Možda vam se više sviđa recept za pastu koji uključuje sastojke poput spaljenih jelenjih rogova, samljevenih puževih kućica te spaljenih ljuska oštriga? To je naime recept starih Perzijanaca koji su uz ove dodatke u pastu često miješali i olovni prah, med i prah od kremena.
Zanimljivo je spomenuti da se u paste za zube sve do drugog svjetskog rata kao obavezni sastojak stavljao sapun, no kad se otkrila njegova štetnost – zamijenjen je fluorom. Zubima je potreban fluor, a osim njega trebaju im i vitamini i minerali koji se mogu naći u voću, povrću, žitnim pahuljicama, mesu, ribi, jajima, sjemenkama i lješnjaku. Ono što sigurno nije na ovom spisku je šećer jer njegova kisela komponenta napada zubnu caklinu te nagriza površinu zuba što dovodi do pojave karijesa. On počinje kao bijela mrlja na površini zuba, a kasnije ta mrlja potamni te se u zubu pojavljuje rupica koja booooooliiiii.
Karijes se može spriječiti redovitom higijenom zubiju i usne šupljine a za to nam je potreba dobra četkica. Jedan od prvih predaka današnje četkice (osim kažiprsta) je štapić omotan – nećete vjerovati – suhim lišćem! S obzirom da su takve «četkice» iritirale zubno meso i radile više štete nego koristi, ubrzo su zamijenjene četkicama koje nalikuju današnjim. Osim ovih običnih koje se razlikuju po tvrdoći, postoje i električne četkice i do danas nije dokazano koje su bolje. Bitno je da mogu doseći stražnje dijelove zubi i sve zakutke te da se svaka tri mjeseca zamijene novima.
Jeste li sigurni da znate pravilno prati zube? Pogledajte sljedeća pravila i otkrijte koristite li četkicu na pravilan način.
- pasta se stavlja na suhu četkicu (mokra je razrijedi pa ne djeluje dovoljno dobro)
- četkica se drži pod kutom od 45 stupnjeva u odnosu na zube
- prvo se peru gornji kutnjaci i to kružnim pokretima (od zubnog mesa prema vrhu zuba)
- pod jednakim kutom četkica se koristi i na unutrašnjoj strani zubi
- nakon gornjih peru se zubi u donjoj čeljusti
- zubi se peru najmanje tri minute!