Obuhvaća zajedničke vrijednosti, norme i obrasce ponašanja koji se razvijaju svakodnevnom interakcijom učenika i nastavnika. Pozitivna se kultura učionice gradi putem dosljedno provedenih rutina i jasno postavljene strukture. Rutina donosi osjećaj predvidljivosti i stabilnosti, dok struktura pruža okvir u kojem učenici znaju što se od njih očekuje i kako trebaju djelovati. Zajedno, rutina i struktura stvaraju okruženje u kojem se učenici osjećaju sigurno, emocionalno stabilno i motivirano za učenje. Jasno definiranim procedurama i dosljednom provedbom pravila, nastavnici grade povjerenje, potiču odgovornost i omogućuju učenicima preuzimanje aktivne uloge u svom obrazovanju. Primjena rutina i strukture ne koristi samo učenicima, već i nastavnicima. Kada se pravila, očekivanja i procedure jasno definiraju i dosljedno provode, nastavnici mogu učinkovitije upravljati razredom.
Organizirano i strukturirano okruženje doprinosi emocionalnoj stabilnosti učenika, povećava njihov angažman i potiče razvoj odgovornosti, a učionica postaje zajednica u kojoj se svi osjećaju sigurno, motivirano i spremno za učenje.
Rutina i struktura – temelj stabilnog i poticajnog okruženja
Učionica je mjesto gdje se učenici susreću s različitim izazovima i potrebama, stječu nova znanja, razvijaju socijalne i emocionalne vještine, grade vlastitu osobnost. Kako bi se osiguralo poticajno okruženje za učenje, potrebno je uspostaviti svakodnevne obrasce aktivnosti koje učenicima pružaju osjećaj stabilnosti i dosljednosti te jasne granice i upute koje će ih usmjeriti u radu i ponašanju. Ova kombinacija jasnoće i dosljednosti stvara sigurno i podržavajuće okruženje koje olakšava proces učenja.
Rutina može uključivati svakodnevne aktivnosti poput pozdrava, odlaganja mobitela, pripreme bilježnica, udžbenika, redovitih provjera zadataka, ponavljanja prethodno obrađenih sadržaja, kratkih motivacijskih uvoda, podjelu vremena za različite aktivnosti (nastavu, pauze, grupni rad, individualni rad) ali i jasno određena pravila. Važan element rutine je i dosljednost u ponašanju. Jasna i dosljedna primjena pravila omogućuje učenicima osjećaj sigurnosti i pravednosti pomažući im razumjeti granice vlastitog ponašanja. Kada nastavnici dosljedno primjenjuju pravila, učenici brzo prepoznaju očekivanja i lakše se prilagođavaju učenju. Nakon što se učenici naviknu na rutinu, njihova se sposobnost usmjeravanja pozornosti povećava, a nastavniku omogućuje učinkovitije upravljanje nastavom i vremenom. Ove aktivnosti nisu samo ponavljanje, one osiguravaju osnovu za učenički angažman i smanjenje distrakcija. Struktura, s druge strane, obuhvaća način postavljanja nastavnih ciljeva i pristup različitim vrstama zadataka.
Zahvaljujući jasno definiranoj strukturi, učenici bolje razumiju što se od njih očekuje, dok se istovremeno smanjuju nesporazumi i povećava motivacija za rad. Osim jasnoće u postavljanju ciljeva i zadataka, važan dio strukture čine i povratne informacije o napretku. Strukturirane povratne informacije omogućuju učenicima uvid u vlastiti napredak, jačajući osjećaj postignuća i motivacije, dok poznati ritam nastavnog procesa smanjuje osjećaj nesigurnosti i stresa. Učenici prirodno teže pravilima, strukturi i rutini koji osiguravaju jasnoću, stabilnost i sigurnost. Jasno definirana pravila, ustaljeni obrasci aktivnosti i očekivanja, donose učenicima osjećaj kontrole nad okruženjem i vlastitim učenjem. Nastavnici koji prakticiraju stabilnu strukturu lakše upravljaju razredom, manje vremena troše na rješavanje nedoumica i nesporazuma a više vremena mogu posvetiti poučavanju.
Prednosti primjene rutine i strukture
Primjena rutine i strukture u učionici donosi brojne prednosti koje izravno utječu na kvalitetu obrazovanja i cjelokupno iskustvo učenika i nastavnika. Jedan je od razloga zbog kojega je potrebno uvesti rutinu i strukturu u učionici jačanje osjećaja sigurnosti i stabilnosti među učenicima. Kada učenici znaju što mogu očekivati tijekom nastavnog sata, razvijaju osjećaj sigurnosti i lakše upravljaju emocijama. Ta emocionalna stabilnost rezultira smanjenjem tjeskobe i stresa, čineći ih spremnijima i voljnijima za aktivno sudjelovanje u nastavnim aktivnostima. Rutina i jasnoća strukture, doprinose i razvoju osjećaja odgovornosti i samodiscipline. Kada učenici znaju koje zadatke i u kojim ih vremenskim okvirima trebaju riješiti, potaknuti su na samostalno planiranje i organizaciju vremena te prihvaćanje odgovornost za vlastite postupke i rezultate. Primjena rutine i strukture, smanjuje potrebu za stalnim podsjećanjima i objašnjenjima, podiže dinamiku rada a nastavnici se mogu usmjeriti na bitne pedagoške aspekte umjesto rješavati nejasnoće ili potencijalne nesporazume.
Poteškoće u implementaciji rutine i strukture
Unatoč mnogim prednostima, primjena rutine i strukture u učionici, može naići na određene poteškoće koje zahtijevaju promišljanje i prilagodbu. Jedan od najčešćih problema je pretjerana krutost rutine, koja može ograničiti kreativnost i slobodu učenika. Ukoliko se aktivnosti previše predvidljivo ponavljanju, učenicima postaje dosadno, gube motivaciju i smanjuju angažman. Kako bi se izbjegle ove poteškoće, nastavnici trebaju pronaći ravnotežu između stabilnosti i prilagodljivosti. Uključivanjem učenika u oblikovanje pravila, redoslijeda aktivnosti i metoda rada, povećava se njihov osjećaj kontrole i autonomije a time i njihova motivacija i suradljivost. Otpor učenika prema rutinama i pravilima česti je problem. Neki ih učenici doživljavaju kao ograničenja koja sputavaju njihovu kreativnost i izražavanje individualnosti. Prirodno je da učenici imaju jedinstvene potrebe u pogledu strukture i rutine a na te potrebe nastavnici mogu odgovoriti prilagodbom određenih aspekata nastavnog procesa. Rješenje uključuje diferenciranje zadataka, uvođenje raznovrsnih resursa i tehnologije čija će integracija doprinijeti zajedničkoj radnoj dinamici. Pravilnom ravnotežom između stabilnosti i prilagodljivosti te uključivanjem učenika u oblikovanje pravila i procedura, nastavnici mogu stvoriti okruženje koje potiče aktivno sudjelovanje, kreativnost i osjećaj pravednosti. Na taj način, rutine i struktura postaju podrška učenicima, a ne prepreka njihovom razvoju i samostalnosti.
Kultura učionice gradi se svakim pravilom, svakom rutinom i svakom suradničkom gestom između učenika i nastavnika. Upravo ta skladna povezanost strukture, rutine i međuljudskih odnosa stvara učionicu u kojoj vlada povjerenje, pravednost i zajednički duh učenja.