Dok se neki raduju početku nove školske godine, novim znanjima i uspjesima, drugima to predstavlja stres. Nakon dva i pol mjeseca odmora, kupanja, igranja, ljenčarenja, gledanja kasnovečernjih filmova i kasnijeg jutarnjeg buđenja, školarcima je prilično teško vratiti se u staru desetomjesečnu kolotečinu koja donosi puno briga, obaveza, odgovornosti, ranog lijeganja i ustajanja.
Ključ pružanja sigurnosti djeci je prepoznavanje i ispunjavanje njihovih potreba. To nije uvijek jednostavno. Djetetove potrebe su prilično jasne: treba ih nahraniti kad su gladni, presvući ih kad su mokri, uzeti ih u naručje kada žele bliskost, pokazati im svijet kada su radoznali. Ali dok djeca rastu, njihove potrebe postaju sve složenije.
Pored rada na obrazovanju nastavnik također ima odgojnu ulogu u radu s djecom. Osnovna je zadaća nastavnika da kod djece potiče pozitivne oblike ponašanja i radi na suzbijanju negativnih, a u interesu djeteta. Kako bi to postigao, treba uočavati čimbenike koji doprinose poremećajima u ponašanju kao i one koji utječu pozitivno na učenika.
Cilj ovog pristupa je da se roditelj osjeća kao primarni odgajatelj svojeg djeteta, te da aktivno sudjeluje u životu, radu i kreiranju programa za svoje dijete. Projekt „Korak po korak“ započeo je još 1994. godine na inicijativu instituta Otvoreno društvo kojom se nastojalo pomoći u demokratizaciji obrazovnih sustava tranzicijskih zemalja uvođenjem metoda poučavanja usmjerenim na dijete i uključivanjem obitelji.
Odgajati? Teško, zar ne? Za takav čin nam je potrebno neizmjerno puno strpljenja, ljubavi, volje, znanja, vremena, kreativnosti i još koječega. Odgoj je čin ljubavi, koji proizlazi iz ljubavi prema samom sebi. Kada čovjek cijeni i voli ono što jest onda će se isto tako s ljubavlju i poštovanjem odnositi prema drugima.