Negdje oko početka puberteta nešto se čudno dogodi s našim unutarnjim biološkim satom. Odjednom počinje produljivati svoj “rad” što uzrokuje da je tinejdžerima teško zaspati navečer. Kada dođe vrijeme za počinak, tijelo ih jednostavno “tjera” da ostanu budni još par sati.
Višesatno gledanje u ekrane pametnih telefona, tableta i ostalih sličnih uređaja postala je naša svakodnevica. Osim što su poslovi 21. stoljeća usko vezani uz računala, svoje slobodno vrijeme počeli smo sve više provoditi uz pametne uređaje. Roditeljima, djeci, pa i bakama i djedovima, promijenile su se navike korištenja medija, što dovodi i do promjena u obiteljskim odnosima.
U prvom smo dijelu teksta pisali o mogućim razlozima zašto dijete ne želi ili odbija ići u školu. Među navedenim razlozima bilo je vršnjačko zlostavljanje, koje danas osim u fizičkom obliku dolazi i u obliku virtualnog zlostavljanja (eng. cyberbullying), loše ocjene i uspjeh u školi, životne promjene poput preseljenja u drugu školu ili grad.
Gotovo da i ne postoji roditelj koji u školskom obrazovanju svojeg djeteta nije doživio da dijete odbija ići u školu. Uglavnom je riječ o bezazlenim situacijama u kojima se izbjegavaju određeni testovi, obveze ili se radi i o mogućem testiranju roditelja i dokle se mogu pomaknuti određene granice.
Jedna od bitnih odrednica pedagoški djelotvorne škole je razvijena suradnja s roditeljima. Ukratko, suradnja predstavlja zajedničko djelovanje i pregovaranje koje je usmjereno prema nalaženju rješenja, odnosno novog, zajedničkog polazišta.
Godine 2015. dvadesetdvogodišnji dizajner web stranica Jacky Alciné doživio je neugodno iznenađenje: gledajući svoje slike s društvom, primijetio je da servis Google slike njegovu prijateljicu crne boje kože označava (tag) kao gorilu. Podrazumijevajući da se radi o pogrešci, prijavio je problem tvrtki Google. Tvrtka se duboko ispričala, i za nekoliko sati primijenila je jednostavnu ‘zakrpu’: privremeno je blokirala svoje algoritme za prepoznavanje gorila (Kasperkevic 2015).
Neki roditelji skloni su savjetovati se sa sportskim stručnjacima (npr. trenerima) kako bi lakše donijeli odluku koji sport odabrati za svoje dijete. Međutim, za djecu u dobi od pet do 10 godina to nije neophodno. Roditelji najbolje poznaju svoje dijete.
Vaš je tinejdžer samostalna mlada osoba, koja ostavlja dojam da je upoznata s prednostima i nedostacima s kojima se susreće na društvenim mrežama. Tinejdžerima i mladim ljudima, društvene su mreže poput normalnog odlaska na kavu, međutim bez obzira na samosvjesnost doba u kojem žive, nisu uvijek upoznati s potencijalnim rizicima i opasnostima u koje se mogu dovesti.
Odnos i suradnja između roditelja i nastavnika jedna je od ključnih stavki u odgojno-obrazovnom procesu djeteta. Uzajamna i kvalitetna suradnja, poštivanje razlika i iskrena komunikacija pomoći će roditeljima, ali i nastavnicima kako bi zajedničkim radom pratili rad, uspjeh djeteta, ali i eventualne probleme i poteškoće koji se mogu pojaviti tijekom školske godine.
Djeca koriste digitalnu tehnologiju i medije u sve ranijoj dobi odrastanja sa sve dužim razdobljima korištenja tehnologije. Prosječno potroše i do sedam sati dnevno ispred ekrana, od televizora i računala do mobitela i raznih digitalnih uređaja.