Ruralna područja čine značajan dio Europske unije, no često su rijetko naseljena i suočavaju se s problemom starenja stanovništva. Male i ruralne škole susreću se s brojnim izazovima. Zbog svoje udaljenosti, često su ruralne škole odvojene od obrazovnih resursa, učitelji imaju ograničen pristup stručnom usavršavanju, a odsječenost od urbanih područja dovodi do toga da većina učenika ne može pohađati različite izvanškolske aktivnosti što itekako utječe na kvalitetu njihovog slobodnog vremena. Ipak, unatoč tim izazovima, male i ruralne škole mogu iskoristiti svoje prednosti i pretvoriti ih u prilike te se u ovom radu prikazuju primjeri dobre prakse.