Osoba sklona perfekcionizmu (nazivamo je perfekcionist ili perfekcionistica) ima iznimno visoke osobne standarde i vrijednosti kao i izraženo kritično vrednovanje same sebe, u sklopu čega inzistira na savršenosti „bez greške“. To se sve može iskazivati kao sklonost kritiziranju sebe i drugih, te u stalnim pokušajima kontroliranja životnih situacija i drugih ljudi. Takva osoba smatra da je savršeno postignuće („savršenstvo“) ne samo moguće, već i da se treba što je moguće više i češće težiti njegovom postizanju. Neke osobe su sklone perfekcionizmu samo u nekim područjima svog života (npr. školovanje ili posao), dok druge pokušavaju primijeniti svoje perfekcionističke težnje na gotovo svaki aspekt svog života.
U nekom kolokvijalnom, svakodnevnom kontekstu, perfekcionizam se često doživljava prilično kontradiktorno: ili je na „lošem glasu“ kao dominantno negativna osobina ili pak izuzetno cijenjen kao vrlo poželjna osobina ljudskog ponašanja. Suvremena psihologija će s pravom ustvrditi da je u stvarnosti, kao i bilo koja druga ljudska crta ili osobina, perfekcionizam vrlo kompleksan te može po nas biti i „dobar“ i „loš“, ovisno o tome je li njegov učinak na naš doživljaj sebe, misli, osjećaje i ponašanja prevladavajuće adaptivan (zdrav, poticajan, pozitivan, funkcionalan) ili pak maladaptivan (nezdrav, toksičan, negativan, disfunkcionalan).
Kako razlikovati pozitivnu težnju postignuću od negativnog (toksičnog) perfekcionizma? Visoki standardi i očekivanja (istraživači na tom polju nazivaju ih „perfekcionističke težnje) nisu uvijek povezani s potencijalnim problemima. Tako mlada osoba s uravnoteženom potrebom za visokim postignućem može crpiti osjećaj zadovoljstva u ulaganju truda u to što mu je važno, neovisno o samom ishodu toga u što ulaže trud, te se može psihološki razvijati kroz integraciju brojnih „lekcija“ naučenih kroz vlastito iskustvo i greške (da, za nas je zdravo ponekad pogriješiti!).
Problem nastaje kad se sve što nije u potpunosti savršeno (doraslo nerealistično visokim očekivanjima) počne doživljavati kao neuspjeh, pri čemu su taj rigidan, kritizirajući sklop i negativan stav spram pogrešaka snažno povezani s narušavanjem kako mentalnog tako i fizičkog zdravlja.
Koja su česta obilježja (posebice toksičnog) perfekcionizma?
- Postavljanje nerealistično visokih standarda i očekivanja od samih sebe
- Znatno pojačana osjetljivost na „mane“ ili pogreške, ili na bilo koju vrstu kritike
- Sklonost tumačenju pogrešaka kao velikog neuspjeha, uz pojavu snažne anksioznosti vezane uz mogućnost neuspjeha ili ekstremne frustracije kad pogriješimo
- Sklonost rigidnom, crno-bijelom „sve ili ništa“ stilu razmišljanja
- Poteškoće završavanja zadataka ili projekata jer krajnji rezultat „nikad nije dovoljno dobar“
- Odgađanje (prokrastinacija) s ciljem izbjegavanja zahtjevnih zadataka
- Samokritičnost, nezdrava samosvjesnost, izražena sklonost da se osjeća posramljeno
- Velike poteškoće u donošenju odluka i prioritiziranju zadataka
- Ekstremna kritičnost spram drugih.
Opisane težnje lako mogu proizvesti osjećaje srama, krivnje i poniženosti. Iz razloga što su ti osjećaji toliko uznemirujući, mlada osoba sklona perfekcionizmu će ih moguće nastojati izbjeći time da izbjegne rizik od pogrešaka, što nekom vanjskom promatraču može nalikovati kao odgađanje, paraliziranost, ili pak kao da se mlada osoba uopće ne trudi. Također, kontinuirano stremljenje toliko visokim očekivanjima može zahtijevati toliko emocionalne energije koja će vremenom mladu osobu dovesti u stanje sagorijevanja (tzv. burnout).
Osim što izbjegavanje mogućnosti da počinimo pogrešku pomaže održavanju začaranog kruga perfekcionizma, također značajno utječe na sam proces pamćenja i učenja, jer mlada osoba ne može nešto novo naučiti, usvojiti i usavršiti ako se boji to uopće isprobati ili pokušati, čime gubi iznimno važnu priliku za uspostavljanje dinamike procesa učenja. Situacije koje perfekcionistima najteže padaju (stvaraju najveći stres) su one koje su nepredvidive, neizvjesne ili nekontrolabilne, što također ukazuje na vrlo blisku povezanost perfekcionizma i anksioznosti.
Što dovodi do pojave i razvoja karakteristika perfekcionizma?
U podlozi perfekcionizma mogu se nalaziti različiti faktori. Tako neka istraživanja na tu temu spominju mogućnost postojanja genetske predispozicije za razvoj perfekcionizma, na koju kasnije utječu brojni faktori iz okoline u kojoj odrastamo (najviše roditeljski utjecaj u zahtjevnom tipu odgoja koji djetetu postavlja nerealistično visoka očekivanja), ali i npr. faktori poput straha od procjene ili neodobravanja drugih ljudi. Uz perfekcionističke tendencije vezan je, u svojem ekstremnom obliku, opsesivno-kompulzivni poremećaj. Iznosi se podatak kako 25-30% današnjih adolescenata pati od „toksičnog perfekcionizma“, odnosno od svoje težnje k nerealističnog savršenstvu do mjere koja im nanosi ozbiljnu štetu po njihovo mentalno zdravlje, pri čemu je taj postotak u zadnje vrijeme u velikom porastu, što se često pripisuje osobitostima odrastanja u suvremenom društvu (kompetitivnost u obrazovanju, kontrolirajući roditeljski stilovi, utjecaj društvenih mreža itd.).
Tri su glavna tipa perfekcionizma u adolescenciji (ili često dolaze u kombinaciji):
- Mlade osobe sklone tzv. samo-orijentiranom perfekcionizmu gotovo su stalno u stanju vrlo predane samoprocjene te posjeduju snažnu unutarnju motivaciju kako bi dosegli neko sebi važno savršenstvo i pritom pod svaku cijenu nastoje izbjeći neki zamišljeni neuspjeh. To su mlade osobe koje uglavnom vrše pritisak na same sebe, uglavnom bez dodatnog vanjskog poticaja od strane njihove okoline (roditelja, profesora, trenera …); drugim riječima, pribjegavaju perfekcionizmu jer je to njima iznimno važno, jer sami sebe cijene samo ako su savršeni
- Osoba sklona društveno određenom perfekcionizmu nastoji ispuniti nerealistično visoke standarde za koje smatra da drugi ljudi (roditelji, profesori, treneri …) očekuju od nje, pri čemu čak sam percipirani doživljaj pritiska od strane tih drugih ljudi može potaknuti perfekcionističke tendencije; drugim riječima, takva vrsta perfekcionizma nastaje uslijed uvjerenja da nas drugi cijene samo ako smo savršeni
- Perfekcionizam orijentiran na druge pak podrazumijeva da mlada osoba postavlja nerealistično visoke standarde koje očekuje od drugih ljudi (očekuje od drugih da budu savršeni), što se može manifestirati kao okrivljavanje i optuživanje tih drugih, nedostatak povjerenja, moraliziranje, usamljenost, egocentričnost i problemi u međuljudskim odnosima.
Važno je napomenuti da, bez obzira na to dolazi li pritisak da budemo savršeni iz nas samih ili je pak prevladavajuće pod utjecajem očekivanja naše okoline, lako je moguće da se anksioznost i perfekcionističke težnje tijekom adolescencije značajno pojačaju, posebice tijekom srednjoškolskog i fakultetskog perioda.
Pritom su skupine najosjetljivije za razvoj maladaptivnog perfekcionizma i posljedičnih emocionalnih tegoba:
- Školski/akademski uspješne i nadarene mlade osobe, koje su još od dječje dobi bile hvaljene zbog svojih školskih uspjeha i toga da su „genijalci“, što vremenom može dovesti do razvoja onesposobljavajućeg perfekcionizma i nerealnog pritiska da ta mlada osoba mora biti iznimnog uspjeha u npr. svakom školskom predmetu.
- Sportski nadarene mlade osobe, koje se suočavaju s iznimnim teretom da moraju biti u vrhu uspješnosti u sportu kojim se bave, dok se istovremeno od njih očekuje da postižu solidan školski uspjeh i vode neki uobičajen tinejdžerski život.
- Djevojke, kod kojih se perfekcionističke težnje često mogu iskazivati u vidu dezorganiziranog odnosa prema hrani te u pojačanom, gotovo pa opsesivnom vježbanju.
Na kraju … je li perfekcionizam zaista ideal kojem u u tolikoj mjeri treba težiti, i je li može li nešto zaista biti stvarno savršeno (ili je stvarno dovoljno da bude „dovoljno dobro)? Adaptivni (funkcionalni) perfekcionizam nam može biti sjajan poticaj da pokušamo „izvući“ najviše iz sebe, međutim maladaptivni (nezdravi) perfekcionizam nas lako može odvesti u smjeru stresa, anksioznosti, depresivnosti, niskog samopoštovanja i samopouzdanja, te nekih drugih stvari koje mogu značajno negativno utjecati na kvalitetu našeg života.
Perfekcionisti su tako često kritični, „upogonjeni“ strahom od neuspjeha, imaju nerealistična očekivanja, te izrazito osjetljivi na bilo koju kritiku. Nakon ovog pročitanog članka, ukoliko u sebi prepoznaješ neke od opisanih karakteristika koje se pripisuju perfekcionistima … ne očajavaj. Prepoznati da nam je u nečemu potrebna promjena je vrlo značajan prvi korak. Kad ustanovite kako te tendencije moguće na vas utječu negativno, možete početi poduzimati konkretne korake ka stvaranju za vas pozitivnijeg, konstruktivnijeg pristupa koji će vam svejedno omogućiti da postignete svoje ciljeve, ali s puno manje stresa i generalne negativnosti.
- Ustanovite koje su to strane perfekcionizma koje negativno utječu na tebe (posebice nerealistična očekivanja, izražena samokritičnost i negativan stav prema pogreškama), te pokušajte „presložiti“ te negativne misli a samokritičnost pokušajte zamijeniti empatijom/suosjećanjem prema samome sebi.
- Usmjerite se na tri stvari koje možete kontrolirati, a to su tvoj stav prema situaciji, vaš trud koji ulažete u situaciju, te vaša konkretna ponašanja u toj situaciji. Osvijestite koliko aspekata uspjeha (ili neuspjeha) je izvan naše osobne kontrole.
- Nastojte početi doživljavati pogreške kao šansu za svoj rast i razvoj (unatoč tome što, priznajem, uopće nisu ugodne!). Pri tome će vam dobro doći pomoć drugih bliskih ljudi, pa podijelite s njima svoje pogreške, pitajte ih za njihove, te pokušajte saznati što su iz njih naučili. Nastojte naučiti cijeniti uloženi trud, bez obzira na krajnji ishod.
- Zavolite pisanje listi! Osobe sklone perfekcionizmu imaju naviku „prežvakavati“ svoje pogreške iz prošlosti, što može dovesti do pojave velikog straha u započinjanju i planiranju nekog slijedećeg pothvata. Pisanje liste u tome može biti koristan alat koji može omogućiti da se jedan kompliciran proces „razbije“ u manje korake koje je jednostavnije postići. Bonus na pisanje listi je svakako mogućnost precrtavanja ispunjenih koraka, što nas može ispuniti posebnim osjećajem zadovoljstva.
- Pokušajte usvojiti stav prema kojem je, u većini slučajeva, puno važnije odraditi neku stvar nego izvoditi je savršeno. Vaš cilj je napredak, a ne savršenstvo.
