Tijelo svakog pauka ima dva dijela. Prednje tijelo, zvano prosoma ili glavopršnjak, sastoji se od glave i prsta koji čine cjelinu. Svi pauci imaju osam člankovitih nogu koje su pričvršćene na glavopršnjak. Stražnje tijelo je opistosoma ili zadak. Ono sadrži dišne organe i organe za razmnožavanje te predljive bradavice i žlijezde koje pauk koristi u proizvodnji paučine.
Čeljusne noge
Na prednjoj strani tijela pauk ima jedan par čeljusnih nogu. One su oblikom često nalik kratkim nogama, ali ne služe za hodanje. Pauk ih koristi za hranjenje i snalaženje u prostoru, dakle, na vrlo sličan način na koji kukci koriste ticala. Mužjaci u čeljusne noge spremaju spermu i koriste ih tijekom rituala parenja. 
Pauci često imaju osam očiju, ali ih neki uopće nemaju.
Na prednjem dijelu usta pauk ima jedan par kliješta ili čeljusti. To su šuplje tube koje završavaju oštrom bodljom, a pauk ih koristi za probadanje žrtve, obranu od neprijatelja i, ponekad, za kopanje rupa u zemlji.
Pauci su mesojedi. Većina ih jede kukce i ostale male životinje. Neki jedu male miševe i ribe, dok najveći pauci mogu pojesti životinje veličine ptice ili žabe. Mnogi će s užitkom pojesti i drugoga pauka.
Neki pauci ubijaju svoje žrtve ubrizgavanjem otrova kroz kliješta, dok drugi usmrte žrtvu tako da je zdrobe kliještima. Pauci ne mogu žvakati hranu, već je gutaju, stoga ona mora biti u tekućem obliku. Kad žrtvu ubiju, uštrcaju u nju slinu. Njihova slina sadrži posebne probavne sokove iz crijeva koji rastvaraju meso tako dugo dok ne postane tekuće.
Pauk tada usiše tu hranjivu juhu uz pomoć posebnog želuca za usisavanje koji radi kao sisaljka.
Predljive bradavice
Svi pauci predu svilenu paučinu, koja je za njih od presudne važnosti. Paučinu koriste u razne svrhe, npr. za pravljenje svilenih zaperaka ili čahura u koje umataju jaja kako bi ih štitili i grijali dok se razvijaju, za pravljenje sigurnosnih niti koje pričvrste na biljke ili lišće kako ne bi pali (kao povlačni konop kod alpinista), za gradnju gnijezda u kojem se odmaraju ili prezimljuju te za pletenje mreže u koju namamljuju plijen.
Pauci predu razne vrste paučina čija je namjena različita. Kad mu treba paučina za mrežu u koju će namamiti žrtvu, žlijezde blizu predljivih bradavica oblažu paučinu ljepljivom tvari. 
Ako mora putovati s jednog mjesta na drugo ili mora usidriti svoju mrežu, tada pravi suhu paučinu.
Druge žlijezde luče tvari koje čine paučinu odličnom za omatanje jajnih zaperaka. Nit paučine jača je od čelične niti istog promjera i vrlo je elastična (može se rastegnuti gotovo do jedne trećine svoje dužine).
Pauk uspijeva izbjeći pad u vlastitu zamku tako da uvijek prede i nešto suhih niti. On točno zna gdje su ti bezopasni dijelovi pa će tamo čekati tako dugo dok se žrtva ne ulovi u mrežu. Osim toga, pauci na nogama luče uljnu tvar koja ne dopušta da se zalijepe na niti vlastite mreže.
Paukove mreže
Različite vrste paukova predu razne vrste mreža. Jedna od najčešćih i najljepših je okrugla mreža koju možemo vidjeti u parkovima i vrtovima, osobito za hladnih jutara kad su vlakna prekrivena rosom. Ova mreža je poput kotača, sa žbicama koje se šire iz središnje točke. Žbice su spojene prstenovima od ljepljive paučine. Takve okrugle mreže uglavnom su male, ali u tropima mogu biti goleme. Divovski šumski pauci, na primjer, između drveća ispredu mreže promjera 2,5 metra, a toliko su jake da se u njih mogu uhvatiti i manje ptice.
Većina pauka koji pletu mreže ima slab vid i prilikom hvatanja žrtve oslanja se na mreže. Neke vrste koje pletu okrugle mreže skrivaju se u njezinoj sredini, dok drugi u očekivanju žrtve miruju na njezinu rubu položivši jednu nogu na nit koja je spojena sa središtem. Kada se kukac uhvati u mrežu, pokušava se osloboditi. 
Pokretima se vibracije prenose na ostale niti u mreži, upozoravajući pauka na prisustvo žrtve. Tada on požuri žrtvi ubrizgati otrov i omotati je paučinom.
Određene vrste pauka pletu mreže koje sliče lijevku. Te vrste često prave velike mreže u visokoj travi ili između kamenja i debala. Pauk je skriven na dnu lijevka, a kada se žrtva dovoljno približi, on iskače, zgrabi je i odvuče na dno lijevka.
Ostali načini korištenja paučine
Neki pauci pletu drugačije mreže, poput onih nalik na ploču neodređena oblika. Njih nazivamo jednostavno paučina. Takve mreže nisu ljepljive, ali sadrže „žice za spoticanje“ na kojima se kukci spotiču i gube ravnotežu. Nakon što kukac, ništa ne sluteći, padne, zaplete se u niti mreže, a pauk jurne da ga onesposobi. Takve vrste mreža prave kućni pauci.
Neki pauci koriste paučinu na druge načine. Jedan sjevernoamerički pauk, primjerice, izvlači nit paučine dugu pet centimetara. Na njenom kraju dodaje kuglicu ljepljive gumene tvari veličine graška, kojom kvrcne žrtvu. Ova ljepljiva „guma“ sadrži posebne kemikalije koje privlače mužjake moljaca. Pauk maše takvom niti oko sebe i na taj način privlači moljce. 
Kada je žrtva dovoljno blizu, pauk lagano zabaci svilenu nit prema njoj i zarobi je ljepljivom kuglicom. Tada privuče žrtvu k sebi, na sličan način kao što ribič udicom izvuče ribu na obalu.
Ispljunuta guma
Europski i sjevernoamerički pljuvajući pauk hvata plijen tako da ih kliješta ispljune dvije tanke ljepljive gumaste niti. Pauk cik-cak pokretima zamahuje tim ljepljivim gumastim nitima i hvata plijen koji prolazi ispod njega.
Australijski pauk ljudožderskog lica plete malu mrežu koju drži između četiri prednje noge. Kada uoči kukca koji prolazi ispod njega, ispruži noge i raširi mrežu što je više moguće. Tada se obori na kukca, hvata ga mrežom i odvlači u svoju nastambu. Pauk ljudožderskog lica ima odličan vid. Lovi uglavnom noću i osjetljiviji je na svjetlo nego mnoge druge životinje.
Pauci skakači, koji love tijekom dana, lagano se prišuljaju žrtvi, a zatim se na nju bacaju munjevitom brzinom. Iako obično preskaču male udaljenosti, skok im može biti 20 puta duži od njihova tijela.
Smrtonosni otrov
Premda svi pauci imaju otrovne žlijezde, samo ih je oko 3% opasno za čovjeka. Pauci imaju dvije vrećaste otrovne žlijezde na osnovnom dijelu kliješta. Ako su velike, mogu se protezati i u predio glave. Otrovne žlijezde su s vršnom bodljom povezane cjevčicom koja se otvara pukotinom blizu vrška. Paukov otrov na životinje djeluje različito. Jedne ubija, drugima jedva naškodi. To ne ovisi uvijek o veličini plijena. Tako npr. crna udovica treba 160 puta više otrova da ubije žabu nego da ubije pile. Čak i kad pauk ubode životinje iste vrste, jedna može odmah uginuti, dok druga ne pokazuje nikakve tegobe. Postoje dvije vrste paukova otrova: nervni i krvni. Nervni otrovi su vrlo ubojiti, oni djeluju na živčani sustav žrtve.
Opasni ubodi
Crna udovica proizvodi nervni otrov koji kod ljudi uzrokuje jako bol, mišićni grč i paralizu. Njezin ubod može biti smrtonosan. Na sreću, protuotrovi su danas lako dostupni i većina ljudi se od uboda oporavi za nekoliko tjedana. Međutim, kukca može nervni otrov paralizirati te ga pauk pojede živog.
Zanimljivo je da je većina vrsta crne udovice plaha. Radije se povlače nego što napadaju. Kada ih se uznemirava, često skupe noge i prave se mrtvima. Pokrenu se tek onda kad misle da je opasnost prošla. Crna udovica ubode čovjeka samo onda kad je izazvana ili uplašena.
Južnoamerički violinski pauk proizvodi krvni otrov. Ova vrsta otrova djeluje na čovječju krv i kožu. Oporavak od ujeda može potrajati nekoliko mjeseci. No krvni otrov može biti i koristan (npr. u medicini za razbijanje krvnih ugrušaka koji mogu uzrokovati srčani udar). Paukovi otrovi mogu se koristiti i u druge svrhe. Tako npr. Bušmani iz pustinje Kalahari u Africi stavljaju paukov otrov na vrškove strijela.
Neki pauci, osobito ženke, koriste svoj otrov za napad na pripadnike vlastite vrste. Mužjaci su obično mnogo manji od ženki i približavaju im se s oprezom. Često im od ženki prijeti opasnost. U vrijeme parenja mužjak mora uložiti puno truda da uvjeri ženku u svoje namjere, jer bi ona inače mogla odlučiti da ga pojede.
Igra parenja
Kod nekih vrsta mužjak će ženki ponuditi kukca umotanog u paučinu da bi privukao njenu pozornost. Gotovo sve vrste pauka luče feromone – kemijske signale na koje reagiraju drugi pripadnici iste vrste. Oni ih koriste za prepoznavanje i priopćavanje svojih namjera. Usto na zemlji ostavljaju niti paučine kako bi ženkama dali do znanja da se žele pariti.
Pauci s dobrim vidom, poput pauka skakača, kod parenja koriste vid. Mužjaci žustro plešu i zamahuju svojim živo obojenim nogama pred ženkama kako bi ih one prepoznale kao moguće partnere.
Ovaj ples udvaranja može potrajati satima dok ženka ne prihvati mužjaka. Mužjak tada prebaci spermu do ženkinog spolnog otvora koristeći pritom čeljusne noge.
Signali parenja
Kako bi prepoznali potencijalnog partnera za parenje, neki pauci pletači oslanjaju se na vibracije koje se prenose mrežom. Tako npr. mužjak u određenom ritmu otkida ženkinu mrežu.
Ona po ritmu zna da on pripada istoj vrsti. Mužjak se tada smije oprezno približiti i oploditi je. Ali, ako se ne povuče dovoljno brzo, ona ga može pojesti.
Ovisno o vrsti, ženka pauka može izleći od jednog do nekoliko tisuća jaja. Polaže ih u polukuglastu strukturu od paučine koju sama napravi. Nakon toga oko jaja načini zaperak ili čahuru. Prvo ih obloži finom svilenkastom paučinastom masom, a potom isprede čvrst vanjski ovoj kako bi ih zaštitila od grabežljivaca. Na kraju jajni zaperak pričvrsti uz svoje tijelo ili ga ostavi na skrovitu mjestu.
Pauci koji su se tek izlegli vrlo su ranjivi. Ne mogu se braniti niti odmah presti paučinu, pa se stoga ne udaljavaju od majke. Kemijski signali između majke i mladunaca sprečavaju je da ih pojede. Kada su mladunci spremni napustiti majku, svaki pojedinačno isprede fine niti paučine kojima se spoji s nekom biljkom. Vjetar i topli zrak podižu niti i nose pauke. Na taj način mladunci mogu putovati kilometrima prije nego što se spuste na zemlju. Kada se napokon spuste, pronalaze pogodno mjesto za postavljanje mreže i cijeli ciklus započinje iznova.
Članak je izvorno objavljen u 16. broju časopisa Drvo znanja i nije ga dopušteno prenositi.
