Nošeni tom mišlju odlučili smo vas, naši dragi čitatelji, povesti na putovanje po našoj domovini kroz predstavljanje svih županija. Otkrivajući povijesne, zemljopisne i kulturološke detelje vezane uz svaku županiju željeli bismo Vas potaknuti na ponovno otkrivanje ljepote u sredinama u kojima živimo, i u isto vrijeme (ako uspijemo) željeli bismo Vas iznenaditi ponekom zanimljivošću koja je možda baš vezana uz kraj u kojem živite. Na ovaj način željeli bismo Vam pomoći da zamjetite vrijednost prirode i povijesti koja Vas okružuje, te da na neki način i bolje upoznate sebe i zemlju u kojoj živite. Iskreno se nadamo da ćemo u tome i uspjeti. Predstavljat ćemo više županija od jednom kako bi Vam omogućili regionalni prikaz županija, pritom predstavljajući zajedno županije koje su povezane regionalno i povijesno.
Na ovo putovnje krenut ćemo iz centra Hrvatske s predstavljanjem Zagreba i Zagrebačke županije, nakon čega ćemo postepeno obraditi sve ostale županije. Nadamo se da ćete nas pratiti na ovom putovanju sa zanimanjem i užitkom.
Grad Zagreb
Zagreb je glavni grad republike Hrvatske, smješten u njenom sjeverozapadnom djelu. U isto vrijeme on je i najveći, i najnapučeniji od svih naših gradova a razvijao se od prapovijesnog doba do danas na području Zagrebačke gore, podno Medvednice i obala rijeke Save. 
Zagreb se razlikuje od ostalih gradova u Hrvatskoj možda najviše po tome što jedini ima status i grada i županije. Nadalje, Zagreb ne samo po položaju, već i po „štihu“ koji se ocrtava u arhitekturi ulica i zgrada, te po mentalitetu ljudi, pripada srednjoeuropskom kulturnom krugu. Klima je u njemu umjerena, tako da su proljeća u njegovom Botaničkom vrtu topla i rascvjetana, ljeta na Jarunu vruća, jeseni u Maksimiru šarene, a zime hladne i bijele baš zato da bi zagrepčani mogli uživati u skijanju na Sljemenu. Zagreb je u svakom slučaju upravno, gospodarsko, prometno i znanstveno ali i kulturno središte Hrvatske o čemu najbolje priča njegova povijest.
Povijesne crtice
Zagrebačka okolica je čini se oduvijek bila mjesto pogodno za život ljudi. Jedno od najzanimljivijih mjesta na kojem se nalaze dokazi o prisustvu čovjeka još iz pretpovijesnih vremena, točnije iz starijeg kamenog doba, je špilja Veternica koja se nalazi na jugozapadnim padinama Medvednice. O tome kako su i Rimljani ostavili svoj trag na području Zagreba svjedoče ostaci naselja Andautonije koji se nalaze na području sela Ščitarjeva u blizini Velike Gorice. Prvi pisani dokazi vezani uz Zagreb odnose se na osnivanje Zagrebačke nadbiskupije 1094. godine na Kaptolu istočno od potoka Medveščaka koju je osnovao hrvatsko-ugarski kralj Ladislav. Važno je istaknuti kako je današnji Zagreb nastao iz dva susjedna naselja. Jedno od njih je upravo spomenuti Kaptol u kojem je živjelo svećenstvo, a drugo je Gradec u kojem su živjeli građani i obrtnici. Oba mjesta smještena su na susjednim brdašcima, a danas čine povijesnu jezgru Zagreba koja se naziva Gornji grad. Tek 1242. godine hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. predaje povelju Zlatnu bulu naselju Gradecu kao znak zahvalnosti žiteljima tog mjestašca što su mu pomogli u skrivanju pred navalom Tatara. Tom poveljom naselje postaje slobodni kraljevski grad.
Značajno je istaknuti kako 1557. u svom pismu kralju Ferdinandu sudionici sabora kraljevine Hrvatske i Slavonije iskajući za zaštitom Gradeca pred najezdom Turaka spominju Zagreb kao metropolu, odnosno opisuju ga kao glavni grad ovih kraljevina. 1776. godine, nakon velikog požara u Varaždinu, Zagreb preuzima ulogu glavnog grada Hrvatske. Zbog neprestanog širenja izvan svojih povijesnih okvira Gradeca i Kaptola, 1850. godine Zagreb se spaja sa svojom užom okolicom u jedinstvenu gradsku cjelinu čime postaje moderno srednjoeuropsko urbano središte. 
Zagrebački plavi tramvaji, koji su svojevrsni simbol grada, počeli su povezivati sve njegove stanovnike još 1910. godine. Početkom 20. stoljeća Zagreb prerasta u industrijsko, kulturno i političko središte Hrvatske, a u drugoj polovici ovog stoljeća počinje se širiti preko obala rijeke Save. Tek 1991., odlukom Hrvatskog sabora, Zagreb postaje glavni grad republike Hrvatske. U 21. stoljeću Zagreb nastavlja privlačiti ljude svojim šarmom, tako da osim dobrih poslovnih mogućnosti danas sve više počinje privlačiti svojom kulturnom i turističkom ponudom.
Umjetnost, kultura, sport i zabava
Današnji Zagreb nije samo tvornica dobrih poslovnih mogućnosti, već je prije svega i velika tvornica intelektualca, znanstvenika i umjetnika. Kako i ne bio kada u njemu djeluje Sveučilište sa dvadeset i osam fakulteta, tri umjetničke akademije te brojna veleučilišta. U Zagrebu se nalazi i sjedište Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Osim obrazovnih ustanova u Zagrebu djeluju i brojne kulturne ustanove. Štoviše, toplo preporučamo onima koji nisu iz Zagreba, da kod svog sljedećeg posjeta odaberu jedno od njegovih šesnaest kazališta i pogledaju neku predstavu po svom izboru. Isto tako, ovdje možete birati ovisno o vašim željama i između dvadesetak muzeja, trideset galerija, a da ne spominjemo još mnoštvo manjih klubova u kojima se svakodnevno održavaju koncerti, izložbe i pjesničke večeri, koji također doprinose stvaranju živahne i kreativne zagrebačke atmosfere. Između ostalog, od važnijih kulturnih ustanova svakako je važno istaknuti koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog, zatim Hrvatsko narodno kazalište smješteno na jednom od najljepših trgova na svijetu, te Klovićeve dvore u kojima izlažu najveći svjetski umjetnici. Od muzejsko galerijskog prostora tu se najviše ističe predivna zgrada muzeja Mimare, a u jednoj od najvećih i najljepših modernih zgrada u Zagrebu smještena je Nacionalna i sveučilišna knjižnica. 
Od ostalih mjesta bez kojih je nemoguće dobiti potpunu sliku o duši grada Zagreba moramo još spomenuti Lenucijevu potkovu koja se sastoji od osam trgova i perivoja pod kojom se između ostalog nalaze zeleni park Zrinjevac i Trg kralja Tomislava. Sami rub Lenucijeve podkove dodiruju Glavni željeznički kolodvor, te predivni Botanički vrt kojim je ugodno prošetati u svako doba godine.
Zagreb je dakako i mjesto u kojem se održavaju mnoga kulturna događanja i festivali na svjetskom nivou među kojima su samo neki Animavizija, Eurokaz, Animafest, Zagreb Film Festival, Festival novog cirkusa, Jazz Festival, zatim Festival suvremenog plesa i mnoga druga događanja.
Zagreb je između ostaloga i grad zdravlja i sporta. U njemu djeluje mnoštvo manjih sportskih društava i klubova te nekolicina velikih od kojih su najpoznatiji nogometni klub Dinamo sa stadionom na Maksimiru, te košarkaški klub Cibona čiji se dom nalazi u košarkaškom centru „Dražen Petrović“.
Zanimljivosti
Očito je da su zagrebačke ulice i fasade, trgove i mostove, parkove, šetnice i igrališta oblikovali ljudi. Upravo zbog tih ljudi, zbog Zagrepčana, je Zagreb lijep i ugodan grad za živjeti. Neke od zagrepčana kao što je to primjerice boksač Željko Mavrović sigurno ste vidjeli na televiziji, ali važno je istaknuti kako su u Zagrebu živjeli i djelovali ljudi koji su duboko utjecali i na svjetsku povijest. Današnji život ne može se zamisliti bez kemijske olovke koju je, vjerovali ili ne, 1906. godine izumio zagrepčanin Eduard Slavoljub Penkala. U Zagrebu je djelovao i Andrija Mohorovičić, koji je analizom pokupskog potresa 1909. godine ustanovio dotada nepoznati sloj diskontinuiteta brzina, koji dijeli Zemljinu koru od plašta, i koji je kasnije po njemu dobio ime Mohorovičićev diskontinuitet. 
Nadalje, interesantno je spomenuti kako je zagrebački izumitelj David Schwarz zapravo izumio prvi zračni brod na svijetu, čiji je patent, nakon njegove preuranjene smrti, kupio njemački grof Ferdinand von Zeppelin. Među mnogobrojnim zagrebačkim piscima koji su svojim životom utjecali na Zagreb i Hrvatsku treba istaknuti i Augusta Šenou, A. G. Matoša, Tina Ujevića; zatim Miroslava Krležu i Dragutina Tadijanovića. Mnogi su poznati ljudi boravili ili prolazili ovim gradom, no za Zagreb to ne bi značilo ništa bez Zagrepčana, običnih i jednostavnih ljudi, koji u njemu žive, koji ga vole, i koji su zaista njegova prava duša.
Zagrebačka županija
Ukratko o Zagrebačkoj županiji
Zagrebačka županija poznatija je pod nazivom „zagrebački prsten“ iz razloga što gotovo u cijelosti okružuje grad Zagreb. Kao administrativna cijelina postoji već od 18. stoljeća pod nazivom Comitatus Zagrebiensis. 
Iako je u tom razdoblju županija bila znatno veća, svoj današnji oblik stekla je tek 1997. godine. Županija se sastoji od 9 gradova te 25 općina. Smještena je u sjeverozapadnom djelu Hrvatske, između Republike Slovenije i Moslavine, te između Zagreba i rijeke Kupe. Zanimljivo je kako je ovaj kraj zadržao svoje poljoprivredne tradicije tako da skoro polovica od ukupnog broja domaćih obitelji ovdje posjeduje poljoprivredne površine. Ovo postaje jasno u pjezažima krajolika zagrebačke županije koja je iscrtana brojnim ali malenim kukuruznim poljima, poljima krumpira, te vinogradima smještenim po uglavnom bregovitim mjestima. Prepoznatljiv simbol Zagrebačke županije svakako je list vinove loze, jer ovaj je kraj poznat po vinogradarstvu. Zbog svoje pitome prirode i umjerene klime, zagrebačka županija odavno pokazuje i velike mogućnosti za razvitak turizma. Iako se zemljopisno unutar sebe razlikuje od Marijagoričkog pobrđa i brdovitog Žumberka na zapadu do Turopolja i Pokuplja na jugu, Zagrebačka županija povezana je kulturom i povješću sa svim svojim djelovima, a posebice s gradom Zagrebom. 
Iako je teško opisivati zagrebačku županiju kao cjelinu, može se reći kako ova županija ima znatno veći rast narodnog dohotka od ostalih djelova Hrvatske. Gradovi od kojih se sastoji županija su sljedeći: Dugo Selo, Ivanić Grad, Jastrebarsko, Samobor, Sveta Nedelja, Sveti Ivan Zelina, Velika Gorica, Vrbovec i Zaprešić. Kako bi na najbolji način opisali cijelu županiju potrebno je fokusirati se na svaki od nabrojenih gradova odvojeno a to ćemo upravo i učiniti.
Dugo Selo
Dugo Selo je jedan od gradova u zagrebačkoj županiji koji se nalazi istočno od Zagreba, u njegovoj neposrednoj blizini. Smješten je ispod Martin Brega, između posavske ravnice i Prigorja, a sastoji se od 11 naselja. Grad se prvi puta spominje 1209. godine kao zemlja Svetog Martina koju je kralj dodjelio redovnicima viteškog reda Templara. Za vrijeme srednjeg vijeka mjesto je pod vlašću raznih feudalnih obitelji od Tahija do Draškovića. Zanimljivo je kako je 1939. u Božjakovini, koja se nalazi u blizini Dugog Sela potpisan sporazum između Cvetkovića i Mačeka o stvaranju Banovine Hrvatske. Kroz grad prolazi želježnička pruga uz koju se sam grad i počeo razvijati. Iako tradicionalno poljoprivredno mjesto, u Dugom Selu se početkom 20. stoljeća počinje razvijati industrija. Zanimljivo je kako tek u 20. stoljeću Dugo Selo postaje općina, a 1997. godine dobiva status grada.
Zaštitnik vinogradara, Sveti Martin, je i zaštitnik Dugog Sela koji se ovdje štuje s posebnom pobožnošću. Crkva s njegovim imenom koja se nalazi na Martin Bregu datira od početka 13. stoljeća i spomenik je prve kategorije. U gradu se nalazi i ostatak dvorca obitelji Drašković, a u centru grada postoji i etno-naselje u Ferenčakovoj ulici sa sačuvanim posavskim drvenim kućama. Bitno je spomenuti i narodno blago u obliku narodnih nošnji i tradicionalnih narodnih predmeta koje je sakupio Krešimir Fotović, a sada se nalazi u vlasništvu njegove obitelji.
U gradu djeluje više kulturnih udruga od kojih je najvažnije kulturno umjetničko društvo „Preporod“ koje djeluje od 1907. i ove godine slavi svojih 100 godina djelovanja. Društvo se sastoji se od tamburaške, folklorne, ženske vokalne, i glumačke sekcije. Uz gradsku knjižnicu, čitaonicu i Pučko otvoreno učilište, u gradu još djeluje i turistička zajednica koja svojim aktivnostima doprinosi kulturnom životu grada. Od kulturnih zbivanja važno je izdvojiti „Dugoselske jeseni“ koje se održavaju na Martinje kada se ujedno u Dugom Selu slavi i dan grada.
Ivanić-Grad
Ivanić-Grad se nalazi u jugoistočnom djelu Zagrebačke županije, a smješten je uz rijeku Lonju na sjeverozapadu Moslavine. Manjim djelom graniči uz Bjelovarsko-bilogorsku županiju. Ivanić-Grad kao mjesto bilježi svoje početke na području gdje su prije stajale utvrde tijekom 13. i 14. stoljeća, kada se po prvi puta i spominje u spisima. 
U 16. stoljeću izgradnjom nove utvrde za potrebe Vojne krajine, razvija se naselje Ivanić-Grad, ili kako se prije nazivalo donji Ivanić. Tek nakon ukidanja Varaždinske krajine, potkraj 19. stoljeća Ivanić postaje gradom pod građanskom vlašću Hrvatske. Važno je napomenuti kako je prostor Ivanića usko povezan uz današnje općine Kloštar Ivanića i Križa, a taj se prostor nekada nazivao otok Ivanić. Već 1750. godine ovdje se otvara „Komunitetna pučka škola“, a 1877. i „Građanska čitaonica“. Izgradnjom željezničke pruge krajem 19. stoljeća grad se razvija u jedan od bogatijih u okolici.
Od poznatijih spomenika u gradu svakako treba izdvojiti crkvu Svetog Petra koja zbog svoje posebne umjetničke vrijednosti koja se odražava u bogato oslikanoj unutrašnjosti spada u zaštićeno kulturno dobro.
Zanimljivo je spomenuti kako je Ivanić-Grad bio čak treći grad po ekonomskim pokazateljima u bivšoj Jugoslaviji zbog bogatih nalazišta plina, a upravo zbog toga dobio je i nadimak „mali Kuvajt“. U blizini grada nalazi se i bolnica „Naftalan“ zbog pronađenih izvora ljekovite nafte.
U gradu djeluju i brojna kulturna društva od kojih je poznatiji vokalni ansambl „Milka Trnina“ koji je dobio ime po slavnoj opernoj pjevačici koja je rođena u Vezišću, malenom mjestu pokraj Ivanića. Od ostalih kulturnih društava tu su još KUD „Ivanić“, „Amatersko kazalište Janus“ te „Komorni zbor Posavec“. 
Od gradskih manifestacija najpoznatija je „Bučijada“ kada Ivanić-Grad slavi buću, a ljudi se zabavljaju, natjeću, i konzumiraju proizvode od buće. Tu su još od kulturnih događaja poznati i Ivanečki fašnik, te Basaričekovi pedagoški dani.
Kada govorimo o Ivanić-Gradu moramo spomenuti i njegovog slavnog biciklistu Stjepana Grgaca, koji bio više puta državni prvak u biciklizmu ta je nastupio i na prestižnom biciklističkom natjecanju Tour de Franceu 1936 godine. Njemu u čast svake se godine održava memorijalna biciklistička utrka u Ivaniću.
Jastrebarsko
Jastrebarsko ili Jaska, kako ga skraćeno zovu njegovi stanovnici, je grad u zagrebačkoj županiji smješten dvadesetak kilometara jugozapadno od Zagreba. Zanimljivo je kako je Jastrebarsko dobilo ime po „jastrebarima“ koji su na ovom području u srednjem vijeku uzgajali sokolove i jastrebove, tj. ptice koje se koriste u lovu. 
Iako se Jastrebarsko prvi puta spominje kao „zemlja Jastrebarska“ 1249. godine u ispravi bana Stjepana, tek mu 1257. kralj Bela IV. na zamolbu Jaskanaca daje status „slobodnog kraljevskog trgovišta“. Od 16. do druge polovice 19. stoljeća na grad je najjače utjecala plemenitaška obitelj Erdody od čijih se članova najviše istaknuo ban Toma Erdody koji je sudjelovao u važnoj bitci kod Siska 1593. godine, nakon koje su Turci trajno prestali navirati na naše granice. U razdoblju od 1809. do 1813. Jaska dolazi pod Francusku vlast unutar Ilirske provincije. Dolaskom željeznice u drugoj polovici 19. stoljeća koja je povezivala Karlovac i Zagreb, Jastrebarsko se počelo intenzivnije razvijati u kulturnom i gospodarskom smjeru. U to vrijeme osim škole koja je tu djelovala još od l7. stoljeća, u Jasci se počinju razvijati mnoga društvena, kulturna i sportska društva među kojima su vatrogasno i tamburaško društvo, dobrovoljno kazalište, „Narodna čitaonica“ i Društvo koturaša „Jastreb“.
Među značajnim hrvatskim političarima koji su djelovali u Jastrebaskom svakako treba izdvojiti dr. Antu Starčevića „oca domovine“, te Vladka Mačeka koji je jedan od tvoraca Banovine Hrvatske. Zanimljivo je kako je ovaj kraj poznat i po imenu „dolina kardinala“ jer je iznjedrio kardinale Alojzija Stepinca i Franju Kuharića. Jaska je danas u potpunosti okrenuta svojoj tradiciji, turizmu, uzgoju zdrave hrane i dobrih vina.
Od važnijih kulturnih spomenika u Jastrebarskom valja izdvojiti dvorac obitelji Erdody smješten u središnjem djelu grada, zatim cisterinski samostan sa crkvama svete Marije i svetoga Nikole, te gradski muzej i galeriju koji se nalaze do predivne gradske vječnice podigute u prvoj polovici 19. stoljeća. Od gradskih događanja posebno se ističu Jaskanske vinske svečanosti te Dionizove večeri, koje se održavaju tijekom rujna.
Jastrebarsko je u 21. stoljeću moderno urbano središte čitavog jastrebarskog kraja pod kojim spadaju i Žumberak, Krašić, Pisarovina i Klinča sela. U njemu se nalaze sve potrebne ustanove i sadržaji od kina, trgova, kazališta do Doma zdravlja, radio-stanice, televizije i sportske dvorane.
U neposrednoj blizini grada nalazi se i orintološki rezervat Crna Mlaka koji nastanjuju mnogobrojne ptičje vrste. Okolica Jastrebarskog je predivan brežuljkasti kraj ispunjen vinogradima, voćnjacima i šumama koje pljene poglede svih putnika koji su u prolazu.
Samobor
Samobor je grad u zagrebačkoj županiji koji se smjestio podno planinarskog raja na istočnim obroncima Samoborskog gorja. Sastoji se od svog užeg urbanog centra te od čak 77 pitoresknih sela i mjestašaca u svojoj okolici. Odavno je Samobor poznat upravo po svojim izletištima, urbanim manifestacijam, kulinarstvu i kulturi. 
Zbog neposredne blizine Zagreba i susjedne Republike Slovenije, Samobor je oduvijek bio pristupačan stranim i domaćim turistima među kojima su tradicionalno najbrojniji Zagrepčani. Prema jednoj od legendi dobio je ime zbog toga što u njemu rastu samo borovi. Čak da ovo i nije istina, činjenica je da je jedna trećina grada pokrivena šumom u kojoj dominiraju borovi.
Iako u Samoboru i njegovoj široj okolici postoje dokazi o obitavanju ljudi još iz predpovijesti do Ilira, Kelta i Rimljana, tek 1242. godine hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. daruje Samoborcima Zlatnu bulu, tj. povelju, kojom je Samobor dobio status slobodnog kraljevskog grada. 1270. godine gradi se utvrda iznad Samobora, koja je danas poznata kao ruševni Stari grad, a sve do 1790. godine u njoj su živjele plemenitaške obitelji od Celjskih, Frankopana, Tahija pa sve do Montecuccolija koji je 1902. prodao utvrdu gradu Samoboru. Ispod Starog grada nalazi se vrijedna crkvica Svetog Mihalja koja datira iz 14. stoljeća. Iako se još u 14. stoljeću spominje župa i crkva Svete Anastazije, zaštitnice grada, tek je krajem 17. stoljeća na brdašcu iznad današnjeg glavnog samoborskog trga izgrađena nova župna crkva sa istim imenom koja iako u više navrata obnavljana stoji još uvijek na istom mjestu.
U 16. stoljeću iz Bosne u Samobor dolaze franjevci koji se ovdje trajno nastanjuju i grade crkvu Uznesenja blažene djevice Marije te kasnije u 18. stoljeću samostan. Ova crkva i samostan skupa sa Starim gradom i crkvom Svete Anastazije čine danas prepoznatljivu vizuru grada. Važno je spomenuti kako već 1601. Samobor dobiva školu i njeguje kajkavsku književnost. U 19. stoljeću Samobor je na kratko pripao pod Francusku vlast u razdoblju od 1809. do 1813. Tridesetih godina 19. stoljeća dvorac Samoborca i skladatelja Ferde Livadića postaje sastajalište iliraca Hrvatskog narodnog preporoda. Na istom mjestu skladana je i budnica „Još Hrvatska nij' propala“ 1833. godine. Livadićev dvorac danas ima muzejsku funkciju i okružen je predivnim parkom koji uz rječicu Gradnu šetače vodi prema livadi Vugrinščak iznad koje se nalazi Stari grad Samobor. U drugoj polovici 19. stoljeća Samobor se sustavno uređuje i pošumljava, uređuju se kupališta i parkovi kojima se stvaraju preduvjeti za kvalitetan turizam. Početkom 20. stoljeća pa sve do 1979. Samobor se željeznicom i popularnim vlakom „Samoborčekom“ povezuje sa Zagrebom.
Samobor je oduvijek bio grad obrtnika i proizvodnje, imao je razvijenu i rudnu industriju, poljoprivredu i vinogradarstvo što potvrđuje činjenica da je ovdje zabilježena najveća privredna djelatnost u zagrebačkoj županiji tijekom druge polovice 19. stoljeća. Ovdje je bitno istaknuti kako je 1875. održan i prvi planinarski izlet u Hrvatskoj.
Osim po svojoj bogatoj povijesti Samobor je itekako poznat i po brojnim događanjima koja su odavno prerasla gradske okvire. Od svih manifestacija najpoznatije su poklade, koje se u Samoboru nazivaju Fašnik. Od ostalih događanja tu su jos i Samoborske glazbene jeseni, Samoborska salamijada i Rally Oldtimer. Ovdje se još održavaju i Dani kremšnita, Dani rudarske greblice, Dani kruha i vina, večeri hrvatske ljubavne poezije posvećene Ljubici ilirca Stanka Vraza, te Kestenijada i Martinje.
U 21. stoljeću Samobor je moderan grad u kojem djeluju mnogobrojne kulturne, umjetničke i sportske udruge i klubovi. Samobor ima kino, knjižnice, Pučko otvoreno učilište, više galerija, Samoborski muzej, te muzej Marton koji je prvi privatni muzej u Hrvatskoj. Danas se Samobor nastavlja širiti na sve strane, a ipak uspijeva zadržati svoju tradiciju i vezu sa prirodom koja ga okružuje.
Sveta Nedelja
Sveta Nedelja je najmlađi grad u Zagrebačkoj županiji. Iako je dobila status grada tek 2006. godine, Sveta Nedelja je jedan od najperspektivnijih i najbogatijh gradova u Zagrebačkoj županiji i šire. Grad je smješten zapadno od Zagreba i sadrži četrnaest naselja. Današnje granice grada iste su kao i one od svetonedeljske župe Presvetoga Trojstva, koja se prvi puta spominje 1501. godine kao jedna od župa Zagrebačke nadbiskupije. 
Grad je malen, ali lijep. Gravitira prirodno prema Zagrebu i Samoboru, a zbog svog povoljnog položaja na autocesti prema Sloveniji ima perspektivu postati vrlo uspješna poduzetnička zona.
Od važnijih građevina u Svetoj Nedelji valja posjetiti kapelu Svetog Roka i Svete Marije Magdalene, te već spomenutu crkvu Presvetog Trojstva i Erdodyev dvorac. Jedan od najznamenitijih stanovnika Svete Nedelje svakako je bio otac prve hrvatske aritmetike Mihalj Šilobod Bolšić, koji je ovdje bio župnik u razdoblju od 1760. do 1787. godine.
Iako malena i mlada gradska cjelina, Sveta Nedelja važan je grad u Zagrebačkoj županiji, koji ima velike tendencije gospodarskog rasta i širenja.
Sveti Ivan Zelina
Sveti Ivan Zelina je grad koji se nalazi na krajnjem istoku Zagrebačke županije. Smješten je sjeveroistočno od Zagreba, te se sastoji od 66 manjih naselja koja se prostiru po istočnim obroncima Medvednice, te uz dolinu rijeke Lonje. Povijesni dokazi govore kako su ljudi naseljavali ovo područje još u brončanom dobu, a ovdje su pronađeni i tragovi glavne rimske ceste (Magna via) koja je vodila do Siska. 
Prvi puta Zelina se spominje 1185. kada hrvatsko-ugarski kralj Bela III. daje zagrebačkim kanonicima pravo na posjede ovog područja, a već 1200. godine spominje se i crkva Svetog Ivana na brijegu. Tek 1328. ban Mikać Mihaljević izdaje ispravu kojom Zelina postaje slobodno kraljevsko trgovište. Još u 17. stoljeću ovdje je otorena škola, a u doba Hrvatskog preporoda ovdje se sastaju mnogi Ilirci u domu opata Krizmana. U drugoj polovici 19. stoljeća u Zelini se osniva čitaonica, knjižnica i više kulturnih udruga, a donjozelinski župnik Dragutin Stražimir otprilike u isto vrijeme objavljuje knjigu „Vinogradar“ te se ističe svojim prosvjetiteljstvom.
Od poznatijih ljudi iz Zeline ovdje valja svakako izdvojiti Josipa Đurđevačkog, poznatog teologa i jezičara, zatim banskog savjetnika Franju Žigarovića Pretočkog, kemičara Milutina Barača, te jednog od najvećih hrvatskih književnika i pjesnika, Dragutina Domjanića.
Zelinski kraj danas je poznat po proizvodnji vina. Jedan od važnijih događaja koji se održavaju u Zelini je stoga tradicionlna izložba vina sjeverozapadne Hrvatske. Isto tako, 24. lipnja na blagdan Svetog Ivana krstitelja, u sklopu dana grada održavaju se „Svetoivanjski dani“ kada je grad ispunjen manifestacijama i raznim kulturno-zabavnim događanjima. Turistima je u Zelini najzanimljivija Zelinska cesta koja prolazi pitoresknim vinorodnim krajolikom, bogatim dobrim vinima i dobrim ljudima koji čuvaju to svoje blago unutar lijepih drvenih kleti.
Danas u gradu djeluje i mnoštvo sportskih klubova, a važno je istaknuti kako je u Zelini održano već petnaestak prvenstvenih državnih utrka u motocrossu.
Velika Gorica
Velika Gorica najveći je grad Zagrebačke županije, a nalazi se jugoistočno od Zagreba. Grad se sastoji od 52 naselja i može se promatrati kao dio šireg gradskog područja grada Zagreba u kojem je smještena Zračna luka u selu Pleso. Povijest Velike Gorice je povijest Turopolja. Dokazi govore o vrlo bogatoj povijesti ovog područja od prapovijesti do Rimljana koji su ovdje ostavili veliki trag izgradivši strateški važno naselje Andautoniju. Tek u 13. stoljeću na ovom je prostoru osnovana zajednica plemića čijeg su župana mogli izabrati jedino Turopoljski plemići. U 15. stoljeću već počinju provaljivati Turci, zbog čega se poučeni teškim iskustvima plemići ujedinjuju do konačne bitke kod Siska 1593. godine kada Turci prestaju sa provaljivanjem u Turopoljski kraj. Ubrzanom razvoju Velike Gorice uvelike doprinosi izgradanja pruge u drugoj polovici 19. stoljeća od Zidanog mosta preko Zagreba, Velike Gorice do Siska. Važno je istaknuti kako je na prijelazu sa 19. na 20. stoljeće u Velikoj Gorici djelovalo čak 14 kulturnih društava, među kojima je Hrvatska čitaonica, pjevačko društvo „Lira“, te brojni obrti i vatrogasna društva. Sustavnom izgradnjom Velika Gorica je od malenog trgovišta u 20. stoljeću izrasla u grad sa svom potrebnom infrastrukturom. 
Danas je Velika Gorica grad sa obećavajućim gospodarskim napretkom, te bogatim kulturnim životom. U gradu djeluje čitonica i knjižnica, radio-postaja, muzej Turopolja te dvije galerije, i mnoštvo udruga i sportskih klubova. Gospodarstvo grada bazira se na raznim industrijama, od drvne do poljodjelstva.
Posebno bogatstvo ovog kraja predstavljaju predivne drvene građevine poput Turopoljskih crkvica i plemenitaških kurija, koje su uglavnom sagrađene od hrasta lužnjaka koji je zaštićen kao spomenik prirode. U 20. stoljeću na području Velike Gorice pronađeni su i grobovi iz prapovijesnog, rimskog i ranog srednjeg vijeka koji dodatno doprinose kulturno-povijesnom sadržaju ovog kraja.
Kao dan grada obilježava se blagdan Svete Lucije (13. prosinca) koja je zaštitnica Turopolja. Od poznatijih osoba iz Velike Gorice dolazi nam popularna pjevačica Ivana Banfić.
Vrbovec
Vrbovec je grad u Zagrebačkoj županiji koji se sastoji od 42 naselja, a smjestio se sjeveroistočno od Zagreba. Prvi se puta spominje u 1244. godine u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele III. Kroz Vrbovec je još u to vrijeme prolazila vrlo važna Kolomanova cesta koja je vodila do mora. Kroz 16. i 17. stoljeće gradom gospodari obitelj Zrinski, koja je obranila grad od Turaka, a ovdje je rođen i hrvatski ban, Petar Zrinski. Vlasništvo nad gradom se izmjenjuje između obitelji Erdody i Zrinski sve do 18. stoljeća kada grad preuzima obitelj Patačić koja ubrzo u gradu osniva i pučku školu. U 19. stoljeću u gradu djeluje pošta, dobrovoljno vatrogasno društvo, Narodna čitaonica, a u to vrijeme izgrađen je u Vrbovcu i željeznički ko
