Grčki fizičar i jedan od najvećih matematičara Starog vijeka – Arhimed rođen je u Sirakuzi oko 287. prije Krista. Njegov je otac bio astronom i matematičar koji je svog sina naučio svemu što je i sam znao. Arhimed je brzo usvojio očeva znanja koja su za njega bila tek početak naukovanja. Njegov duh tražio je još znanja i učenja, a to mu nitko nije mogao pružiti u Sirakuzi, pa je otišao u Aleksandriju (današnji Egipat) gdje su moćni Ptolemejevići osnovali čuvenu Aleksandrijsku knjižnicu.
Zagrijavamo li postupno neku tvar, ona počinje zračiti; najprije infracrvenu, zatim vidljivu crvenu, onda žutu i konačno – kao u peći s vatrostalnom oblogom – plavičasto-bijelu svjetlost. No fizičari također govore i o „zračenju crnog tijela“, teoretskom stanju u kojem idealno tijelo apsorbira sve valne duljine zračenja koje ga obasjava, i samo zračeći sve valne duljine. Njemački fizičar Wilhelm Wien (1864.-1928.) postavio je 1893. godine matematičku jednadžbu koja je dobro opisivala zračenje crnog tijela na ljubičastom kraju spektra, ali nije dobro opisivala crveni kraj. (Wien je za svoj rad 1911. godine dobio Nobelovu nagradu.)
Newtonovi zakoni gibanja i gravitacije položili su stabilan temelj fizici, a izvan svijeta subatomskih čestica i brzina bliskih svjetlosti vrijede i danas. Antičke predodžbe o gibanju sažeo je Aristotel (394. – 322. pr. Kr.) u svojoj Fizici. On je sva opažena gibanja podijelio na prirodna i prisilna. Prirodno se gibanje – primjerice kružno gibanje nebeskih tijela i slobodni pad – odvija bez ljudskog uplitanja.