Osim toga, nastavnici su imali priliku razvijati nove mogućnosti izvođenja nastave u stvarnom i online okruženju. Cijeli proces opisan je u CARNET-ovoj publikaciji Nastavnici i ravnatelji kao pokretači promjena u vlastitom nastavnom i školskom okruženju: akcijska istraživanja o suvremenim tehnologijama kao izazovu, poticaju i podršci učenju i poučavanju od strane samih nastavnika i ravnatelja.
Projekt Škole 2.0 nije bio prvi put da su se hrvatske škole istaknule primjenom suvremenih tehnologija u obrazovanju. CARNET-ov prijašnji projekt e-Otoci mnogim je otočkim osnovnim školama omogućio pristup svim potrebnim informacijama u modernom obrazovanju i ono što je do jučer za mnoge nastavnike i učenike diljem Republike Hrvatske bio nepoznat i nov teren, provođenje nastave na daljinu.
Na temelju uspješnosti projekta e-Otoci, nastavio se i projekt Škole 2.0. Svrha je projekta bila razvoj širokopojasne infrastrukture u ruralnim i zapostavljenim područjima na teritoriju cijele Hrvatske i osiguranje kvalitetnijih uvjeta obrazovanja primjenom novih digitalnih tehnologija u obrazovanju. Projektom se povezalo osam matičnih i devetnaest područnih škola: OŠ dr. Franjo Tuđman, Šarengrad (PŠ Mohovo, PŠ Bapska), OŠ Šećerana, Beli Manastir (PŠ Baranjsko Petrovo Selo, PŠ Luč, PŠ Torjanci), OŠ Generalski Stol, OŠ Žakanje (PŠ Kamanje, PŠ Ribnik), OŠ Brodarica (PŠ Krapanj), OŠ Marija Martinolića, Mali Lošinj (PŠ Unije, PŠ Susak, PŠ Ilovik, PŠ Nerezine, PŠ Veli Lošinj), OŠ Ljubo Babić, Jastrebarsko (PŠ Desinec, PŠ Petrovina, PŠ Plešivica, PŠ Volavlje, PŠ Čeglje) i OŠ Stjepana Radića, Brestovec Orehovički (PŠ Orehovica).
Važnost i učinak projekta prepoznala je i Europska komisija, zato je projekt Škole 2.0 izabran za jednu od tri najinovativnije inicijative u sklopu Europske nagrade za inovacije u javnoj upravi u kategoriji Inicijative za obrazovanje i istraživanje, što je nagrađeno novčanim iznosom od 100.000 eura koji su bili uloženi u daljnje razvijanje škola u ruralnim područjima Republike Hrvatske.
Osim osigurane brze internetske mreže i suvremene opreme, nastojalo se pratiti i vrednovati korištenje osiguranih resursa. Iz navedenih je razloga pokrenuta implementacija akcijskih istraživanja koju su provodili učitelji i ravnatelji kako bi vrednovali i promišljali stečene resurse i vlastitu praksu. Nakon uvodne radionice, na kojoj su se polaznici iz navedenih škola upoznali s izazovima i zahtjevima akcijskih istraživanja, istraživanje je odlučilo provesti pet nastavnika i jedan ravnatelj: Adrijana Leko, Andrea Haramustek, Snježana Fištrović, Marijana Dragoslavić, Edita Jurjević i Zdenko Kobeščak. Tijekom školske godine 2014./2015. provodili su akcijska istraživanja orijentirana na izazove korištenja tehnologije u nastavi. Istraživanja su objavljena u završnoj publikaciji projekta Škole 2.0 Nastavnici i ravnatelji kao pokretači promjena u vlastitom nastavnom i školskom okruženju: akcijska istraživanja o suvremenim tehnologijama kao izazovu, poticaju i podršci učenju i poučavanju.
U vremenima kada se cjelokupna nastava ili njezin veliki dio odvija u online okruženju, iskustva s projekta Škole 2.0 opisana u publikaciji mogu biti iznimno vrijedan izvor učiteljima, nastavnicima, ravnateljima i pedagozima za shvaćanje mogućnosti primjene digitalnih tehnologija u različitim aspektima nastave i rada škola: razvoju učeničke samostalnosti, u radu s hiperaktivnim učenicima, vrednovanju i vršnjačkom samovrednovanju, projektnoj nastavi, planiranju i upravljanju školom.
Šest godina kasnije, kad su se hrvatske škole našle pred dugoročno planiranom (e-Škole: Razvoj sustava digitalno zrelih škola (II. faza)) i prisilnom (pandemija COVID-19) digitalnom transformacijom obrazovanja, neki od ovih autora ponovo provode akcijska istraživanja, ovaj put vezana uz nove izazove. Međutim, temelji koje su napravili proučavanjem vlastite prakse i danas se postavljaju kao relevantni putokazi u dodirima istraživanja, obrazovanja i tehnologije.
