Je li više slobodnog vremena tijekom ljetnih mjeseci i za vas i vašu djecu značilo više gledanja televizije, igranja videoigara i surfanja internetom? Čak i ako se inače dosljedno držite pravila o tome koliko vremena u danu djeca smiju provesti uz medije, možda ste, kao i mnogi drugi roditelji, preko ljeta bili popustljiviji.
U posljednjih se nekoliko mjeseci sve više susrećemo s vijestima u medijima o negativnim i posljedičnim pričama u kojima maloljetno dijete susreće stranca uživo i na internetu i pritom se nađe u iznimnoj opasnosti. Roditelj u ovim slučajevima ima jednu od glavnih uloga u kojoj je potrebno posvetiti posebnu pozornost edukaciji djeteta i na što treba paziti ako često koristi internet, društvene mreže ili susreće pretjerano slatkorječivog stranca na ulici.
Iako zajedničko čitanje možda više odgovara djeci predškolske dobi, preporučamo vam da nastavite s ovom aktivnošću sve dokad će vaša djeca za to imati interes, bez obzira koliko godina imaju. Zajedničko čitanje roditelja i djece, ponajprije je kvalitetna aktivnost u kojoj je težište na zajednički provedenom vremenu, zbližavanju i razgovoru.
Slobodne aktivnosti potiču dječji socijalni razvoj, omogućuju djeci prostor za vježbu i stjecanje novih vještina te su najčešće djeci izuzetno zabavne.
Koliko vremena dnevno trošimo na medije? Biramo li sami sadržaj koji gledamo ili se jednostavno prepuštamo onome što se nudi? Bojimo li se da netko ne sazna kakve su naše medijske navike?
Terapija igrom (play therapy) je psihoterapijski pravac utemeljen na teorijskim postavkama Virginie Axline, Carla Rogersa, Donalda Winnicota, Violet Oaklander. Njihove teorijske postavke ističu da su djeca sposobna, od najranije dobi, donositi odluke i preuzimati odgovornost u skladu s njihovom dobi i sposobnostima.
Kritička medijska pismenost ne označava pristup koji se protivi medijima, već pristup koji uključuje radoznalost, istraživanje i propitivanje medija. Djeca takav pristup mogu početi vježbati vrlo rano, tako da s drugima istražuju i analiziraju medijske sadržaje, razmišljaju o točnosti medijskih informacija i pouzdanosti njihova izvora.
Djeca različitih dobnih uzrasta nerijetko dolaze kući neraspoložena, tužna i zabrinuta zbog svađa i problematičnih situacija s vršnjacima i prijateljima što uvelike utječe na njihovo ponašanje i integraciju u društvo.
Donedavno ste sa svojim malcem bacali kamenčiće u more, učili ga da sam ide na toalet i pravilno drži vilicu, a sada vam je osvanuo s pričom o prvoj simpatiji. Zbunjeni ste i prvo što vam pada na um je da je prerano za simpatije i da ste vi svoju prvu ljubav imali tek u višim razredima osnovne škole.
Zatvorite oči i zamislite da ste ponovo tinejdžer. Sjetite se kako ste očajno željeli biti prihvaćeni među školskim prijateljima i izgledati što je više moguće „cool“.