Odgojni odnos između nastavnika i učenika iz pedagoške znanosti i prakse je iznimno važno pitanje iz perspektive stvaranja školske kulture. Svaka škola posjeduje dio pravila i postupaka koji su svjesni i predvidljivi, utkani u školski kurikulum, ali školsku kulturu često predstavljaju nepisana, nesvjesna pravila koja stvarno utječu na način na koji učenici i nastavnici komuniciraju u školi.
Rad dovodi u pitanje odgojni odnos između nastavnika i učenika iz perspektive učenika. Cilj istraživanja bio je utvrditi percepciju učenika u odgojnom odnosu i komunikaciji. Problem istraživanja je usmjeren na analizu odnosa između učenika i nastavnika, način na koji se nastavnik i njegove osobine i kvalitete percipiraju iz perspektive učenika, kao i prijedlozi učenika o potrebnim osobinama nastavnika kako bi se poboljšala komunikacija, a sve s ciljem poboljšanja kvalitete njihova odnosa i nastavnog procesa.
U ispitivanju je sudjelovalo 437 učenika srednjoškolaca. Rezultati istraživanja pokazali su elemente ponašanja nastavnika koje smatraju važnima za stvaranje pozitivnog odnosa, kao i one koje smatraju preprekama u stvaranju takvog odnosa i procjenu učenikove percepcije nastavnika i osjećaja koje nastavnici stvaraju u njima. Dobiveni rezultati uspoređeni su s odgovorima nastavnika, koji su dio rezultata paralelnog istraživanja “Nastavnička percepcija odgojnog odnosa na relaciji nastavnik-učenik u školi”. Pozitivna školska kultura i kvalitetni međuljudski odnosi u njoj preduvjet su kvalitetnog procesa poučavanja, a istraživanje koje doprinosi razumijevanju ove pojave znanstveno je opravdano i praktično primjenjivo.
