Veći je bio središte metalne industrije, a drugi odražava rani islamski utjecaj.
Utvrđeni planinski gradovi, udaljeni međusobno 5 km, na oko 2000-2200 metara nadmorske visine, jedni su od najvećih poznatih iz planinskih dijelova Puta svile, rasprostranjene mreže kopnenih trgovačkih putova koja je povezivala Europu i Bliski istok s istočnom Azijom.
– Ti su gradovi bili potpuno nepoznati. Sada radimo na povijesnim izvorima kako bismo pronašli moguća neotkrivena mjesta koja odgovaraju našim nalazima, rekao je arheolog Michael Frachetti sa Sveučilišta Washington u Saint Louisu, glavni autor studije objavljene u časopisu Nature.
Veći od dva grada, nazvan Tugunbulak, prostirao se na 120 hektara, s populacijom od možda nekoliko desetaka tisuća stanovnika. Bio je to jedan od najvećih gradova svog vremena u svojoj regiji središnje Azije, koji se mogao mjeriti čak i sa slavnim trgovačkim središtem Samarkandom udaljenim 110 km. Postojao je od oko 550. do 1000. godine.
– Tugunbulak je mnogo puta veći i zagonetniji od drugih planinskih dvoraca ili naselja koji su dokumentirani u visokoj srednjoj Aziji, rekao je Frachetti.
Drugi grad, Tashbulak, bio je samo desetina veličine svog susjeda, sa populacijom možda od nekoliko tisuća, a trajao je od oko 730.-750. do 1030.-1050. godine. Osnovani u ranom srednjem vijeku na području današnjeg jugoistočnog Uzbekistana, ovi su gradovi s vremenom bili napušteni i zaboravljeni sve dok arheolozi nisu naišli na prve dokaze o njima dok su pretraživali surovo planinsko područje s dubokim gudurama, strmim grebenima i šumama. Primijenili su lidarsko daljinsko skeniranje temeljeno na bespilotnoj letjelici kako bi odredili mjerilo i mapirali raspored lokacija.
– Lidar je tehnologija koja preplavljuje krajolik laserima za mjerenje topografije, u ovom slučaju, u vrlo rafiniranim detaljima, rekao je Frachetti.
Preliminarna iskapanja u jednoj od Tugunbulakovih utvrđenih građevina – opasanoj debelim zemljanim zidovima – otkrila su ostatke ognjišta i peći, što ukazuje da je to bila tvornica u kojoj su kovači metala možda pretvarali bogata lokalna nalazišta željezne rude u čelik. Metalna industrija možda je bila središnja značajka Tugunbulakovog gospodarstva, zajedno s trgovinom životinjama poput ovaca i goveda te životinjskim proizvodima uključujući vunu, rekao je Frachetti.
– Tugunbulak komplicira povijesno razumijevanja ranosrednjovjekovne političke ekonomije Puteva svile, stavljajući i političku moć i industrijsku proizvodnju daleko izvan regionalnih ‘žitnica’ kao što je Samarkand, rekao je Frachetti.
Tashbulak nije imao industrijsku proizvodnju kao Tugunbulak, ali se mogao pohvaliti zanimljivom kulturnom značajkom – velikim grobljem koje odražava rano širenje islama u regiji. Njegovih 400 grobova – za muškarce, žene i djecu – uključuju neke od najstarijih muslimanskih ukopa dokumentiranih u regiji. Islam je nastao na Arapskom poluotoku u 7. stoljeću i brzo se širio u narednim stoljećima.
Put svile omogućio je gospodarsku, kulturnu, vjersku i političku razmjenu između Istoka i Zapada, jer su karavane koje su prolazile njegovim putovima nosile ne samo bogatstvo proizvoda, već i ljude i ideje. Povezao je kozmopolitske kineske gradove poput Xi’ana s odredištima kao što je bizantska prijestolnica Konstantinopol i sofisticirana islamska metropola Bagdad.
Tugunbulak i Tashbulak posebno su značajni s obzirom na njihovu nadmorsku visinu, otprilike usporedivu s kasnijom citadelom Inka Machu Picchu u Peruu.
– Ključni nalaz ove studije je postojanje velikih, utvrđenih i planiranih gradova na visokoj nadmorskoj visini, što je još uvijek rijetka pojava, rekao je Frachetti.
