Jadransko more se odlikuje velikom biološkom raznolikošću i smatra se jednim od najčišćih i po količini mineralnih spojeva najbogatijih morskih ekosustava na svijetu. Današnji ekosustav Jadranskog mora posljedica je mnogobrojnih geografskih, geoloških, klimatskih i bioloških utjecaja koji su u dalekoj prošlosti sudjelovali u stvaranju ovoga mora.
Nastavljamo s pričom o roditeljskoj brizi kod životinja. Zamjena uloga kod morskog konjica ide dotle da se može reći kako mužjaci kote i othranjuju mlade. Iako partneri ostaju u dugotrajnoj vezi, uloga ženke je samo stvaranje jaja.
Dobro je poznata činjenica da na našem planetu kopno zauzima tek jednu trećinu površine, a ostatak pripada vodenoj površini koja iznosi 1.4 milijarde kvadratnih kilometara. Vodena površina se dijeli na oceane i mora te kopnene vode. Oceani i mora sadrže 97.5 posto od ukupne površine vode, a preostalih 2.5 posto čine kopnene vode u koje spadaju i rijeke.
Po definiciji, rijekom se smatra veliki prirodni vodotok kojim teče slatka voda. Svaka rijeka ima svoj izvor ili vrelo (koji se nalazi u planinama i brdima) i kraj ili ušće kod kojeg se rijeka ulijeva u drugu rijeku, jezero ili more. Neke rijeke djelomično teku ispod zemlje kroz krški sustav i završavaju u ponorima te se nazivaju rijekama ponornicama (u Hrvatskoj su to rijeke Gacka i Lika).
U petom, posljednjem tekstu o životinjskim vrstama koje nastanjuju Jadransko more pobliže ću predstaviti tri vrlo zanimljive životinje. To su riba fratar, vatreni crv (životinja iz koljena kolutićavaca) te običnu hobotnicu (jednog od najzastupljenijih pripadnika mekušaca u našem moru).
Dužine od preko četiri tisuće i pedeset metara, s ukupno tisuću dvjesto četrdeset i šest otoka, otočića i hridi, obala Jadranskog mora smatra se jednom od najrazvedenijih morskih obala u Europi. Izrazito velike biološke raznolikosti, Jadransko more spada u najčišća mora na svijetu.
U drugom dijelu teksta o životinjama koje možemo susresti u Dalmaciji, Istri i na priobalju opisat ću tri zanimljive životinjske vrste a to su češljugar, čančara i crna udovica.
U nastavku teksta o divljim životinjskim vrstama koje možemo susresti ako se kojim slučajem nađemo u blizini jezera (šetajući uz jezero, uživajući u sunčanju, kupanju, ribolovu ili ostalim društvenim i sportskim aktivnostima) pobliže ću opisati tri životinje a to su crna liska, zelena žaba i komarac.
Žabe, daždevnjaci i vodenjaci svi su redom vodozemci (Amphibia), to jest maleni kralješnjaci uglavnom vlažne kože. Hrvatsko ime “vodozemac“ govori nam da žive u vodi i na suhom, a latinsko da „žive dvostrukim životom“, to jest da dio života provode u vodi, a dio na kopnu.
Kopnene životinje ne uživaju mnoge od blagodati svojih vodenih srodnika jer je kretanje na tlu puno teže i mukotrpnije. Jedan od složenijih načina kretanja svojstven je kolutićavcima, koji koriste valovite kontrakcije duž beznogog tijela, uz pomoć kojih se kreću kroz tlo ili po njemu. Kretanje gliste i sličnih životinja zasniva se na jednolikom rastezanju i stezanju dijelova tijela tj. kolutića.