a preuzele su na sebe političku obvezu provedbe Agende 2030, pa je tako i Republika Hrvatska koja je od samog početka bila aktivna sudionica procesa donošenja dokumenata važnih za globalni održivi razvoj. Sveukupno je 193 država potpisalo Program za održivi razvoj do 2030. godine, što nam govori da je ovaj projekt vrlo važan i utjecajan, ne samo za nas, već i za planetu Zemlju. Od 1987. godine, kada je na ovaj način definiran u Izvještaju Svjetske komisije za okoliš i razvoj kojom je predsjedavala Gro Harlem Brundtland, pa do današnjeg dana, održivi razvoj postao je jedan od ključnih elemenata o formuliranju i provođenju razvojnih politika u svijetu. Ključni događaji i pokretačka snaga bili su Svjetski skupovi na vrhu u Rio de Janeiru i Johannesburgu kao i usvajanje Milenijske deklaracije UN-a u rujnu 2000. godine. Od UN-a (Komisije UN-a za održivi razvoj) i brojnih multilateralnih i međunarodnih institucija i organizacija, preko vlada pojedinih zemalja i EU, pa sve do civilnog sektora i lokalne samouprave, na provođenju koncepta održivog razvoja rade milijuni ljudi širom svijeta.
Misao vodilja milenijskih ciljeva bila je zajednička borba protiv siromaštva, što je ujedno i prvi cilj Održivog razvoja – Svijet bez siromaštva. Iako često siromaštvo smatramo samo nedostatkom prihoda i resursa za održiv život, u njemu se zapravo kriju i mnoge druge, negativne stvari. Uz siromaštvo dolaze i glad i pothranjenost, socijalna diskriminacija i isključivanje, ograničen pristup obrazovanju i drugim osnovnim uslugama i nedostatak sudjelovanja u donošenju odluka. Ekstremno siromaštvo utječe na 8 % globalnog stanovništva. Siromašnima se smatraju osobe koje žive s manje od 1,25 američkih dolara dnevno. Unatoč činjenici da je ekstremna stopa siromaštva od 1990. godine smanjena za više od polovice, što se smatra velikim uspjehom, procjenjuje se da i dalje jedna od pet osoba u zemljama u razvoju živi s manje od 1,25 američkih dolara na dan. Zbog toga se do kraja 2030. godine želi iskorijeniti ekstremno siromaštvo. Ostvarenje ovoga cilja nezamislivo bi utjecalo na živote mnogih ljudi. Planira se osigurati jednaka prava na gospodarske resurse svim muškarcima i ženama. Za to je potrebno osigurati značajnu mobilizaciju resursa iz različitih izvora, između ostalog i kroz povećanu razvojnu suradnju. Trebaju se i kreirati jasne javne politike na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini, temeljene na razvojnim strategijama koje promoviraju borbu protiv siromaštva i rodnu osjetljivost. Važno je i povećati otpornost siromašnih i ranjivih skupina i smanjiti njihovu izloženost ekstremnim klimatskim događajima, kao i drugim ekonomskim, društvenim ili ekološkim katastrofama.
Zašto Prvi Globalni cilj?
Ekstremno siromaštvo utječe na 636 milijuna, odnosno 8 % svjetskog stanovništva. Procjenjuje se da jedna od pet osoba u zemljama u razvoju raspolaže s manje od 1,25 američkih dolara na dan. Međunarodna linija siromaštva, prema procjeni Svjetske banke, trenutno je definirana na razini od 1,90 američkih dolara dnevno.
Trenutno je pothranjeno 795 milijuna ljudi, konkretno – od devet ljudi na svijetu, jedna osoba je pothranjena. Svijet bez gladi uključuje poduzimanje specifičnih aktivnosti u poljoprivredi, posebno među malim proizvođačima hrane. Poljoprivreda je najveći poslodavac na svijetu koji osigurava sredstva za život za 26 % globalne populacije.
Svake godine više od šest milijuna djece u svijetu ne doživi svoju petu godinu. Djeca iz bogatijih obitelji imaju dvostruko veću mogućnost za preživljavanje u odnosu na djecu rođenu u siromaštvu.
Prije početka provedbe projekta održali smo dva sastanka na kojima smo se dogovarali i planirali različite aktivnosti vezane uz ovu nimalo jednostavnu, no izrazito humanu temu. S obzirom na to da je tema socijalno osjetljiva, zaključeno je da s realizacijom aktivnosti moraju biti oprezni.
Krenuli su od edukacije o održivom razvoju i ciljevima održivog razvoja, nakon čega su učenici napravili brojne uratke.
Planirali supostepeno uvoditi razne aktivnosti, prethodno osluškujući dojmove i mišljenja lokalne zajednice vezane uz njihove planove.
S Crvenim križem Vukovar dogovorili su donacije u vidu odjeće, obuće i igračaka koje bi mjesečno donirali. Učenike i profesore škole motivirali su na način da su na nekoliko točaka u školi postavili QR kodove iza kojih su se krili problemi siromaštva u gradu (koliko obitelji koristi usluge Socijalne samoposluge), kao i problemi na koje svakodnevno nailaze osobe koje žive u siromaštvu (loša i neredovita prehrana).Time su potaknuli ne samo učenike, već i profesore škole da u donacijski kutak, jednom mjesečno, donesu dogovorene potrepštine. Odziv i reakcije bile su izvrsne, uspjeli su organizirati tri doniranja u Crveni križ, iako je prvotni plan bio da se donira jednom mjesečno do kraja nastavne godine. Prikupili su odjevne predmete za sve uzraste, a najviše su prikupili igračaka kojima su uspjeli razveseliti brojnu dječicu koja oskudijevaju i u ostalim, nama, uobičajenim stvarima.
Osim Crvenog križa, posjetili su i Socijalnu samoposlugu “Duga” kojoj su donirali nekvarljive namirnice i dogovorili akciju pomaganja najsiromašnijima koja će se provesti u zimskim mjesecima. Učenici su u socijalnoj samoposluzi pomagali u pripremi ogrijeva, formiranju popisa i dijeljenja donacija. Neki od učeničkih razmišljanja o aktivnostima tijekom provedbe projekta:
“Svatko od nas u svom ormaru ima odjeću koju više ne nosi, a u dobrom je stanju. Ideja učenika 2. c razreda za doniranjem odjeće i pomoći siromašnim sugrađanima jako mi se svidjela te sam odlučila donirati odjeću koju ne nosim”.
“U zadnjih godinu dana dosta sam narastao. Mama mi je cijelo vrijeme prigovarala zašto odjeću koju više ne nosim držim u ormaru. Kada sam u školi vidio donatorski kutak odmah sam reagirao i odnio odjeću”.
“Imala sam punu sobu plišanih igračaka koje mi ne trebaju. Kada je profesorica rekla da će se u sklopu projekta donirati siromašnima, bilo mi je drago da barem na ovakav način mogu pomoći”.
“Iako smo volontirali ujutro, a popodne išli u školu, bilo mi je lijepo pomagati”.
“Volim pomagati drugima zato što nitko od nas ne zna kada će mu tuđa pomoć zatrebati”.
“Pomagao sam jednoj starijoj ženi cijepati drva za zimu. Bilo mi ju je žao gledati kako se muči. Dao sam joj svoj broj mobitela da mi se javi kad god joj pomoć bude potrebna”.
Budući da je tema projekta globalni ciljevi održivog razvoja, dogovorili su se da će djelovati i globalno. Proučavajući bespuća interneta, došli su do ideje da školuju jedno dijete. Obratili su se udruzi „Kolajna ljubavi“ koja već duži niz godina školuje djecu u Tanzaniji. Upoznali su ih s načinom rada Udruge i načinom na koji mogu školovati jedno dijete. Cijena godine školovanja u Tanzaniji iznosi 1.000,00 kn, a BDP po stanovniku je oko 7.000,00 kn (za usporedbu, u Hrvatskoj je 100.000,00 kuna) i jako puno djece nema uvjeta za obrazovanje. Učenici su samoinicijativno dali prijedlog da će se odreći dijela džeparca namijenjenog za svakodnevno ispijanje kave/soka ili bona za mobitel i tom gestom omogućiti nečije školovanje. Njihova kumica bila je Almera Kapinga. Izazov je bio time veći što je Almera vršnjakinja učenicima 2. c razreda Gimnazije Vukovar koji su odlučili njoj i njezinim roditeljima pomoći i olakšati joj školovanje.
“Nisam ni znao da postoji mogućnost da mi djeca (učenici) nekog drugog školujemo. Hvala razrednici na prijedlogu”.
“Nisam ni slutila da jedan ne kupljeni bon može usrećiti neko dijete u nekoj siromašnoj državi. Jako mi je drago što smo našoj kumici omogućili školovanje”.
Mnoge države, kao i pojedinci, sudjeluju u projektu održivog razvoja, no bez obzira na tu činjenicu, doprinos svake osobe ima velik značaj i svaki sitan korak može biti utjecajan. Iz tog razloga Škola pokušava doprinijeti razvoju projekta. Posvetili su se prvom globalnom cilju održivog razvoja i kada god imaju priliku pomažu onoliko koliko su u mogućnosti.
